Upoznajmo BiH/Općina Stari Grad

Stari Grad je naseljeno mjesto i općina u Kantonu i Gradu Sarajevu, te historijsko središte tog grada. Zahvata istočnu polovicu historijskog dijela Sarajeva, uključujući Alifakovac, Baščaršiju, Bentbašu, Bistrik i Vratnik. Graniči sa općinom Ilijaš na sjeveru, Istočnim Starim Gradom na istoku, Istočnim Novim Sarajevom na jugu, te sa općinama Centar i Novo Sarajevo na zapadu. Općina pokriva površinu od 55 km2 i teritorijalno, općina Stari Grad je najveća općina na području grada Sarajeva i zauzima oko 37% teritorije grada. Mnoge od najpoznatijih sarajevskih građevina se nalaze u Starom Gradu, uključujuči Gazi Husrev-begovu džamiju i Vijećnicu.

Smještena je u istočnom dijelu sarajevske kotline, proteže se na 16 mjesnih zajednica i leži na nadmorskoj visini između 551 m (Sebilj) i najvećeg vrha na Bukoviku 1.534 m. Okružena je brdskoplaninskim pojasom i to: Trebevićem s južne i planinama Crepoljsko i Bukovik sa sjeverne strane. U ovoj Općini nalazi se starogradsko jezgro iz kojeg je potekao grad Sarajevo.

Historija

Sarajevo je grad sa izuzetno dugim kontinuitetom življenja. U Sarajevu, u njegovoj samoj jezgri, ali i na periferiji, su otkriveni brojni lokatiteti ljudskih staništa iz različitih vremenskih epoha.

Najstarija staništa su iz vremena neolita (mlađeg kamenog doba) – riječ je o glasovitoj butmirskoj kulturi, koja je egzistirala u periodu od 2400. do 2000. godine p.n.e.

Nakon neolita život se nastavlja u epohi bronzanog doba. Bronzano doba je specifično po naseljima zvanim gradine, koje se nalaze na padinskim dijelovima – uzvisinama. Na području današnje općine Stari Grad registrovana su sljedeća naselja, tj. gradine iz bronzanog perioda: Gradac, iznad potoka Bistrik u blizini mahale Komatin, Obhodža na ušću potoka Mošćanice, zatim gradina ponad Bakija.

Sljedeća epoha u historiji je željezno doba. Ovaj period obilježila su ilirska plemena koja su u Sarajevu (na njegovim padinama) gradila svoje nastambe (utvrde). Posebno se ističu ilirska naselja na Debelom brdu i na području današnjeg Soukbunara. Na prostoru općine Stari Grad registrovana je gradina na lokalitetu Močila. Na ovim lokalitetima razvijalo se čuveno ilirsko pleme Desidijata. Nakon Ilira – Desidijata i njihovog djelovanja na području današnjeg Sarajeva, a samim tim i na području današnje općine Stari Grad, slijedi epoha antičke civilizacije, kojoj je sarajevsko područje izuzetno pogodno za bivstvovanje njene kulture.

Nakon propasti antičke civilizacije slijedi srednjovjekovni period, a pod tim posebno mislimo na epohu srednjovjekovne bosanske države (banovine, a zatim kraljevine). Današnje Sarajevo u srednjovjekovnoj bosanskoj državi bilo je u sastavu srednjovjekovne župe Vrhbosne. Župa Vrhbosna pripadala je feudalnoj porodici Pavla Radenovića, odnosno porodici Pavlovića. Naselje Vrhbosna imalo je nekoliko sela (Brodac, Bratnik – Vratnik, Hvaletići – Faletići, Komatin, Hrvatin, Hrid itd.) sa centralnim trgom Tornikom (naziv dobio po pazarnom danu utorku), koji se nalazio na mjestu današnjeg ušća Koševskog potoka u Miljacku. Osim trga Tornika, župa Vrhbosna imala je još jedan manji trg koji se nalazio na raskrižju puteva (antičkih puteva), na prostoru između današnje Bendbaše i Baščaršije. Pored sela i dva trga župa V

Vrhbosna je imala utvrdu, tj. stari grad Hodidjed, koji je bio u funkciji samog središta župe u političko-administrativnom smislu. Stari Grad Hodidjed nalazio se na mjestu današnje Bijele tabije, mada postoje indicije da se nalazio na području Buloga (istočno od Sarajeva). Župa Vrhbosna, odnosno njezin trg na prostoru između današnje Bendbaše i Baščaršije je, mogli bi kazati, najstariji nukleus oko kojeg počinje razvoj osmanskodobnog naselja, koje će na kraju svoj naziv uobličiti u Sarajevo. Taj trg, odnosno nukleus budućeg Sarajeva je ujedno i nukleus današnje općine Stari Grad.

