Nada Zovko / O svemu ponešto: Mago zna!

“Što kupiš, stavi u dvije kese! Ako ne daju džaba na kasi, plati dvije kese da se ne vidi šta nosiš”. “Ili stavi u fišek pa u kesu, ne treba komšiluk gledati teletinu iz Zmajevca, još nije bila u Predionici plata, nema smisla, ispade da se fališ”.

Ako nemaš da podijeliš s drugim, ako imaš jedva i za sebe, onda barem sakrij, ne izazivaj onog koji nema. Iako, nije se bilo gladno, na velikom odmoru imalo se barem za obični sendvič s tri šnite parizera. A oni što su imali za male ćevape, umjesto njih kupili bi tri umaka, jedan za sebe, i dva za one koji su zaboravili ili nisu imali za užinu. I ništa nije bilo ljepše od vruće lepine natopljene uljem kad znaš da nahranio si i ovo dvoje, u grilu “Nada” na Glavnoj ulici.

Ne živim ja u prošlosti. Meni su rekli da živim, minut za minut, dan za dan. Prvo su mi rekli da je ovo savjet psihologa, a kasnije mi rekoše, da je to zakon Roma. Nema sutra! Zamisli da ja ovdje sada mislim na sutra! Da mislim, hoću li imati za onu markicu što nalijepe je u zdravstvenu svake godine, a kojoj ja, istina plavuša, nikako ne saznadoh svrhu. I ti me sada pitaš, jesam li za Hilari ili za Trumpa?

Da ti pravo kažem, ni za jedno ni za drugo, ja sam ti sada za hladne buredžike iz friždera s malo više saransaka. Iako, neka Trumpa! Sad će se meni vratiti onaj moj iz Kalifornije. Kad nije htio zbog mene milom, e sad će silom. Nisam poludila, nego samo živim onako kako su me učili. A učili me da prvo pometem ispred svojih vrata. A ja ne metem, niti mi metemo ima dvadeset godina. A mnogo toga je za pomesti, je li tako? A ne meteš vala ni ti? Umjesto metle, brine tebe odakle ona onaka s njim onakim? Jer da je valjala nebi se dva put razvela. I odakle onoj svake nedjelje u crkvi, druga tašna?  A mene učili drugačije! Učili me da gledam u fratra šta priča, i da ne zvjeram glavom okolo.

Mene učili da je dobro ako čovjek prestane piti, pušiti ili praviti belaje i sebi i drugima. A tebi smeta što je on to prest’o, što pije čaj i klanja pet vakata. Ja mu gledam u oči, jer uvijek je imao lijepe oči, a ti mu gledaš u dužinu pantala. I šta ako ih je skratio ili nije? A šta mi smeta i on ovaki, i ona onaka…

Smeta mi nešto drugo. Smeta mi što nemamo svjetla u stubištu, što se ne možemo dogovoriti oko čistačice i što se skoro i ne pozdravljamo. Smeta mi što ispred zgrade nemamo više štangu za klofanje tepiha, i što se više nema gdje kupiti klofač.

A i fale mi mnogi. Maheri što u isto vrijeme prodaju farmerke i liječe travama glavobolju. Fale mi oni što cijeli život pisali su pjesme, koje niko nije vele čitao. Fali mi puno toga. Ali, nema veze, preživjet ću… nego ako me ne bude jedno vrijeme, tada sam na edukaciji. Moram učiti ono čemu me nisu učili!

Moram učiti kako uslikati teleću šniclu, kako je povećati i malo doraditi da djeluje sočnija i staviti na fb za inat, da svi vide kako ja imam i mogu! Moram naučiti, iz kojeg reda u crkvi se nedjeljom najbolje vidi ko je s kakvom tašnom došao. Moram naučiti prepoznati jesu li onome okraćale pantale k’o Ćafetu, ili ih je namjerno skratio? I moram pobacati sve metle, jer ko još ovdje mete ispred svojih vrata, kad stotine je tuđih i smeća njihovog na sve strane.

A šta ćemo sa Trumpom?

E srećom, zbog njega ne moram na edukaciju. Jer u svoj grad stigao je Mago (vidi sliku)! On je jedan od onih svestranih. I mađioničar, i bioenergetičar, i vidovnjak i biznismen. Mago, će mi reći, a ja ću mu vjerovati, jer on uvijek pogodi! Reći će mi je li Trump prirodno narandžast ili se farba?

(Nada Zovko / Mostarski.ba)