Razija Maksumić: “Znanjem protiv predrasuda”

Povodom 3. decembra Međunarodnog Dana osoba sa invaliditetom, na e-mail naše redakcije naša sugrađanka Razija Maksumić poslala je pismo.

Njeno pismo prenosimo u cjelosti:

Danas je Dan osoba s invaliditetom.
Sve drušvene skupine imaju neki svoj Dan, a da li imaju i svoja prava, ona osnovna, ljudska!!? Jer ljudi smo, imamo iste potrebe, želje, htjenja…
Postoje zakoni, deklaracije, konvencije, ali sve dok ne “uđe u glavu”, u svijest društva – ništa- mrtvo slovo na papiru!

Preuzeli smo emanet/obavezu! I nepravda i grijeh!
” … Allah neće izmijeniti jedan narod dok on sam sebe ne izmijeni…”
Dakle, kako god moramo se mijenjati, moramo mijenjati vlastitu svijest i svijest društva u kojem živimo!

U vremena ovog virtualnog svijeta, gotovo svakome je dostupna mogućnost da se upozna, informiše.. svako ima svoj medij, svoje storyje, priče- pa iskorisimo to u dobre svrhe, učinimo dobro i korisno djelo!?
Budimo od onih koji podstiču na dobro, a odvraćaju od lošeg – to je odlika naprednih zajednica i društava!
Ne moći fizički – jedna je vrsta invaliditeta, ne razumijeti i ne pomoći – druga je ona mentalna vrsta invaliditeta!

Pomozimo onima kojima je to potrebno, kojima to stvarno znači i koji to najbolje znaju cijeniti!
Nije sve ni u materijalnim sredstvima, u ovom vaktu postoji mnogo i drugih potreba, ali i načina, konkretnih!?

Kada nam se ukaže prilika, pomozimo osobi s invaliditetom da pređe ulicu, uđe u vozilo ili neku ustanovu koja nije prilagođena takvim osobama!
Takvim ljudima je svaka pozitivna gesta dobro došla, ako ništa uputite im lijepu riječ, osmijeh i to je dobro djelo!
Tako ćemo potaknuti i druge, našu djecu, što je najvažnije! Tako se mijenja svijest, stvara humanije društvo!

To je on s čim se slažu svi zakoni i vjerozakoni, zdrav razum, nauka… Na kraju krajeva to je ono što ćemo naći na vlastitom računu i ovog i budućeg svijeta!
To je nešto što puno ne “košta”, a dobro se nagrađuje!
Lijepim gestama, ljubaznošću ne pomažemo samo drugima već i sebi!

“Nedavna istraživanja pokazala su kako je ljubaznost jedna vrsta mikro-afirmacije; ljubaznošću ne samo da ljudima oko sebe ukazujemo na njihovu vrijednost i međusobnu jednakost, već takvim malim gestama gradimo i jačamo vlastito samopoštovanje.”

Kako bi samo ovaj život i svijet bili bolji i lakši kada bismo znali i razumjeli prave vrijednosti!?
Ne zaboravimo – društvo koje nema samilosti prema svojim mlađima, jetimima, društvo koje nema poštovanja i epatičnosti prema svojim starijima, nemoćnima bolesnima – ne može uspjeti, takvo društvo “ne sluti nikakvoj sreći” i ne može joj se ni nadati!
Ya- Rabbi- sačuvaj nas od takve pojedinačne i društve neosjetljivosti!

– “POKAŽIMO DA NAM JE STALO…!”