Priča o hrabroj Jinan i njenom bratu

Omar Rahal je čuo glas koji je dolazio iz ruševina, toliko slab da je pokušavao shvatiti je li to možda samo u njegovoj glavi. Prethodne noći dva potresa magnitude 7,8 i 7,6 sravnila su s zemljom njegovo selo, Harem, u provinciji Idlib u Siriji koju drže pobunjenici, srušivši desetke zgrada, uključujući stambenu zgradu u kojoj je živio njegov rođak Mahmoud sa suprugom i njihovo sedmero djece .

Nekoliko sati kasnije, Rahal, šef lokalne policije, pojurio je u ruševine kuće u nadi da će pronaći Mahmouda i njegovu porodicu žive. Cijelo jutro nije pronašao niti jedan znak života, ali u 12.30 njegove su uši pokupile pet riječi koje je izgovorio neko s glasom djevojčice: “Izvuci me odavde.”

Nekoliko metara ispod vrha hrpe krhotina, uklještena između betona, ležala je Mahmudova petogodišnja kći Jinan, zajedno sa svojim devetomjesečnim bratom Abdullahom, kojeg je tješila ispod ruševina. Pored njih, zatrpano ostacima njene kuće, bilo je tijelo njihove majke Suade. Rahal je vidio samo njenu ruku kojom kao da je pokušavala zagrliti svoju djecu kako bi ih zaštitila. Rahal ih je pokušao osloboditi, ali je shvatio da to ne može sam. Stoga je snimio dvoje zarobljene djece i snimku poslao kolegama policajcima, zamolivši ih da interveniraju. Video je brzo proslijeđen s jednog telefona na drugi, napustio je granice Sirije i postao viralan. Samo na Twitteru ima oko 5 miliona sati pregleda, postavši tako simbolom tragedije u Idlibu.

“Moji ljudi su odmah stigli i pomogli mi da izvučem malog Abdullaha, koji je srećom imao samo nekoliko malih ogrebotina”, rekao je Rahal za Guardian. “Ali problem je bila Jinan. Bila je priklještena betonskom pločom, a kroz nogu joj je bila probodena željezna šipka.”

Spasilački napori u Idlibu, koji je ostao uglavnom zatvoren od vanjskog svijeta dva dana nakon potresa, usporeni su zbog nedostatka mašinerije i pomoći, a ljudi su bili prisiljeni izvlačiti voljene golim rukama.

“Da bismo podigli betonski blok koji je bio iznad, upotrijebili smo dizalicu, onu za podizanje automobila kada trebate promijeniti gumu”, rekao je Rahal. “Upalilo je. Ali Jinan je još uvijek imala onu željeznu šipku zaglavljenu u nozi. Moralo se rezati.”

Spasioci su pokušali prerezati šipku debelom čeličnom oštricom dok je Jinan plakala od boli. Da stvar bude kompliciranija, naknadni potresi ponovo su tresli selo. Ono malo što je ostalo od zgrada počelo se urušavati.

“Molim vas! Izvucite me odavde,” preklinjala je Jinan spasioce. „Nije bilo vremena za gubljenje. “Nismo imali izbora”, rekao je Rahal. “Riskirali smo smrt i gubitak djeteta. Stoga smo odlučili učiniti ono što nikada nismo željeli – izvući Jinan dok joj je noga još uvijek bila djelomično nabodena na šipku.”

Oko 2 sata ujutro u utorak, nakon gotovo 22 sata pod ruševinama, Jinan je vrištala od bolova dok su je konačno izvlačili na slobodu.

Sedam dana nakon spašavanja, Guardian je posjetio Jinan i njenog mlađeg brata u bolnici preuređenoj iz nekadašnje škole u kojoj su se liječila ozlijeđena djeca Harema. Abdullah je spavao umotan u vuneni pokrivač dok je Jinan ležala, još uvijek u bolovima, na krevetu.

“Rana na njenoj nozi vrlo je ozbiljna”, rekao je njen liječnik Wajih al-Karrat. “Jinan možda više nikada neće hodati kao prije. Neću vam lagati. Ako se rana ne poboljša, mogli bismo biti prisiljeni amputirati joj nogu.” Nakon objave videa, neki su mediji pogrešno objavili da je Jinanin otac još uvijek živ. Nažalost, to nije slučaj. “Jinan i Abullah jedini su preostali živi u porodici”, rekao je Rahal u suzama. Dvoje djece povjereno je praujaku i njegovoj ženi.

Jinan i njen brat među velikim su brojem djece koja su ostala bez roditelja nakon potresa u Idlibu. Broj mrtvih u potresu u Siriji popeo se iznad 3.580, dok dužnosnici UN-a za pomoć pozivaju na veći pristup pomoći sjeverozapadnom dijelu zemlje koji je pod kontrolom pobunjenika.

“To je tragedija”, rekao je Karrat tihim glasom. “Jinan zna da je ostala sama s bratom. Ali vidite da ova djecu ovdje, pored Jinanova kreveta, svi su također siročad. A većina se i dalje pita gdje su im roditelji i kada će doći. Prvo, želimo ih dobro tretirati. Tada ćemo u nekom trenutku biti prisiljeni reći im da su i oni ostali siročad.”

federalna.ba/The Guardian