Godine 1448. Vrhbosnu, odnosno njen centralni dio Hodidjed osvajaju Osmanlije. S tog prostora su se nastavila daljnja osvajanja Bosne i Hercegovine. Dok su osvajanja BiH trajala na prostoru sada već nekadašnje župe Vrhbosne, nastavio se razvoj naselja, ali u drugom smjeru ili u drugoj fizionomiji, koju općenito nazivamo islamsko-orijentalna. U ovom vremenu posebno važna ličnost za razvoj naselja, budućeg Sarajeva, je Isa-beg Ishaković. Isa-beg je svojim aktivnostima, posebno graditeljskim, postavio temelje budućem Sarajevu. On podiže džamiju na mjestu današnje Careve džamije, a u blizini džamije i hamam, zatim drveni most, karavan-saraj, te dućane. Posebno je zanimljivo njegovo podizanje dvora, kao upravnog sjedišta, koje se zvaše na osmanskom saray (dvor). Po toj riječi saray ubrzo je i naselje dobilo naziv Saray-ovasi, što bi značilo „Polje ispred dvora“, tj. saraja. Bosanski čovjek i njegov slavenski, bosanski jezik, prilagodio je ove riječi (Saray-ovasi) svom jeziku, te na kraju dobismo Sarajevo kao naziv za osmanskodobni grad pa sve do danas.

Godine 1462. nastaje Isa-begova vakufnama koja bilježi zadužbine, kao npr. o Isa-begovoj tekiji, odnosno zaviji. Ova vakufnama, odnosno godina njenog nastanka, uzima se zvanično kao godina osnivanja grada Sarajeva. Važno je naglasiti da osmanski razvoj Sarajeva kao kasabe, a zatim šehera, započinje upravo na području današnje općine Stari Grad, te će kroz povijest područje današnje općine biti sama srčika Sarajeva sve do dana današnjega.

Nakon Isa-bega Ishakovića, koji je najmarkantnija ličnost Sarajeva u XV stoljeću, u narednom XVI stoljeću Sarajevo je obilježio lik, a prije svega, djelo najvećeg sarajevskog vakifa, ali ne samo sarajevskog nego i bosanskohercegovačkog. Riječ je o Gazi Husrev-begu. Bosanski namjesnik Gazi Husrev-beg u vremenu od 1521. do 1541. svojim aktivnostima, posebno onim kulturne naravi, kasabu Sarajevo je preobrazio u šeher (viši rang), a za tih 20 godina svog namjesništva učinio je cijelo XVI stoljeće epohom procvata ili kako ga nazvaše zlatno doba za Sarajevo, ali i cijelu BiH. Najglasovitija dobra ovoga vakifa su: Begova džamija, medresa Kuršumlija, hanikah, biblioteka, bezistan, Tašlihan, imaret, musafirhana i preko 200 dućana. U vrijeme njegovog namjesništva izgrađena je i Stara pravoslavna crkva na Baščaršiji, a tim činom samo je nastavljena višestoljetna sarajevsko-bosanska koegzistencija.

Krajem XVII stoljeća, tačnije 1697. godine sarajevska zlatna epoha jenjava u vatri. Naime, princ Eugen od Savoje je sa svojim vojnicima 23. i 24. oktobra Sarajevo, odnosno Baščaršiju, jezgru grada, pretvorio u zgarište. Od ovog velikog požara pa sve do dolaska nove vlasti (Austro-Ugarske) Sarajevo se nije uspjelo obnoviti tako da ponovo doživi i nastavi svoje zlatno doba.
Godina 1878. je godina novog preokreta u razvoju Sarajeva, ali i onoga što danas zovemo općinom Stari grad.

Osmansku vladavinu, odnosno kulturu zamjenjuje nova i rekli bi smo življa kultura pod okriljem Austro-Ugarske monarhije. Šeher Sarajevo svoju orijentalno-islamsku notu počinje sve više gubiti i poprima manire evropske provinijencije. Prožimanje Istoka i Zapada nekada je išlo bolno, a nekada je uspjevalo naći modele u kojim Istok i Zapad iznalaze dovoljno prostora za život, odnosno suživot. Baščaršija, pa i značajan dio Starog Grada (današnje općine) uveliko zadržava osmanskodobnu tradiciju. Posmatramo li općinu Stari Grad, njenu urbanu sliku, možemo napraviti jedan grubi presjek i reći da je Slatko ćoše, odnosno prelaz iz ulice Sarači u ulicu Ferhadiju „vododijelnica“ istočne i zapadne kulture koju ova općina, ali i grad Sarajevo i država BiH baštini.

