Upoznajmo BiH/Općina Vareš

Vareš je naseljeno mjesto i centar istoimene općine u Bosni i Hercegovini.

Smještena na 829 metara nadmorske visine u srednjem dijelu Bosne i Hercegovine. Kroz općinu protiče rijeka Stavnja,a okružena je planinama Zvijezda i Perun i masivima Kapija i Stijene. Općina Vareš graniči sa općinama Breza, Visoko, Kakanj, Olovo, Zavidovići i Ilijaš.

Prvi put ime Vareš spominje se kao naselje za vrijeme bosanskog upravitelja Jakuba Hadum-paše koji je tada sjedio na stolici bosanskog sandžak bega od 1492. do 1494. godine. Postoje pisani tragovi da se u to vrijeme i počela ruda eksplatisati iz vareških rudokopova. Na osnovu arheoloških iskopina gdje je pronađena rimska lampa i ploča sa natpisom “Vilicus Procurator“, može se zaključiti da se ruda u općini iskopavala još u rimsko vrijeme. U 16. vijeku (1516.godina), kako to bilježi turski defter toga vremena, Vareš je imao 150 kuća. U vrijeme prvog popisa stanovništva pod Austrougarskom 1879. godine, Vareš je bio na 26. mjestu među 66 gradova u BiH po broju kuća (437), po broju stanova je na 23. mjestu (528), a po broju stanovnika je na 26. mjestu (2.177 stanovnika). Zanimljivo je, da je u to vrijeme Zenica, imala samo jednu kuću više, a čak 102 stana i 76 stanovnika manje.

Općina Vareš pripada umjereno-kontinentalnom planinskom klimatskom pojasu, sa hladnim zimama i umjereno toplim ljetima. Karakteristična je pojava temperaturnih inverzija u zatvorenim kotlinama (Tribija, Ponikva).
Rijeke s prostora općine Vareš pripadaju slivu rijeke Bosne. Mnogobrojni potoci, slivajući se s planine Zvijezde, čine glavne vodotoke koji kroz duboke kotline odvode te vode posredno i neposredno u rijeku Bosnu. Prostor općine obiluje velikim kapacitetima izvorišta pitke vode.
Općina Vareš spada u jednu od najšumovitijih općina u BiH. Od ukupne površine općine cca 77% otpada na šume i šumsko zemljište, te šume predstavljaju jedan od najznačajnijih prirodnih resursa općine Vareš.

Golemo rudno bogatstvo se krije ispod površine vareških brda, pa postoje tragovi da se tu kopala željezna rudača i talilo željezo još u antičko vrijeme. Na rudištu zvanom Smreka nađene su rudarske svjetiljke i alat iz rimskoga doba. Vareško selo Dubošticu kralj Tvrtko je smatrao riznicom svoga kraljevstva jer je bilo centar rudarstva toga kraja. Turska vlast je mnogo držala do vareškog kraja, jer su obrtnici radili vrlo dobro i nadaleko su bili poznati njihovi proizvodi. S dolaskom Austrije u Bosnu, Vareš doživljava preporod u privrednom pogledu. Austrija iskorištava rudu na industrijski način, gradi dvije visoke peći i od tada počinje ekonomski uspon Vareša.

U okolini Vareša u mjestu Karići (Vareš) se nalazi najstarija džamija o kojoj postoje mnoge legende tj. o njenom graditelju Karić-dedi. U Varešu je i najstarija katolička crkva u Bosni Hercegovini, Sv. Mihovila Arkanđela, a građena je na temeljima one iz doba srednjovjekovne Bosne. Uz nju postoji nova, velebna župna crkva Sv. Mihovila, koja je početkom ovoga vijeka dobila svoj današnji izgled. Vareški župni ured posjeduje i danas jedne od najstarijih matica u Bosni i Hercegovine, prva potječe iz 1643. godine, a pisane su i bosančicom, latinskim i bosanskim jezikom.

Na listi nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine za općinu Vareš se nalaze sljedeći spomenici:

“Crkva posvećena Pokrovu Presvete Bogorodice sa pokretnom imovinom” (historijski spomenik),
“Dabravine sa ostacima iz bronzanog doba i kasne antike” (arheološko područje),
“Kovačnice (majdani) u selu Očevlje” (historijsko područje),
“Nekropola sa stećcima Stupni Do” (historijsko područje),
“Nekropole sa stećcima i starim nišanima u naselju Budoželje” (historijsko područje),
“Radničko naselje Majdan” (graditeljska cjelina),
“Srednjovjekovni kraljevski grad Bobovac” (historijsko područje),
“Župna crkva u Varešu” (graditeljska cjelina)

Nekropole stećaka u Varešu

Nekropole sa stećcima u Varešu, općina Vareš, sadrže nadgrobnike iz dužeg perioda historije Bosne i Hercegovine. Na području Vareša u 16 naseljenih mjesta evidentirane su 22 nekropole sa ukupno 314 stećaka (17 ploča, 191 sanduk, 100 sljemenjaka i 6 amorfnih stećaka).

Nekropole sa stećcima i starim nišanima u naselju Budoželje, na sjednici komisije za očuvanje nacionalnih spomenika održanoj od 20. do 26. januara 2009. godine, proglašene su za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine.

