Oma Batlak

Oma Batlak još je jedna od mostarskih legendi. Znali smo ga vidjeti pred kinom Partizan kako „ tuši“ karte. Njegov nesiguran hod liske bi popratile pitanjem “Popije li se šta”?

Svaka komunikacija s njim izgledala je kao da ste usred nekog scenskog prikaza.
Prolazi jednom tako Oma kraj Uglovnice, a žena što je radila u crvenom kiosku „voće povrće“ zovnu ga. „Oma, haj’ molim te, ako ti nije problem pričuvaj radnju na minutu, moram do wc-a tu pod Uglovnicom“.
“Haj dobro, kad si navalila”, reče Oma i ponosno preuze ulogu „securitya“ ( U to vrijeme doduše toga nije bilo).

Samo što je ponosno stao za pult prodavnice koja je izgledala kao dvije sastavljene kabine, prilazi neka gospođa.
Razgleda ona malo krtolu, kavade, luk.. i onda dođe do jabuka.. Uze jednu jabuku u ruku i trznu glavom prema Omi “A kak’e su Vam ove jabuke, jesu l kisele”, upita gospođa.

Oma, sretan što može da pomogne zainteresiranoj klijentici, upre prstom prema zadnjem dijelu kioska i veselo reče:” Gospođo, tu Vam je kabina, pa probajte”.

P.S. Liskaluci su najčešće anegdote i legende vezane za događaje koji su godinama prepričavani na način da se često nešto (na)doda, promijeni ime glavnog junaka ili slično. Zbog toga skrećemo pažnju na činjencu da ni ovi mostarski liskaluci nisu 100% autentični.

(Mostarski.ba)