Sarajevo je u XX stoljeće ušlo sa atentatom (1914. god.) na prestolonasljednika Austro-Ugarske monarhije Franca Ferdinanda. Atentator je poznat, Gavrilo Princip, a još poznatije je ono što je uslijedilo nakon atentata – Prvi svjetski rat. Nažalost, XX stoljeće u Sarajevu je započeto atentatom i ratom, Svjetskim ratom, a završilo ratom – agresijom na BiH (1992.-95.). Čovjek ovdašnjih krajeva rekao bi da je XX stoljeće za ovu zemlju i njenog čovjeka bilo i previše tegobno, stoga je vrijeme da XXI stoljeće bude prosperitetno.

Kulturno – historijsko naslijeđe

Kulturno – historijsko naslijeđe Starog Grada najprepoznatljiviji je i najvrijedniji dio sačuvane kulture, tradicije i ljudskog neimarstva kroz vijekove na ovom području. Nezaobilazne su jedinstvene vrijednosti mnogobrojnih objekata, spomenika u cjelosti, ali sa svojom snagom, ljepotom i originalnošću uvijek su isticani vjerski objekti sve četiri vjerske konfesije (Islam, Katoličanstvo, Pravoslavlje i Judaizam).

Nebrojeni su objekti materijalnne kulture: tvrđave, zidine, sahat- kule, kapije, stećci, ćuprije-mostovi, ambijentalna arhitektura, kulturno– obrazovne institucije, hanovi, bezistani, hamami, česme (šadrvani), hoteli i ugostiteljski objekti, zatim stari zanati – esnafi i mnogi drugi.

Islamski vjerski objekti:
• Careva džamija

• Gazi Husrev-begova džamija (Prvi islamski objekat u svijetu koji je elektrificiran 1898. godine.)

• Džamija Muslihudina Čekrekčije
• Ferhadija džamija
• Džamija Havadže Duraka – Baščaršijska
• Vekil-harčova džamija ili Hadžijska
• Bijela džamija
• Sinanova tekija
• Kuršumli medresa

Katolički vjerski objekti:
Katedrala

Franjevački samostan i crkva Sv. Ante Padovanskog

Crkva Sv. Ćirila i Metoda sa sjemeništem

Pravoslavni vjerski objekti:
Stara pravoslavna crkva Sv. Arhangela Mihaila i Gavrila

Saborna crkva

 

Jevrejski vjerski objekti:

• Stari hram
• Aškenaska sinagoga

hanovi i karavan saraji
Morića han Gazi Husrev – begov tašlihan (ostaci)

Skender – pašin karavan – Saraj

Kemal – begov karavan – Saraj

Hadži Beširov, Pehlivanov i Despića han …

Gazi Husrev – begov hamam

Firuz – begov hamam (ostaci)

Bezistani
Gazi Husrev – begov bezistan («Dugi bezistan»)
Brusa bezistan
Sahat – kula

Daire

Gazi Husrev – begova biblioteka

Mostovi
Kozja ćuprija

Šeher – Ćehajina ćuprija
Drveni most na Bentbaši

Stari Drvenija most
Carev most
Latinska ćuprija

Ćumurija most
Drvenija most

Stambeni objekti

kuća Alije Ðerzaleza

Svrzina kuća

Despića kuća

Prirodno nasljeđe

Vode
I vode Starog grada, mada nisu obilne u tokovima rijeka, jezera ili slično, zaslužuju mnogo veću pažnju nego što ime se pridaje.

Najveća je rijeka Miljacka koja nastaje od dva potoka i to od Paljevske Miljacke ili Paoštice i Mokranske Miljacke ili Mokrančice. Ti se potoci sjedinjuju nedaleko Sarajeva ispod ruševina Hodidjeda (danas Bijela Tabija) i teku pod imenom Miljacke kroz Sarajevo u prostrano sarajevsko polje. Tu se umiljato spušta zavojima u rijeku Bosnu, blizu Reljeva.

Rijeka Miljacka u svoje korito na području Starog grada prima bistre, izvorske rijeke Moščanicu i Lapišnicu. Osobito je krasna dolina Moščanice, od njenih izvora pa do ušća, u kanjonu kod Darive i u blizini nadaleko znamenite «Kozje ćuprije».

Ovim vodotocima treba pridružiti bezbrojne izvore pitkih voda od kojih je najatraktivniji Crnelj (Donje Biosko).

Sarajevo je od najstarijih vremena poznato po brojnim česmama i šadrvanima pa neznani pjesnik – pisac zapisa: «… u Dženetu postoje četiri izvora bistrih voda a sarajevski Vratnik sa Starom čaršijom ima ih preko hiljadu …».

