Upoznajmo BiH/Općina Ilijaš

Geografski položaj

Općina Ilijaš se nalazi u centralnom dijelu Bosne i Hercegovine, sjeverozapadno od Sarajeva, u dolini rijeke Bosne, i uz magistralni put Sarajevo–Tuzla. Općina se prostire na oko 309 km2 i graniči sa općinama: Visoko, Breza, Vareš, Olovo, Sokolac, Istočni Stari Grad, Vogošća, Stari Grad, Novi Grad, Centar i Ilidža.

Općina se nalazi na raskrsnici puteva koji je povezuju sa susjednim općinama, kao i sa svim dijelovima BiH.

Općina  Ilijaš se sastoji iz nekoliko naseljenih mjesta: gradić Ilijaš, i predgrađa među kojima je naselje Misoča, kao i Podlugovi, Lješevo, Stari Ilijaš i Malešići.

 

Historija

Općina Ilijaš u svojim današnjim političkim granicama ima centralni položaj u srednjoj Bosni kao geofrafskom okviru, u kojem je po određenim zakonitostima dolazilo do formiranja snažnih društveno-političkih uređenja u svim civilizacijskim epohama.

U ranom srednjem vijeku uz Bosnu i prorječa Vogoščice, Ljubine, Misoče i Stavnje formirana je župa Vogošća ili Vidogošća. Nešto kasnija dešavanja , koja se vezuju za period turske vladavine, dovode do formiranja džemata , nahija i sandžaka. Početkom devetnaestog vijeka u sarajevskoj nahiji bilo je 20 džemata: Butmir, Kijevo, Presjenica, Sudići, Trnovo, Zijamet Crna Rijeka, Pale, Mokro sa Bobogovićima, Kriva Rijeka, Srednje, Čifluk Crna Rijeka, Rakova Noga, Vogošća, Nahorevo, Kulijes, Rakovica, Hadžići, Drozgometva, Pazarić kao i sela Luka i Žeravica. Naselja koja danas potpadaju pod donji kraj bila su u visočkoj nahiji.

Zaposjedanjem Bosne i Hercegovine od strane Austro-Ugarske dolazi do velikih promjena koje su se u znatnoj mjeri manifestovale u administrativnom i političkom pogledu. Teritorija Bosne i Hercegovine je podijeljena na okruge, a ovi na srezove (kotare). Srezovi su podijeljeni na općine (umjesto džemata) a ove na mahale i zaseoke, dok su funkcije muhtara i seoskih knezova ostale i dalje na snazi. U administativnom pogledu područje sadašnje općine Ilijaš potpalo je dijelom pod sarajevski, a dijelom pod visočki srez.
Administrativna podjela Bosne i Hercegovine je sve do formiranja banovina 1929 ostala ista kao i a za vrijeme Austrougarske Monarhije. Samo su poslije 1922 godine umjesto okruga uvedene oblasti, njihove teritorije su se veoma poklapale sa teritorijama starih okruga. Tako je općina Ozrenska (Srednje) pripadala sarajevskom, a Podlugovi visočkom sredstvu, a ovi opet oblasti srednje ili centralne Bosne. Poslije formiranja banovina, pomenuti srezovi, pa prema tome i općine, pripadaju tzv. Drinskoj banovini. Tako stanje ostaje sve do 1941 godine.Odmah poslije oslobođenja privremena narodna skupština Federalne Bosne i Hercegovine je, na svom zasjedanju održanom 16 Avgusta 1945 godine donijela Zakon o teritorijalnoj podjeli Bosne i Hercegovine na okruge, srezove i područja mjesnih narodnih odbora i njihovih sjedišta.

U maju 1952 godine vrši se organizacija narodnih odbora. Od tadašnjih mjesnih narodnih odbora osnivaju se narodni odbori općina i narodni odbori gradskih općina, kao lokalnih organa državne vlasti i samoupravljanja u općini.

