U Centru za kulturu Mostar večeras je održana promocija knjige “Hajde, dušo, idemo dalje”, autorice Amile Brajlović Zukanović, potresnog autobiografskog svjedočanstva o odrastanju u ratnom periodu i stradanjima stanovništva Istočne Bosne, posebno na području Goražda.
Knjiga donosi priču o ratnom djetinjstvu, borbi za život i iskustvima devetogodišnje djevojčice koja je tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu prošla kroz ratne strahote, zbjegove i put od Foče do Sarajeva.
Govoreći o motivima za pisanje, autorica je istakla da joj je posebno važno ostaviti poruku generacijama koje dolaze, kako bi znale šta su ljudi u Bosni i Hercegovini preživjeli, ali i na koji su način nakon ratnih stradanja nastavili graditi svoje živote.
“Izuzetna mi je čast što sam večeras u Mostaru i pred mostarskom publikom predstaviti svoje djelo, autobiografiju i svjedočanstvo ratnog djetinjstva. Ovdje sam večeras da poručim da idemo dalje i da ne odustajemo od sebe, ove zemlje i onoga što su naše istinske tradicionalne vrijednosti”, kazala je Brajlović Zukanović.
Dodala je kako je željela ostaviti svjedočanstvo o prošlosti, ali i poslati poruku o važnosti znanja, obrazovanja, ljubavi prema ljudima i izgradnje boljeg društva.
“Želja, odnosno motiv za pisanje ove knjige jeste poruka koju želim ostaviti generacijama koje dolaze u ovoj zemlji. Da znaju šta smo sve preživjeli, šta smo sve pobijedili i kako smo poslije toga nastavili graditi sebe znanjem, obrazovanjem i onim što danas predstavljamo”, istakla je autorica.
Brajlović Zukanović, koja više od 20 godina radi kao učiteljica u osnovnoj školi na području Kantona Sarajevo, naglasila je kako nikada nije odustala od nastojanja da nove generacije uči boljim vrijednostima, ljubavi prema ljudima i prihvatanju istine o onome što se dogodilo.
“Želim da naša djeca znaju istinu o onome što smo proživjeli, da vole ljude, da ne mrze i da ovoj zemlji donesu bolje sutra”, poručila je.
Knjiga “Hajde, dušo, idemo dalje” predstavlja doprinos kulturi sjećanja i podsjetnik na važnost očuvanja istine o ratnim stradanjima. Kroz perspektivu djeteta koje je bilo primorano odrastati u ratnim okolnostima, autorica podsjeća na vrijednost života, mira, zajedništva i istrajnosti.
Djelo ujedno nosi snažnu poruku da je oprost moguć, ali da zaborav ne smije biti odgovor na prošlost.
(Mostarski.ba)
