Na današnji dan 5. 9.

1983. – Rođena Arnela Odžaković, karatistkinja i bosanskohercegovačka sportašica 2007. Arnela se počela baviti karateom u osmoj godini svoga života. Ratne godine 1992-95 provodi u opkoljenom Goraždu i četiri godine pauzira sa sportom. Dolazi u Sarajevo 1996., gdje postaje član karate kluba “Sensei” pod vodstvom trenera Merite Tirić-Čampara. Prelazi u karate klub Bushido 2000. U svojoj karijeri osvojila je više od 150 medalja na domaćim i međunarodnim takmičenjima. Diplomirala je na Fakultetu za sport i tjelesni odgoj Univerziteta u Sarajevu. Nakon prestanka aktivnog treniranja Arnela je počela raditi kao trener u klubu Sarajevo ZOI 84.

1995. – Godišnjica smrti Avde Palića – komandanta odbrane Žepe. Avdo Palić (4. april 1958. g. – 5. septembar, 1995. g.) je bio pukovnik AR BiH i glavno komandujući odbrane Žepe tokom agresije na R BiH .

U Žepi je 12. jula 1992. godine formirano Ratno predsjedništvo regije Žepa i tada su formirana dva žepska odreda, od kojih je 27. januara 1993. godine formirana 1. žepska brdska brigada na čelu s Avdom Palićem. Od ove brigade formira se 8. oktobra 1994. godine 285. istočnobosanska lahka brigada Armije RBiH kao dio 28. divizije Srebrenica.

„Narode, ne bojte se. Svi ćete biti spašeni. Ja ću biti posljednji koji će izaći iz Žepe. Nijedno dijete neće ostati ostati siroče prije moga.“ Riječi su to Avde Palića, uklesane u bijeli kamen u središtu memorijala podignutog poginulim braniocima Žepe, usred ovog mjesta. Riječi čovjeka koji je postao personifikacija hrabrosti, ljudskosti, otpora. Čovjeka kojeg će mučki oteti i hicem u glavu, s leđa, smaknuti oni koji su, s druge strane, personifikacija svega suprotnog, personifikacija čistog zla i jada.

Rođen je četvrtog aprila 1958. godine, u mjestu Krivača kod Han-Pijeska. Kao nadaren student bio je stipendista Titovog fonda, a nakon što je diplomirao u Sarajevu, mašinski inžinjer Avdo Palić 1990. godine odlazi predavati u Mašinsko-tehničkoj školi u Vlasenici. Nakon što je pala Vlasenica, četvrtog aprila 1992. godine, Avdo Palić se uspijeva dokopati Žepe. Tamo je sreo Esmu, s kojom je zajedno studirao u Sarajevu. Vjenčali su se nakon pola godine i u godinama Agresije postali su roditelji dvije djevojčice.

Priprema odbrane Žepe počela je u januaru 1992. godine, nakon sastanka predsjednika SDA Han-Pijesak Himze Mujkića, predsjednika SDA Žepa Salima Ćeske, Age Podžića, predsjednika Skupštine Mjesne zajednice Žepa, te rezervnih starješina i drugih osoba koje su mogle pomoći u organizaciji odbrane. Nakon toga, 13. marta 1992. godine, formira se Patriotska liga Žepe, a onda u aprilu i štabovi Teritorijalne odbrane Podžeplje i Žepa. Već u maju formiran je i Regionalni štab TO Žepa.

U Žepi je 12. jula 1992. godine formirano Ratno predsjedništvo regije Žepa, na čelu s dr. Benjaminom Kulovcem, a za komandanta Oružanih snaga regije Žepa imenovan je Ramo Čardaković. Tada su formirana dva žepska odreda, od kojih je 27. januara 1993. godine formirana 1. žepska brdska brigada na čelu s Avdom Palićem. Od ove brigade formira se 8. oktobra 1994. godine 285. istočnobosanska lahka brigada Armije RBiH kao dio 28. divizije Srebrenica.

Nakon pada Žepe 27. jula Palić je zarobljen nakon što se odazvao na pregovore s vrhom srpskih snaga, predvođenih ratnim zločincem Ratkom Mladićem. Znao je da ide u smrt, ali se žrtvovao kako bi civilima omogućio siguran izlazak iz Žepe. „Dobar dan. Ja sam taj Avdo kojeg tražite“, čuje se na snimku na kojem je zabilježen Palićev susret sa ratnim zločincem Zdravkom Tolimirom, pred početak pregovora sa Mladićem.