U području sadašnje općine formiraju se općine: Ivančići, Podlugovi, Ilijaš sa sjedištem u Ilijašu, Srednje sa sjedištem u Srednjem.

Prirodne znamenitosti

Od prirodnih znamenitosti važno je istaknuti Bijambarsku pećinu i kanjon rijeke Misoče.

Bijambare

Bijambare su grupa od 8 pećina između naselja Nišići i Krivajevići, na području općine Ilijaš. U neposrednoj su blizini puta Sarajevo – Tuzla, što ih čini privlačnim za turiste.

Područje Bijambara, koje obuhvata 370 ha, zakonom je proglašeno zaštićenim područjem pete kategorije („zaštićeni pejzaž“). Izvršena je potpuna rekonstrukcija pećinske infrastruktute Srednje Bijambarske pećine i neposredne okoline. Urađena su detaljna istraživanja speleoloških objekata, izgrađene nove betonske staze, postavljene cijevi za električnu rasvjetu, novo sektorsko osvjetljavanje, izgrađena info kuća i savremena sanitarija te nova vizuelna identifikacija. Projekat je u potpunosti realiziran i Bijambarske pećine su otvorene za posjetu u ljeto 2007. godine.

 

U blizini pećina je i potok Bradić sa jezerom i vodenicom, te potok Bjelila, koji presjeca bijambarske šume i proplanke. U području Bijambara se povremeno održavaju prodajno-izložbeni sajmovi zdrave ekološke hrane i rukotvorina koje proizvodi lokalno stanovništvo. Unutar područja smješten je edukacioni centar.

Obzirom da se nalazi u kraškoj regiji, ovo područje je bogato kraškim pojavama kao što su kraški ponori, vrtače, i što je najvažnije, 8 poznatih pećina. Zaštićeno područje je privlačno za sve one koji se bave speleologijom, šetanjem u prirodi, biciklizmom, jahanjem konja, planinarenjem, alpinizmom, pecanjem, lovom, skijanjem, prikupljanjem trava i gljiva itd.

Srednja (Glavna) bijambarska pećina

Ovo je najveća pećina, i njena dužina iznosi 420 m (duž glavne staze, bez sporednih staza), sa 4 velika hodnika čiji prečnik doseže i do 60 m, a koji su visoki i preko 30 m. Morfološki je jednostavna i sastoji se od ulaznog dijela i tri duge dvorane koje su međusobno povezane. Nakon uskog prolaza, koji je djelomično povećan putem uklanjanja sedimenata tokom ranijih uređenja u turističke svrhe, pećina se naglo širi. Ovaj dio (četvrta dvorana) je zbog svoje akustičnosti nazvan „Muzička dvorana“, a vjerovatno je nastala spajanjem različitih kanala (većina njih sa kružnim presjekom) čiji se ostaci još uvijek mogu vidjeti na plafonu dvorane. Dužina dvorana kreće se od 30 do 80 metara, a njihova širina je od 18 do preko 30 metara. Njihova visina doseže u Muzičkoj dvorani preko 12 metara. Pećina je bogata oblicima pećinskog nakita kao što su stalaktiti, stalagmiti, draperije, bigrene kade, stubovi. Trenutno je nastanjena kolonijom šišmiša i cvrčaka, a moguće je naći i druge stanovnike.

Gornja bijambarska pećina

Gornja pećina je najstarija pećina na prostoru Bijambara. To nije veliki speleološki objekat ali je veoma značajno arheološko nalazište. Istraživanja je proveo hrvatski paleontolog M. Malez 1967. godine. Ulaz u pećinu širine 16 i visine 12 metara, kao i jugozapadna orijentacija nudi odlične uslove za boravište prahistorijskih ljudi.

