Na današnji dan rođen je bard bošnjačke književnosti i kulture preporodnog doba – Safvet-beg Bašagić

Safvet-beg Bašagić (Mirza Safvet), bošnjački i bosanskohercegovački pjesnik, dramski pisac, književni historičar i kritičar, historičar, političar i javni djelatnik, kao i jedan od utemeljitelja i prvi predsjednik današnje Bošnjačke zajednice kulture “Preporod”, rođen je na današnji dan, 6. 5. 1870. godine u Nevesinju. Bio je najznačajnije ime bošnjačke književne historiografije i kritike do Drugog svjetskog rata, bard bošnjačke književnosti i kulture preporodnog doba, utemeljitelj bosnističke nauke o književnosti te bošnjačke orijentalne filologije, kao i uopće jedna od najsvestranijih i najznačajnijih ličnosti u Bosni i Hercegovini krajem 19. i početkom 20. stoljeća.

Rođen je u Nevesinju, koje 1664. godine Evlija Čelebi opisuje kao “gnijezdo darovitih i poduzetnih ljudi”, kakav je bio i Ibrahim-beg, otac Safvet-bega Bašagića, koji je dobro poznavao arapski, turski i perzijski jezik, pišući pjesme pod pseudonimom Edhem i zanimajući se za biografije pojedinih istaknutih Bošnjaka, što je umnogome utjecalo na cjelokupni rad Safvet-bega Bašagića. Kratko vrijeme je živio u rodnom Nevesinju, zatim u Foči, gdje je njegov otac obnašao funkciju činovnika. Od 1876. do 1882. godine porodica boravi u Mostaru, Ljubuškom, a kad Ibrahim-beg odlazi u Istanbul, kao zastupnik u osmanskom parlamentu, porodica mu ponovo odlazi u Mostar. Po njegovom povratku iz Istanbula, nekoliko mjeseci žive u Stocu, a zatim se sele u Konjic.

U Sarajevu se Bašagić upisuje u ruždiju. Program ove obrazovne institucije, u kojoj uči orijentalne jezike (arapski, turski i perzijski), ali i njihove književnosti, itekako je važna smjernica u njegovom kasnijem radu na istraživanju naše kulturnohistorijske prošlosti. Nakon ruždije, Bašagić nastavlja školovanje u današnjoj Prvoj gimnaziji u Sarajevu, koju pohađa u periodu od 1885. do 1895. godine i u kojoj, pored orijentalnih jezika, uči latinski i njemački. Od 1895. do 1899. godine Bašagić boravi u Beču kao student orijentalnih jezika i historije na Bečkom univerzitetu. Odbio je stipendiju od 50 forinti koju mu je dodijelila Bosanska vlada, jer je bila odobrena pod uvjetom da 10 godina radi u Bosni i da ne bude član nijednog društva.

Kompletan tekst je na linku