Salih Čolaković: Žena je, prije svega-majka

Piše Salih Čolaković

Danas je 8. mart – Dan žena. Tim povodom, u mnogim dijelovima svijeta, u raznim vidovima, kao što je uobičajeno, ženama će se uručiti prigodni i skromni pokloni, iskazati prividni respekt, pažnja i poštovanje. Ponovo će se reprizirati i analizirati događaji iz bliže prošlosti, koji su se desili 1857, 1910 u Americi i Evropi…

Možda je to nekada za ženu nešto i značilo, ali danas, nakon tog dužeg i lošeg iskustva, žena sve više postaje nezadovoljna i umorna od tog vida „pažnje“. Žena se polako budi se iz te stoljetne „narkoze“ i izražava svoje razočaranje i nezadovoljstvo pozicijom u savremenom društvu.

Historijski gledano, pozicija žene određena je i definisana hiljadama godina prije nekih događaja koji su se desili u Americi ili Evropi. Tu poziciju definisala je sama Objava, što se posebno vidi iz teksta te Objave, Kur-ana Časnog, gdje se naglašava da se, odmah nakon zahvalnosti i poštovanja prema Stvoritelju, iskazuje ljubav i pažnja prema roditelju, majci posebno, jer ona je svakog čovjeka, „s mukom nosila, i s mukom rodila, i njegovo nošenje i dojenje je trajalo trideset mjeseci“ ( El-Ahkaf,15 ). Nema sumnje da je ova Poruka motivisala i Poslanika s.a.v.s. da kaže: „Džennet je pod nogama majčinim“.

Danas je žena, više nego ikad, razočarana, uvrijeđena i tužna, ne zbog toga što su joj uskraćena njena ekonomska, politička i ina prava, pa ni zbog toga što je žrtva porodičnog nasilja, koliko zbog toga što joj ubijaju djecu koju je ona rodila. Njezino nezadovoljstvo prerasta u krik, koji se uzdiže do Neba, koji čuje svako živo biće na Zemlji, osim čovjeka koji je slijep kod svojih očiju i gluh kod svojih ušiju, koji je, zbog takvog ponašanja, najviše zalutala egzistencija na Zemlji ( El- A'raf, 179).
Plač majke danas se čuje u Ukrajini, Mijanmaru, Palestini, Ujguristanu, jučer u Bosni i Hercegovini i bližem i daljnjem okruženju. Zemlja je puna „Srebrenica“.

I dok čovječanstvo iznosi analize i brojke o težini sankcija, materijalnih šteta i gubitaka, zapostavlja da govori o težini majčine suze, težini grijeha koji se čini prema njoj. A za taj grijeh, počinioci će morati odgovarati i stići će ih kazna, ne samo na Onom svijetu, nego i na Ovom.
Možda je, u tom kontekstu, i ovo lijepa prilika da se, u ovom Danu žena, ukaže na moralnu dimenziju ovoga pitanja. Zločin koji je danas na sceni, čiji smo svjedoci, koji bi se mogao izroditi u nešto daleko teže i opasnije(!), u suštini, to je zločin protiv majke, koja je, uz Allahovu dž.š. pomoć, ljudskom rodu podarila najveći dar i bogatstvo.

Ženi se ne smije prilaziti samo kao ljepšem, slabijem i emotivnijem biću i spolu, objektu požude i strasti, što je, nažalost, naša realnost. Žena je, prije svega – MAJKA.

(Mostarski.ba)