Đuričina pećina

Ima ulaz na širokom i strmom udubljenju terena. U prvom dijelu tlo pokrivaju drveće i trava, dok je u nižem djelu još uvijek vidljivo urušeno kamenje, tako da je pravi ulaz u pećinu na dnu vrtačastog udubljenja (nekadašnjeg ponora). Nakon nekoliko metara, pećina vodi do SZ-JI pukotine na kojoj se nastavlja preostali dio pećine. Ovaj dio je velika dvorana koja se proteže uzduž pukotine sa širokim otvorom na površini stropa pećine, tako da se prvi dio pećine čini zapravo jedan prirodni kameni most.Zbog same morfologije pećine, snijeg koji pada kroz otvor na plafonu se nakuplja tokom zime, a drveće i zidovi ga štite od sunca. Pored toga, u pećini se vjerovatno nakuplja hladni zrak koji omogućava stabilnu termalnu stratifikaciju. To sve skupa omogućava da led i snijeg traju sve do kasnog proljeća i ranog ljeta, a ponekad i tokom cijele godine.

Nacionalni spomenici Bosne i Hercegovine u Ilijašu

Na listi nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine za općinu Ilijaš se nalaze sljedeći spomenici:

“Nekropola sa stećcima Srednje” (historijsko područje),
“Nekropola sa stećcima u Donjim Ivančićima” (historijsko područje),
“Nekropola sa stećcima u Kopošiću”, Višnjica, (historijsko područje),
“Nekropole sa stećcima i nišanima na Ozrenu” (historijsko područje),
“Ostaci srednjovjekovnog grada i nekropola sa stećcima Luka” (arheološko područje),
“Srednjovjekovni nadgrobnici – stećci u sklopu zaštićenog pejsaža Bijambare”,
“Stari grad Dubrovnik u Višnjici” (arheološko područje).

Nekropola stećaka Srednje

Smještena je u samom naselju, na desnoj obali rijeke Ljubine, na blagom uzvišenju u pravcu sjeverozapada od harema i mjesne džamije. Proglašena je za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine. U nekropoli se nalazi 15 stećaka od kojih su 9 u formi sljemenjaka, a 6 u formi sanduka. Stećci su položeni u redove, obrađeni, ali bez ukrasa.

Nekropola stećaka u Donjim Ivančićima

Naselje Ivančići je smješteno u dolini rijeke Ljubine, blizu puta Sarajevo – Tuzla. Od Ilijaša je udaljeno oko 22 km zračne linije u pravcu sjeveroistoka. Nekropola je na lijevoj obali rijeke Ljubine i takođe na lijevoj strani puta koji vodi iz pravca Donjih Čevljanovića ka Gornjim Čevljanovićima. Proglašena je za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine. Nacionalni spomenik čini nekropola sa 13 stećaka (10 u formi sljemenjaka, 2 u formi sanduka i 1 u formi ploče).

Nekropola stećaka Luka

Naselje Luka je od Sarajeva udaljeno 12 km zračne linije u pravcu sjevera, a od Ilijaša 16 km zračne linije u pravcu zapada, na nadmorskoj visini 1124 m. U kotlini koju stvaraju rječica Liješnica i Perački potok, duboko ispod naselja u pravcu jugozapada na udaljenosti od 850 m, smještena je nekropola sa stećcima, koja je nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine. Nacionalni spomenik čine ostaci srednjovjekovnog grada i nekropola sa 79 stećaka.

Nekropola stećaka u Kopošićima

Poslije stećka iz Zgošće kod Kaknja, stećci u Kopošićima smatraju se najljepšim bosanskim stećcima. Ovo su stećci veoma značajnih ljudi, obični ljudi nisu mogli imati ovako raskošne stećke, u pitanju je tzv. oblik kneževskih stećaka. Selo Kopošići se nalazi u podnožju sjeverne strane brda Hum. Od starog grada Dubrovnika udaljeno je oko 1 km. Nekropola stećaka je situirana uz katoličko groblje, na vrhu sela. Proglašena je za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine.

Nekropola stećaka na Ozrenu

Proglašena je za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine.  Nacionalni spomenik čini nekropola sa stećcima i nišanima na lokalitetu Travnjak (sedam stećaka i pet nišana) i nekropola sa stećcima na lokalitetu Bandijera (27 stećaka).