Naselje Budoželje je udaljeno oko 10 km zračne linije od Vareša u pravcu jugoistoka. Stećci i nišani su okrnjeni, oštećeni, prevrnuti, dijelom ili u potpunosti utonuli u zemlju i izloženi ubrzanom propadanju usljed nedostatka redovnog održavanja.

Nacionalni spomenik čine:

Nekropola sa 36 stećaka na lokalitetu Glavica (Hrid), od kojih su 34 u formi sanduka i 2 u formi sljemenjaka. Sadrže ukrasne motive, predstava konja i čovjeka te konja i polumjeseca. Stećci su klesani u obližnjem kamenolomu Krešnica, gdje se još mogu vidjeti nedovršene gromade kamenja.

Tri nišana na lokalitetu Gromile, na udaljenosti oko 60 m od nekropole stećaka. Nišani su sa turbanom u gužve, bez natpisa, od kojih jedan sadrži ukrasne motive (sablja i sunce).

Nekropola na lokalitetu Višgreblje (Jabuka), sa 30 stećaka (25 sanduka i 5 sljemenjaka), i 20-ak starih nišana koji su jednostavne obrade, vidno oštećeni zbog starosti, bez natpisa i većina ih je utonula u zemlju ili oborena.

Nekropola sa 12 stećaka (8 sanduka i 4 sljemenjaka), na lokalitetu Solila (Trzan).

Nekropola sa 2 stećka na lokalitetu Vrh.

Nekropola sa stećcima na lokalitetu Lipa, Stupni Do, udaljena od Vareša oko 5 km zračne linije u pravcu juga, sadrži 68 stećaka. Proglašena je za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine. Preovladava forma sanduka, a evidentirano je i pet sljemenjaka.

 

Srednjovjekovni kraljevski grad Bobovac

Bobovac je najznačajniji i najbolje utvrđeni grad srednjovjekovne Bosne podignut na strmoj, stepenastoj stijeni južnih padina planinskog masiva Dragovskih i Mijakovskih poljica iznad ušća Mijakovske rijeke u Bukovicu, jugozapadno od Vareša. Nalazi se nedaleko od sela Mijakovići i Dragovići, u općini Vareš. Gradu se može prići iz dva smjera, i to od Kraljeve Sutjeske ili od Vareša.

Sastojao se od gornjeg grada sa četvrtastom kulom, čiji ostaci i danas postoje, i donjeg grada, na stepeniku nižem oko 20 metara, poligonskog oblika oko 40 metara dužine i oko 25 metara širine, od čega se danas raspoznaje dvorište i bunar.
Podigao ga je ban Stjepan II Kotromanić nešto prije polovine 14. vijeka. Bobovac je bio sjedište bosanskih vladara od perioda vladavine bana Stjepana II Kotromanića (prva polovina 14. vijeka), preko svih bosanskih kraljeva i sve do prestanka bosanske samostalnosti osmanlijskim osvajanjem (1463.) Prvi put se u pisanim dokumentima pominje 1349. U Zadarskom arhivu Bobovac se spominje oktobra 1445. i februara 1446. godine. To su rijetke informacije koje po imenu spominju stanovnike nižih društvenih slojeva iz Bobovca.

Njegov položaj i konfiguracija terena je omogućavao odbranu i bio je vojno i administrativno sjedište bosanskih kraljeva uz Kraljevu Sutjesku, koja je bila bez fortifikacija i imala više administrativno-politički značaj. U njemu se čuvala bosanska kraljevska kruna. Tu se nalazila i kraljevska grobna kapela za koju se pretpostavlja da je kralj Ostoja naredio da se stara bobovačka crkva preuredi za tu svrhu.

Zbog svog geostrateškog, vojnog i političkog značaja bio je meta napada osvajača.

U bosansko-srpskom ratu 1350. opsjedao ga je srpski car Stefan Dušan, ali ga nije osvojio.

Septembra 1407. godine grad je osvojila Ugarska vojska i jedno vrijeme držala u njemu posadu u težnji da vrati na prijestolje svrgnutog bosanskog kralja Stjepana Ostoju.

Stjepan Tomašević (1461.-1463.), posljednji bosanski kralj, zbog neposredne opasnosti od Osmanlija, seli kraljevski dvor u Jajce.

Bobovac su Osmanlije opsjedali 19. maja a osvojili 21. maja 1463. nakon samo tri dana borbe.
U kraljevskom mauzoleju na Bobovcu pronađeno je devet skeleta u pet grobnica. Tu su bili sahranjeni kraljevi Stjepan Dabiša, Stjepan Ostoja, Stjepan Ostojić, Tvrtko II i Stjepan Tomaš. S njima je vjerovatno bio sahranjen i posljednji bosanski kralj, Stjepan Tomašević, čiji su ostaci bili preneseni iz Jajca. Od devet skeleta, samo jedan pripada ženskoj osobi, koja je sahranjena pored Tvrtka II. Pretpostavlja se da pripada supruzi Tvrtka II, kraljici Doroteji Gorjanskoj. Između grobova kralja Tvrtka II i groba žene za koju se pretpostavlja da je kraljica Doroteja Gorjanska nalazi se dječji grob, za kojeg se pretpostavlja da pripada djetetu Tvrtka II i Doroteje Gorjanske.

(Mostarski.ba, Strategija razvoja općine Vareš, bosnopis, visitvareš.com)