Veležovci i Neda Ukraden

Godine osamdesete.
Veležovci stalno u tutnju. Željeznica radila , puni vozovi za Sarajevo, Zagreb, Beograd i dalje. Mladim navijačima nije problem sjesti u voz pa pratiti Rođene na gostovanjima.
Kad se igra u Sarajevu, onda je to posebna priča. Maltene samo dva sata vožnje, valja promijenit.

Došla je tako na red i nedjelja kad Velež igra protiv Sarajeva.
Stiglo se u grad, malo prošetalo, otišlo na ćevape, i onda je vrijeme za laganu šetnju prema Koševu.
Skupila se raja, sve je crveno, priča se, pjeva.

Na jednoj raskrsnici prema Koševu na pješačkom prelazu, stoji ženska, onako dobro napucana, sređena. Pogledaju je onako bolje i skontaju da je to u stvari Neda Ukraden.
Mostarci ko Mostarci, prave Liske nasmiješe se pjevačici, mahnuše, a jedan će iz grupe onako šeretski. „Raja vidite, Ismete Krvavac“.

Pjevačica se ispravi, i onako pomalo ljutito želeći dati do znanja ko je ona u stvari i koja joj je najnovija pjesma reče. „Nisam ja Ismeta Krvavac , ja sam Neda Ukraden Vrati se s kišom” .
“A, iđi tamo”, bio je komentar veselih navijača.

P.S.Liskaluci su najčešće anegdote i legende vezane za događaje koji su godinama prepričavani na način da se često nešto (na)doda, promijeni ime glavnog junaka ili slično. Zbog toga skrećemo pažnji na činjenicu da ni ovi mostarski liskaluci nisu 100% autentični.

(Mostarski.ba/Dario Terzić)