Nekropola stećaka Bijambare

Proglašena je za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine. Nacionalni spomenik čini grupa od 39 stećaka, od čega su 32 u formi sljemenjaka i 7 u formi sanduka, premještenih sa lokaliteta Mramorje iz Donjih Čevljanovića na lokalitet Dolovi u zaštićenom pejsažu Bijambare.

 

Stari grad Dubrovnik u Višnjici

Stari grad Dubrovnik naziv je za srednjovjekovnu tvrđavu na području naselja Višnjica, općina Ilijaš.
Tvrđava je sagrađena na strmom, uskom i krševitom izdanku brda Huma, na nadmorskoj visini 882 metra, iznad ušća potoka Zenika u rijeku Misoču. Od Ilijaša udaljen je oko 10 km.
U 13. vijeku područje između Sarajevskog i Visočkog polja pripadalo je staroj bosanskoj župi Vidogošći-Vogošći, u kojoj je Dubrovnik, zajedno sa podgrađem, glavni politički centar ove župe.

Prvi put se spominje u zapisu Dubrovačke kancelarije (Diversa Cancellariae) u kojem se govori o prevozu roba do Deževica, Podvisokog i do mjesta zvanog “Doboruonich”. Grad je pripadao bosanskom knezu Batiću, iz doba kralja Tvrtka II, o čemu svjedoči stećak sa natpisom iz Kopošića.

Bosanski Dubrovnik se spominje i u ugovoru od 20. augusta 1503. godine sklopljenom između ugarskog kralja Vladislava i Osmanlijskog carstva.

Prema navodima u vakufnami Gazi Husrev-bega iz 1531. godine ime ovog grada bilo je navedeno kao “Dobronik”. Predpostavlja se da se pomenuti naziv odnosi na sadašnji Stari grad Dubrovnik.

U sidžilu (protokolu šerijatskog suda) sarajevskog mule (kadije) iz 1565/66. godine, Dubrovnik se spominje kao grad istočno od Visokog, a češće kao sjedište nahije.

Bobovac i Visoki su pali pod osmanlijsku upravu 1463. godine i pretpostavlja se da je tada osvojen i Dubrovnik. U doba sultana Mehmeda II, grad je imao posadu sa dizdarom. U njegovo vrijeme sagrađena je u gradu i jedna džamija.
Tvrđava je nepravilnog oblika i prilagođena konfiguraciji terena. Podignuta je na zaravni koja se postepeno spušta prema rječicama, Mjesto pogodno je za odbrambene svrhe. Na koti Stup bila je detaširana kula-stražara koja je bila uobičajena kao sastavni dio srednjovjekovnog odbrambenog utvrđenja.

Sastojala se iz dva dijela. Gornji, glavni dio utvrđenja, dužine je 72 m, širine od 5-17,5 m, ukupne površine 902 m2. Prosječna debljina zidova je 1,40 m, na nekim mjestima i do 1,50 m. Zidovi zidani su od prirodnih, krečnjačkih ploča lokalnog kamena i samo sa vanjske strane pritesani kako bi zid bio nešto ravniji. Na istočnom kraju je kula kružne osnove prečnika 7,5 m , a na sjevernom zidu su dvije četverougaone kule. Uz južni zid je također jedna isturena četverougaona kula 7×6 metara.

Stari grad Dubrovnik u Višnjici kod Ilijaša je nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine  od 2003. godine.

Privreda

Strateški sektori jačanja ekonomske osnove općine Ilijaš su: industrija, turizam i komplementarne usluge, kultura, sport, rekreacija, trgovina, obrazovanje – osnovno obrazovanje. Industrija je pažljivo ekonomski i ekološki profilirana kao održiva – prerada drveta, proizvodnja pića, mašinska industrija, prerada poljoprivrednih proizvoda, itd.

(Mostarski.ba, visitbih.ba, ilijas.info)