Na pregovorima o evakuaciji civila iz zaštićene zone Žepa, 27. jula 1995. godine, u ukrajinskom kampu UNPROFOR-a na Bokšanici kod Žepe, zajedno s Palićem, zarobljeni su i kasnije ubijeni i Mehmed Hajrić i Amir Imamović, članovi Ratnog predsjedništva Žepe. Palića srpske snage odvode četvrtog augusta u zatvor u Bijeljini, odakle su ga petog septembra, prema naređenju Glavnog štaba Vojske RS, navodno na razmjenu zarobljenika, odveli kapetan Dragomir Pećanac i pripadnik VRS-a Željko Mijatović. Nije tačno utvrđeno, ali smatra se da je tada i ubijen, a na osnovu posmrtnih ostataka zaključeno je kako je smaknut s leđa, metkom u glavu.

Tokom suđenja ratnom zločincu Ratku Mladiću u Haagu svjedočio je David Harland. On je prisustvovao pregovorima predstavnika VRS i Armije RBiH u bazi UN-a u Žepi. Harland je kazao da je Mladić izvršio ili naredio Palićevo ubistvo. “Ustvari, bio je to general Tolimir. Nas su pitali da li možemo dovesti Palića na srpsko posmatračko mjesto kako bi se nastavila rasprava u okviru mirovnih pregovora. Palić se složio. On je želio da pomogne civilima da prežive. I onda u našem prisustvu, kada je Palić odbio da preda vojnu komponentu, oni su ga odveli i, kada smo tražili da ga vidimo, general Tolimir je rekao: On je mrtav“, ispričao je Harland.

Također u Haagu, na suđenju ratnom zločincu Zdravku Tolimiru za genocid i druge zločine u Srebrenici i Žepi, Esma Palić je optužila Tolimira, bivšeg Mladićevog pomoćnika za bezbjednost, da je u julu 1995. “uveo u klopku” njenog supruga. „Bez Zdravka Tolimira se u Žepi ništa nije moglo učiniti i ne postoji ništa vezano za Žepu i Avdu Palića što on ne zna“, rekla je Esma Palić.

Esma Palić je na suđenju Zdravku Tolimiru, bivšem Mladićevom pomoćniku za bezbjednost i obavještajne poslove u Glavom štabu VRS, opisala, između ostalog, kako je 24. jula 1995. počela evakuacija Žepe. Tokom tog “beskrajno toplog julskog dana” u centru Žepe su se, kazala je Palić po izvještaju agencije Sense, okupili “izbezumljeni” ljudi od kojih je “svako nekog izgubio”, a srpski vojnici “dugih brada” dobacivali su im uvredljive komentare. Pred kafanom u centru srela je supruga koji joj je rekao da će biti evakuirani i da će “sve biti u redu” jer mu je to garantirao Zdravko Tolimir, kojeg je opisao kao “školovanog oficira”. Rekao je da će on zajedno s Tolimirom kolima pratiti konvoj kojim će oni napustiti Žepu. Preklinjala ga je da “ne vjeruje Tolimiru”, uprkos njegovom “civiliziranom izgledu u odnosu na druge”.

Esma Palić sa suprugom se rastala kada se konvoj zaustavio nadomak Kladnja. Nastavila je s djecom pješke do teritorije pod kontrolom ARBiH, dok se Palić vratio u Žepu. Nikada ga više nije vidjela. Nakon godina traganja, Palićevi posmrtni ostaci ekshumirani su iz masovne grobnice u novembru 2001. godine u Vragolovima kod Rogatice, zajedno s ostacima još osam žrtava. Masovnu grobnicu otkrio je povratnik Jusuf Karahmet, nakon što se vratio svojoj kući. Palićevi posmrtni ostaci godinama su ležali neidentificirani u grobnici u Visokom, sve do augusta 2009. godine, kada je konačno potvrđeno da se radi o tijelu komandanta odbrane Žepe. Dženaza i ukop, uz prisustvo nekoliko hiljada građana, obavljeni su 26. augusta 2009. godine u haremu Ali-Pašine džamije u Sarajevu. Iza Avde Palića ostale su supruga Esma i kćerke Semra i Nejla.

                        U kategoriji “Na današnji dan” objavljujemo najznačajnije datume iz historije BiH.

(Mostarski.ba/Historija.ba/STAV)