Presuda Stanišiću i Simatoviću 31. maja

Nakon održanog žalbenog procesa bivšim čelnicima Službe državne bezbjednosti (SDB) Srbije Jovici Stanišiću i Franku Simatoviću Frenkiju, koji su prvostepeno osuđeni na po 12 godina zatvora zbog pomaganja zločina nad nesrbima u Bosanskom Šamcu 1992. krajem maja bit će izrečena presuda. Izricanje je zakazano za 31. maj.

Mehanizma za međunarodne krivične sudove u Hagu, koji radi na predmetima koji su preostali od Haškog tribunala, 17. maja održat će statusnu konferencija u slučaju protiv Stanišića i Simatovića.

Inače, advokati bivših zvaničnika Službe državne bezbjednosti (SDB) Srbije uložili su 6. septembra prošle godine žalbu na presudu kojom su u junu iste godine obojica osuđeni na po 12 godina zatvora zbog pomaganja i podržavanja zločina u Bosni i Hercegovini 1992. godine.

Tužilaštvo se također žalilo na ovu presudu. Tužiteljica Laurel Baig se prilikom obrazlaganja žalbe u januaru ove godine osvrnula na to da u presudi nije cijenjen ukupan doprinos Stanišića i Simatovića, te greške u ocjeni krivične odgovornosti za pomaganje i greške koje je Vijeće počinilo cijeneći umišljaj i namjeru, odnosno da su pogrešno cijenjeni dokazi. Prvostepeno vijeće, prema njenim riječima, pogriješilo je kada je odbilo da uzme u obzir bilo koji doprinos optuženih koji nije u vezi s događajima iz optužnice te da je za utvrđivanje odgovornosti bitno da li je neko doprinio sprovođenju i unapređenju zločinačkog plana.

– Čak i da nije direktno učestvovao u zločinima, njihova namjera i doprinos je dovoljno kažnjiva veza – kazala je Baig.

Ona se osvrnula na protjerivanje hrvatskih civila iz zapadnog Srema 1991. godine, navodeći da je to “kontekst kriminalnih aktivnosti u koji su Stanišić i Simatović uputili svoju jedinicu”.

– Ova operacija, kao i ona u Bosanskom Šamcu, bila je operacija etničkog čišćenja. Operacija u Sanskom Mostu je bila dio šire operacije u Autonomnoj oblasti Krajina, a dokazi pokazuju da je jedinicu SDG u Sanskom Mostu plaćala Državna bezbjednost – kazala je tužiteljica Baig.

Prema njenim riječima, dokazi također pokazuju da su Arkanove snage počinile ubistva u Sanskom Mostu, da su masakrirale civile u Sasini i Trnovi, i da su ti masakri imali za cilj premještanje preostalih nesrba. Ubistva su, kako je rekla tužiteljica, ljudi u SDG-u radili godinama i sam njihov dolazak u Sanski Most je preplašio stanovništvo.

Dododala da se jedinica Željka Ražnatovića Arkana sastojala od plaćenika i sredstva DB-a su im omogućavala da idu na teren.

Tužilaštvo je navelo da je Vijeće previdjelo sve druge opštine gdje su optuženi pružili pomoć i podršku. Kako je rekla tužiteljica Baig, Vijeće nije analiziralo sve relevantne modele ponašanja Stanišića i Simatovića na koje su pružili pomoć i podršku u ostvarivanju zločinačkog cilja. Dodala je tužiteljica da Vijeće nikad nije razmotrilo da li postoje alternativni zaključci o onom što su Stanišić i Simatović radili i govorili četiri godine.

Predmet je pokrenut pred MKSJ. Postupak pred MKSJ-om okončan je u decembru 2015. godine, a Žalbeno vijeće MKSJ-a naložilo je potpuno ponovno suđenje. Shodno tome, predmet je došao u nadležnost Mehanizma, koji je Vijeće sigurnosti UN-a uspostavilo da nastavi nadležnost, prava, obaveze i osnovne funkcije MKSJ-a u svjetlu očekivanog zatvaranja MKSJ-a.

Ponovljeno suđenje pred Mehanizmom je završeno donošenjem pismene prvostepene presude 6. augusta 2021.

Stanišić i Simatović uhapšeni su 13. marta 2003. u Srbiji i prebačeni u MKSJ 30. maja i 11. juna 2003. godine. Dana 1. maja 2003., Pretresno vijeće MKSJ-a potvrdilo je optužnicu, u kojoj se navodi da su obojica optuženih bili saizvršioci u udruženom zločinačkom poduhvatu (UZP) za prisilno i trajno uklanjanje većine nesrba sa velikih područja u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini izvršenjem krivičnih djela progona, ubistva, deportacije i nečovječnih djela.

Većinom glasova, Pretresno vijeće MKSJ je 30. maja 2013. godine proglasilo Stanišića i Simatovića odgovornima za počinjenje zločina za koje se tereti u optužnici kroz učešće u UZP-u, budući da je Pretresno vijeće zaključilo da nije utvrđeno van razumne sumnje da su posjedovali potrebnu namjeru za ostvarivanje zajedničkog zločinačkog cilja. Pretresno vijeće je također smatralo da nije dokazano van razumne sumnje da je optuženi planirao ili naredio te zločine.

Nadalje, Pretresno vijeće je većinom glasova zaključilo da nije dokazano van razumne sumnje da je optuženi pomagao i podržavao zločine. Shodno tome, Sudsko vijeće je većinom glasova oslobodilo Stanišića i Simatovića po svim tačkama optužnice.

Nakon žalbe tužilaštva, Žalbeno vijeće MKSJ je 15. decembra 2015. djelimično usvojilo žalbu i ukinulo oslobađajuće presude. Žalbeno vijeće je većinom glasova zaključilo da je Pretresno vijeće pogrešno iznijelo zaključke o postojanju i obimu zajedničkog zločinačkog cilja koji dijeli više osoba prije nego što je zaključilo da namjera Stanišića i Simatovića nije utvrđena. Na taj način, Žalbeno vijeće je većinom glasova zaključilo da je Pretresno vijeće pogriješilo u primjeni prava jer nije donijelo odluku i nije dalo obrazloženo mišljenje o bitnim elementima odgovornosti za UZP.

Žalbeno vijeće MKSJ naložilo je da se Stanišiću i Simatoviću ponovo sudi po svim tačkama. Ponovljeno suđenje počelo je 13. juna 2017. godine. U međuvremenu je 2019. godine odbijen zahtjev odbrane Simatovića za oslobađajuću presudu. Prvostepena presuda je izrečena 30. juna 2021. godine.

Sudsko vijeće je Stanišića i Simatovića proglasilo odgovornima za pomaganje i podržavanje zločina ubistva, kao kršenja zakona i običaja ratovanja i zločina protiv čovječnosti, te zločina deportacije, prisilnog premještanja i progona, kao zločina protiv čovječnosti, koje su počinile srpske snage nakon zauzimanja Bosanskog Šamca u aprilu 1992. Konkretno, Pretresno vijeće je konstatovalo da je optuženi pružao praktičnu pomoć, koja je imala značajan uticaj na počinjenje zločina, obučavanjem i raspoređivanjem pripadnika specijalne jedinice Služba državne bezbjednosti Srbije i lokalni Srbi iz Bosanskog Šamca da učestvuju u preuzimanju opštine.

Shodno tome, Pretresno vijeće je Stanišića i Simatovića proglasilo krivim po svim tačkama optužnice i osudilo svakog na po 12 godina zatvora.

Ovaj slučaj predstavlja posljednji predmet MKSJ-a za ključne zločine.

(Preporod.info)