Na dan kada građani izlaze na izbore da biraju “nove početke” i “stabilnost”, u Jablanici je dan žalosti, jer se navršava tačno dvije godine od kobne noći u kojoj je bujica odnijela 19 ljudskih života. Dvije godine traženja istine i čekanja da neko preuzme krivicu za nepropisno otvoren kamenolom, ignorisana upozorenja i urušene domove.
Osim u Donjoj Jablanici, iste noći, s četvrtog na peti oktobar, tokom poplava je poginulo još sedam osoba – četiri u Konjicu i tri u Fojnici.
Umjesto institucionalne odgovornosti, pravde i suštinske obnove, preživjele i porodicu stradalih dočekuje dobro poznata, zaglušujuća tišina predstavnika vlasti koji su zauzeti nekim sasvim drugim prioritetima, u ovom slučaju predizbornom kampanjom, piše Odgovor.ba.
Od zvaničnog otvaranja istrage do danas gotovo se ništa nije promijenilo. Vrijeme prolazi, odgovornost se razvodnjava prebacivanjem nadležnosti. Predmet se tako šetao od Kantonalnog do Federalnog tužilaštva, uz administrativne preokrete i proceduralne zavrzlame, ali ono što je najvažnije, optužnice još uvijek nema.
Još je poraznija slika na samom terenu.
Spora obnova
U prvim sedmicama nakon tragedije, premijer Nikšić i članovi Vlade FBiH u više navrata su naglašavali kako će država i entitetske institucije učiniti sve da se uništeni domovi hitno obnove, te da niko od stradalih neće biti zaboravljen niti prepušten sebi.
Međutim, za dio preživjelih privremeni smještaj još je uvijek svakodnevnica.
Infrastruktura je tek djelomično obnovljena, opasnosti od novih klizišta i bujica i dalje vise nad glavama malobrojnih povratnika, dok mnogi ljudi treću zimu zaredom dočekuju i provode u metalnim kontejnerima.
Pruga uništena te noći počela je sa radom tri mjeseca kasnije, a obnovljena je donacijom. Da se čekalo da Vlada FBiH i Željeznice krenu u obnovu, vjerovatno bi prošla i godina. I ova tri mjeseca su bila dovoljna da nanesu ogromne gubitke privredi. Ni za to niko neće odgovarati.
U mjesecima nakon tragedije održano je nekoliko protesta na kojima su mještani poručili da su “poplave prošle, ali vi nam utapate nadu,” izražavajući nezadovoljstvo tretmanom vlasti i pomoći u sanaciji štete.
Ipak, najteže je priznati ono što nam je svima pred očima. Zakazao je i onaj najvažniji korektiv svakog društva, sama javnost. U ove dvije godine nisu održani protesti s hiljadama ljudi na ulicama, već simboličnim okupljanjem tek stotinjak studenata (i to, ako ćemo iskreno, nakon medijskog pritiska).
Javnost nijemo posmatra
Zapitamo se kako je moguće da tragedija u kojoj je u jednoj noći poginulo 19 ljudi, a čija se odgovornost ni dvije godine kasnije nije sudski rasvijetlila, ne proizvodi snažniji društveni pritisak. Zašto? Zato što smo oguglali. Zato što je preživljavanje postalo sistem vrijednosti u kojem se svaka tuđa nesreća posmatra s distance, uz tihi uzdah i skretanje pogleda.
U društvu u kojem su korupcija i nemar postali dio svakodnevnog folklora, kada na važnim pozicijama na vlasti sjede ljudi sa sumnjivo stečenim diplomama, nepravda se doživljava kao nešto na što ne možeš utjecati. A kada saučesnički zažmirimo na nepravdu, pristajemo na to da sutra, ne daj Bože, isto to zadesi i naše dvorište, a da nas niko ne čuje.
I ne radi se samo o birokratiji, rokovima i prebacivanju nadležnosti iz ladice u ladicu. Radi se o ljudima koji treću zimu dočekuju u limenim kontejnerima, o izgubljenim životima, dok nam političari s predizbornih plakata dijele lekcije o patriotizmu i razvoju.
Ne treba zaboraviti ni da se na obilježavanje prošle godišnjice niko nije odazvao. Članovi Predsjedništva poslali su svoje savjetnike, a stolica premijera Nermina Nikšića ostala je prazna. Tada je već bilo kristalno jasno kakav je odnos i prema žrtvama i prema preživjelim.
I zato, uprkos brojnim aferama, spornim imenovanjima i lošim odlukama koje su obilježile ovaj mandat, odnos prema tragediji u Jablanici i njenim žrtvama ostat će najveća mrlja aktuelnog saziva Vlade Federacije.
(Mostarski.ba)