Najveća vodena atrakcija i vrijednost ipak je vodopad Skakavac, zelenkaste boje, koji se nalazi na granici općina Centar i Stari grad. Vodopad Skakavac postaje od dva potoka. Oni su dio Babina potoka koji izvire ispod Vranj planine (1800 mnm) spuštajući se u dolinu pod imenom Vogošća gdje se i ulijeva u Bosnu. Vodopad Skakavac pada sa stijene visoke 98 metara (u Bukovik planini) i nalazi se na nadmorskoj visini 1183 metara.

Planine-zemljište
Među najatraktivnije planine grada Sarajeva i njegovog okruženja, uz Igman, Bjelašnicu i Treskavicu, spadaju Trebević, Crepoljsko i Bukovik, koji pripadaju Starom gradu.

Kao velika potreba i realnost pojavljuju se inicijative za formiranje parkova prirode, arboretuma te zaštićenih planinskih područja. Posebnu pažnju zaslužuju međunardone inicijative oko formiranja Geo – parkova i Parkova mira koji pretpostavljaju mogućnost uključivanja i pojedinih sarajevskih područja.

Planinski prostori općine Stari grad dragocjeni su prirordni resursi jer omogućavaju korištenje ruralnog prostora u prepoznatljive ekonomske razvojne programe u oblasti rekreativnog turizma, šumarstva, te lovnog turizma.

Vangradsko zelenilo predstavljaju park šume, urbane šume i zeleni pojasevi oko grada. Zeleni pojas oko Sarajeva predstavlja najveći rekreativni kapital grada i njemu treba posvetiti najveću pažnju. Njega čine padine Obhodže, Zmajevca, Bakija, Sedrenika, Grdonja, Huma, Žuči, istočne i sjeveroistočne padine Igmana, Mojmilo i sjeverne padine Trebevića. Sarajevo je od davnina bilo «vrtni grad» i imalo je «vrtove kao u Padovi» (K. Zeno) i «rajske vrtove» (E. Ćelebi).

Samo ljudi čistih duša mogu i da stvaraju čisto, zdravo i lijepo planinsko životno okruženje. Zato je izuzetno važno da se uporedo sa razvojem i očuvanjem ovih prostora, kao turističkog resursa, razvija i ljubav i poštovanje prema prirodi od najmlađeg uzrasta.

Mogućnost korištenja planinskih resursa je višestruka. Pored razvoja lovnog turizma najvažnije mjesto zaslužuje planinarenje te zimski sportovi – Donje Biosko, Trebević, Barice.

Na kraju, planine su uvijek bile izvor zdravlja i života, jer, pored ostalog, u sebi skrivaju nebrojene vrijednosti šumskih plodova i ljekovitog bilja koje također treba višestruko koristiti u turističkoj ponudi i njenom plasmanu u budućnosti.

Atrakcije i atraktivnosti
Kako u formiranju turističkog proizvoda izuzetno značajno mjesto zauzimaju oni resursi koji se mogu svrstati u red prepoznatljivih atrakcija to im se u poimanju turističkog proizvoda i treba posveiti posebna pažnja.

Ovdje se navode se neki od najznačajnijih, bilo da već postoje i nalaze se u funkciji ili se predlaže njihova izgradnja, organizacija ili formiranje. To su:

Vodopad Skakavac

Kazandžiluk

Babin zub (prirodna alpinistička stijena)

Žičara za Trebević

Kozja ćuprija

Vrelo Moščanice

Bijela Tabija

Mostovi na Miljacki

Baščaršijski trgovi

Sebilj sa golubovima

Inat kuća

Aščinice – ćevapdžinice

Poljoprivreda
Potencijal za razvoj je u proizvodnji gljiva, jagoda, pčelarstvu, plasteničkoj proizvodnji, voćarstvu i malim farmama za eko proizvodnju, organskoj proizvodnji. Postojeći kapaciteti su mali (primjer: mjesečna proizvodnja gljiva je ravna dvodnevnoj potrošnji u Sarajevu). Potencijal za razvoj postoji u dva područja: a) povećanje kapaciteta za proizvodnju (što ima za rezultat zapošljavanje i veći prihod)
i b) investicije u modernu tehnologiju (rezultat je veća profitabilnost).

Zanati
Zanati imaju potencijal za ponudu kreativnih novih proizvoda, suvenira, da obezbijede balkansko povezivanje i otvaranje tržišta za zanatske proizvode.

(mostarski.ba/starigrad.ba, strategija razvoja općine Stari Grad)