Surova realnost sezonskog rada u Njemačkoj

Na farmi šparoga u istočnoj Njemačkoj, velika površina namijenjena za stanovanje u stilu kasarne podijeljena je na dva dijela.

Jedna polovina je rezervisana za državljane Evropske unije, uglavnom sezonske radnike iz Rumunije, dok su u drugoj polovini smješteni radnici koji nisu iz EU. Njihova nacionalnost varira od sezone do sezone. Prije nego što su Rusi napali Ukrajinu 2022., dominirali su uglavnom Ukrajinci. Kasnije je mala grupa Gruzijaca došla pod bilateralni sporazum između njemačke i gruzijske vlade. Ove godine stotine uzbekistanskih studenata, svi muškarci, žive u derutnom smještaju.

Stanari ove jedne kasarne ilustruju opštiji trend: geografija regrutacije za sezonski rad širi se dalje na istok. Sa svojom multinacionalnom radnom snagom i lošim uslovima rada i života, ova farma je mikrokosmos realnosti sezonskih radnika u najjačoj ekonomiji Evrope.

Iako su dio veće poljoprivredne radne snage i doprinose održavanju njemačke poljoprivrede (oko 1/3 radnika u njemačkoj poljoprivredi su sezonski radnici), njihovi životi su više nego nesigurni. I radnici iz EU i van EU žive i rade u sličnim uslovima. Ograda koja razdvaja dvije spavaonice na ovoj farmi šparoga nije kao pregrada između klasa u avionu. To je više administrativna pogodnost nego bilo što drugo.

Smještaj je ispod standarda: male sobe za dvije osobe, obično sa starim krevetima, i općenito stolom, frižiderom i električnim štednjakom. Ne postoji zajednička kuhinja i samo nekoliko zajedničkih toaleta i tuševa za stotine ljudi. Neki radnici se žale na insekte. Drugi se brinu da voda prodre u sobe nakon jake kiše. I svaka osoba će imati 12 €/dan oduzeto od posljednje plate kao kiriju.

Na drugim farmama sezonski radnici u sličnim uslovima plaćaju do 20 €/dan i mogu dijeliti sobu sa još pet osoba. Poređenja radi, to je viša mjesečna kirija nego što biste inače očekivali da plaćate na njemačkom selu. Izjednačen je sa kirijama u velikim gradovima Minhena ili Berlina.

Zakupnine se takođe povećavaju, često uzimajući i do trećine mjesečne plate radnika. Poljski sezonski radnik koji se svake godine vraća na farmu rekao je: „Minimalna plata je porasla, pa je logično da rastu i troškovi smještaja.“ Poznato je da poljoprivrednici koriste prednost ovisnosti sezonskih radnika o osiguranom smještaju kako bi nadoknadili trošak minimalne plaće. Ipak, malo je zakonskog okvira koji bi to spriječio, piše Open democracy.

Redovi smještaja u obliku šupe i prenosivih toaleta odvojeni zemljanim putem

Smještaj za sezonske radnike na njemačkoj farmi

Unutrašnjost takvog smještaja

Nesigurni uslovi i pravne rupe

Društveni sastav i pravni status razlikuju radnike iz EU od onih koji nisu iz EU više od onoga što doživljavaju na poslu.

Rumuni čine više od 80 % svih sezonskih radnika u Njemačkoj. Često dolaze iz ekonomski slabih regiona i socijalnog porijekla, tromjesečni sezonski rad u Njemačkoj vide kao priliku da zarade više nego što bi mogli u svojoj zemlji. Često dolaze kao porodice. Neki će govoriti tri ili više jezika, drugi će mučiti da čitaju dokumente koji se odnose na posao čak i na svom maternjem jeziku.

Većina njih radi na osnovu ‘kratkoročnog zaposlenja’, oblika zapošljavanja razvijenog posebno za poljoprivredu kako bi se osigurao stalan protok radne snage tokom ključnih proljetnih i ljetnih mjeseci. Kao pravni model, dozvoljen je samo ljudima koji ne smatraju sezonski rad u Njemačkoj svojim glavnim izvorom prihoda. Ali realnost je da novac zarađen u sezoni često izdržava radnike veći dio godine.

Ljudi u Njemačkoj na kratkotrajnom zaposlenju ne plaćaju doprinose za socijalno osiguranje, što povećava njihovu plaću. Loša strana je to što nemaju pristup osiguranju za slučaj nezaposlenosti ili plaćenom bolovanju. Oni ne uplaćuju doprinose za penziju, zbog čega je malo vjerovatno da će imati mogućnost za odlazak u penziju čak i nakon mnogo godina rada u Njemačkoj.

