Sjećanje na heroje i 2. maj 1992. godine: Na današnji dan Sarajevo je odbranjeno od agresora

Cijeli svijet je upamtio slike zapaljenih tramvaja na Skenderiji, kao i ekspoloziju granate na uglu ulice kod tadašnje Narodne, sadašnje Centralne banke BiH, u centru Sarajeva. Zapaljena je i Glavna pošta u Sarajevu, a van funkcije se našlo ukupno 45.600 telefonskih priključaka.

Sprečavanjem da jedinice tadašnje Jugoslovenske narodne armije (JNA), 2. maja 1992. godine, zauzmu zgradu Predsjedništva BiH odbranjena je država Bosna i Hercegovina. Stoga je 2. maj 1992, jedan od ključnih datuma u opstojnosti samostalne i nezavisne Bosne i Hercegovine.

Tenkovi i oklopni transporteri tadašnje JNA zaustavljeni su nadljudskim naporima branilaca okupljenih u Teritorijalnoj odbrani RBiH, na Skenderiji, svega stotinjak metara od zgrade Predsjedništva RBiH.

Naime, 2. maja vodile su se borbe u Općini Stari Grad i u Centru, u kojem su učestvovale jedinice rezervnog sastava MUP-a, specijalci MUP-a i pripadnici Zelenih Beretki.

Tokom noći, između 2. maja i trećeg granatirane su Općine Stari Grad i Centar, a Zelene beretke su opkolile komandu II oblasti na Bistriku.

Zauzimanje zgrade Predsjedništva je spriječeno, ali je opsada naočigled cijelog svijeta trajala više od 1.400 dana, tokom koje su građani Sarajeva ubijani minobacačkim granatama, snajperskim hicima, protivavionskim naoružanjem…, ali su, isto tako, mučeni prekidima u snabdijevanju vodom, električnom energijom i prirodnim plinom, izgladnjivani… No, upornost da se grad odbrani i želja za preživljavanjem su, ipak, pobijedili i Sarajevo nikad nije palo u ruke agresora.

Istovremeno, po povratku s mirovnih pregovora u Lisabonu, predsjednik Predsjedništva BiH Alija Izetbegović, njegova kćerka, prevoditeljica Sabina Berberović i zamjenik predsjednika vlade Zlatko Lagumdžija uhapšeni na Aerodromu Sarajevo i odvedeni u Lukavicu u vrijeme žestokih borbi oko Predsjedništva BiH.

Inače, dok je Alija Izetbegović bio otet u Predsjedništvu su bili Ejup Ganić, Stjepan Kljujić, Mirko Pejanović.

– Kada je predsjednik Izetbegović zarobljen i kada je bila razmjena, ne bi oni njega tako lako pustili da su u noći na 2. maj završili posao. Mi smo taj dan veliki posao odradili. 2. maj je za mene ključni dan toka rata u Sarajevu, jer tog dana je Sarajevo trebalo biti presječeno. Oni su došli do Predsjedništva nekih tridesetak metara. Da su uspjeli ući, tok rata bi bio drugačiji – govorio je tada Dragan Vikić, najveća legenda odbrane Sarajeva.

Nakon što je 3. maja dogovorena razmjena Milutina Kukanjca i Alije Izetbegovića došlo je do sukoba u Dobrovoljačkoj, gdje je poginulo pet vojnika JNA i jedna žena.

U jednom od posljednjih intervjua prije smrti 2002. godine general Milutin Kukanjac, tadašnji komandant Druge vojne oblasti JNA, koji je i naredio povlačenje JNA iz Sarajeva i bio u koloni koja se izvlačila iz Sarajeva, potvrdio je da je u Dobrovoljačkoj 3. maja 1992. godine smrtno stradalo šest osoba.

Kukanjac je nabrojao da su stradali: vojnik Zdravko Tomović iz Han-Pijeska, pukovnici Miro Sokić, Budimir Radulović i Boško Mihajlović, potpukovnik Boško Jovanić i Nurmela Šuko, žena koja je bila civilno lice na službi u JNA.

– Znate šta mene najviše vrijeđa, kao čovjeka, kao ljudsko biće? Izmišljotine o broju poginulih u Dobrovoljačkoj ulici. Ja vam tvrdim da i dan-danas nekome nije u interesu da se sazna prava istina – pričao je tada otvoreno Kukanjac, nakon čega je nabrojao sve žrtve presretnute kolone koja je u Hagu okarakterizirana kao legitimni vojni cilj.

U godinama koje su uslijedile, živjelo se bez vode, bez struje i bez hrane uz svakodnevna žestoka granatiranja i prijetnju snajperskom vatrom.

Bila su to 1425 dana konstantne prijetnje smrću Sarajlijama.

Ne ponovilo se.