Želja
Željko Samardžić je rođen 3.10.1955. godine u Mostaru. Željkova majka Nada je bila domaćica, a otac je bio vojni oficir pa je Željko često mijenjao prebivalište. Jedno vrijeme su živjeli u Herceg Novom, a kao tinejdžer je živio u Zadru, nakon čega se opet vraća u Mostar.
Već u srednjoj školi bio je zaražen muzikom pa je jedva čekao da završi, da se može ozbiljnije posvetiti svom hobiju. Nije imao želju upisivati fakultet i trebalo mu je dosta vremena da uvjeri roditelje da nije za to i da u toj činjenici nema ništa tragičnog.
Još uvek pamti batine koje je dobio od oca zbog Arsena Dedića. Naime, Željko je kao osnovac imao ograničen izlazak, a Arsen je svirao na Trgu pet bunara u Zadru.
Iako je imao zabranu, koncert je odslušao do kraja, a nadahnut Arsenovim pjesmama je, kaže, lakše podnio vaspitne mjere strogog oca. Kad je izbio rat, Željko se sa porodicom preselio u Beograd.
Željko je još u srednjoj školi postao poznat kao odličan imitator Kemala Montena. Nastupao je na festivalima “Vaš šlager sezone”, ali nije ostvario značajnije uspjehe. Njegova prva pjesma s kojom je privukao pažnju medija je bila “Moja Marija je drugačija”, s kojom se predstavio na festivalu “Prvi aplauz” u Banja Luci. Pjesma je ubrzo postala veliki hit u Bosni i Hercegovini. Prije početka rata je imao sopstveni lokal “Kabare”, u blizini Starog mosta.
Kad su počela ratna dejstva odlazi u Beograd, Željko počinje da nastupa po kafanama i diskotekama. Nastupajući u kafani “Tores” upoznaje braću Suban, koji su bili predstavnici Adidasa i koji su mu dali 30.000 maraka da snimi svoj prvi album 1984. godine. Na albumu naziva “Imena nisu važna”, radili su Aleksandar Futa Radulović i Marina Tucaković.
Ubrzo nakon objavljivanja albuma je na festivalu “Pjesma Mediterana” u Budvi nastupio s pjesmom “Sipajte mi još jedan viski” i osvojio nagradu.
Kasnije je snimio albume “Jednom kad nam dođu sijede” (1987.), “Želja” (1990.), “Oko tvoje neverno” (1993.), “Bilo je lepo (1995.), a zahvaljujući albumima “Sudbina” i “Sećanje na ljubav” postaje najpoznatiji pevač pop i zabavne muzike.
Uz saradnju s kompozitorom i menadžerom Sašom Dragićem je napravio nekoliko solističkih koncerata u Sava centru, a u to vrijeme je snimio i pjesme “Da me nije”, “Grlica”, “Dobar dan tugo”, “Sećanje na ljubav”, “Bože čuvaj tu ženu”, “Sunca ne videla ti”, “Imaš me u šaci”, “Šta se peva u kafani” i duete s Davorinom Popovićem (“Nema više ničega”) i Nedom Ukraden (Samo je nebo iznad nas”).
2004. godine je objavio album “Pokaži mi šta znaš” na kojem su se našle pesme “Stari lav”, “Ti i tvoja haljina”, “Pokaži mi šta znaš”, “Ja te volim više (9000)”, “Nema ništa od nas”, “Ljubavnik”, “Ko da ženu nikad nisam video”, “Gde se palim tu se gasim”, “U vezi s tobom”, “Udala se moja crna draga”, “Života mi”, “Pođi sama”.
2006. godine je objavljen njegov album “Lice ljubavi”, a 2009. “Kojim dobrom mila moja”. 2010. godine snima duet “Ima nade” s hrvatskom pevačicom Jelenom Rozgom.
2015. je objavio album “Kompas za ljubav” na kojem se našao duet s grupom Miligram “Zato kradem” i pesme “Letnja draga” i “Pesnice i šarm”, s kojima je kasnije nastupao na Radijskom festivalu.
2017. godine se povodom njegovog novog abluma “Mila” pojavio u emisiji Ivana Ivanovića i predstavio svoj novi izgled. Iako je godinama bio prepoznatljiv po sijedoj kosi i izdanju bez brade i brkova, ovom prilikom je promijenio imidž.
Najveća dostignuća
Željko najveće uspjehe postiže po dolasku u Beograd gdje s bračnim parom Tucaković – Radulović snima svoj prvi album. Osvajao je nagrade na festivalima u Budvi, Zrenjaninu i na “Sunčanim skalama” te prestižne nagrade “Zlatni Melos” i “Oskar popularnosti”.
2001. godine je na festivalu “Forte” osvojio nagradu s pjesmom “Mogu još da poludim”, a njegov osmi album pod nazivom “Sentimentalan čovek” je proglašen albumom godine.
(Mostarski.ba)