Niti imaju samostalno zdravstveno osiguranje. Oni su osigurani preko svojih poslodavaca i potrebna im je dozvola poslodavca za odlazak kod doktora. Ako poslodavac to ne smatra potrebnim, radnici uglavnom moraju bez medicinske pomoći. Svake sezone vijesti o sezonskim radnicima koji umiru na farmama.

Realnost za sezonske radnike je stalna oscilacija između perioda ogromnog prekomjernog rada i ekstremnog nedovoljnog rada

U međuvremenu, sve više ljudi se regrutuje izvan EU. Većina su studenti koje regrutuju specijalizovane agencije u njihovim matičnim zemljama. Često plaćaju nekoliko stotina eura honorara za zapošljavanje samo da bi dobili posao, a mnogi moraju uzeti dug da bi to obavili.

Obično dolaze na osnovu takozvanog „posao na odmoru“. Većina studenata studira predmete koji su udaljeni od poljoprivrede, ali su privučeni perspektivom visokih njemačkih plata i putovanja u inostranstvo. Često su šokirani onim što zateknu kada stignu. Suočeni sa stanjem smještaja i realnošću radnog dana od 10-12 sati bez plaće do kraja sezone, mnogi raskinu ugovore u prvih nekoliko sedmica.

Plate su još jedan predmet velikog nezadovoljstva. Ovakav rad je legalan u Njemačkoj, ali minimalna satnica se treba zadržati. Ovaj zakonski zahtjev se često zaobilazi tako što se službeno ne registruju svi odrađeni sati. Ovo zaobilazno rješenje zadržava minimalnu plaću na papiru, što čini malo vjerojatnim da će državne inspekcije otkriti prekršaje, ali osigurava da radnici primaju daleko manje za svoje stvarne sate.

Na nekim farmama radnicima se prisilno daju neplaćeni slobodni dani ako ne rade dovoljno brzo da ispune svoje dnevne ciljeve branja. Druge farme idu dalje i šalju ih kući. Realnost za sezonske radnike je stalna oscilacija između perioda ogromnog prekomjernog rada i ekstremnog nedovoljnog rada.

Ako se radnici žale, poslodavac ih zakonski može otpustiti uz jedan dan unaprijed. To je omogućeno izuzetkom u njemačkom zakonu za „nisko kvalifikovane“, privremene radnike zaposlene na manje od tri mjeseca. To znači da se, u slučaju sukoba, ugovor može odmah raskinuti.

Sve ovo naglašava mnoge slojeve zavisnosti koje sezonski radnici imaju prema svom poslodavcu. Od njih zavise ne samo ekonomski, već i zbog smještaja i često svog pravnog statusa u Njemačkoj. Jednostavno pitanje o plaćanju ili radnom vremenu potencijalno može dovesti do beskućništva i pravnog statusa. Dakle, za većinu radnika jedini realan način djelovanja je da ne pitaju.

Inicijativa poštenog rada na farmi

Smješteni na izoliranim farmama i ne govore njemački, sezonskim radnicima je često teško pronaći pomoć u ekstremnim situacijama. Ovo iskustvo dovelo je do stvaranja Inicijative za sajam rada na farmi, koja ima za cilj poboljšanje uslova rada sezonskih radnika.

Inicijativa je savez pravnih savjetodavnih centara za radnike migrante i sindikata IG BAU. Njeni savjetnici izlaze na teren da pitaju sezonske radnike o njihovim radnim uvjetima i nude pravnu pomoć na maternjem jeziku radnika.

Svake sezone savjetnici dođu do stotina sezonskih radnika. IG BAU nudi i posebno jednogodišnje članstvo za sezonske radnike u poljoprivredi i građevinarstvu, koje je jeftinije od redovnog članstva i daje sindikalno reprezentativnost radnika od prvog dana. Za većinu sezonskih radnika ovo je prvi put da se učlane u sindikat.

Ali ovo je samo prvi korak ka pravom rješenju. Mnogi problemi radnika ne mogu se riješiti bez bolje kontrole evidentiranja radnog vremena i isplate minimalnih zarada, cijene i kvaliteta smještaja, te dostupnosti zdravstvene zaštite i sigurnog radnog okruženja.

Ali s obzirom na logiku migracije radne snage i evropskog poljoprivrednog tržišta rada, takve promjene mogu biti zajamčene samo ako se dodijele sezonskim radnicima na poljima šparoga u Njemačkoj, kao i Marokankama u španjolskim staklenicima ili pandžapskim radnicima u talijanskim maslinicima.

(Mostarski.ba)