Životna dilema: Šta „blago roditeljstvo“ znači za odrastanje djece?

Šta se desilo sa „idi u ćošak“? Ili „daću ti razlog da plačeš“?

Postoji sve veći broj roditelja koji odbacuju takav pristup vaspitanju u korist onoga što smatraju efikasnijim – takozvanog blagog roditeljstva (gentle parenting).

Blago roditeljstvo se često pogrešno tumači kao popuštanje i „maženje“, kaže dr Brajan Racino, licencirani klinički psiholog iz Virdžinije. Ali to nije tačno.

Blago roditeljstvo – ili ono što većina ljudi pod tim podrazumijeva – u osnovi je usmjereno na učenje životnih vještina i postavljanje granica, i može mnogo da pruži porodicama, kaže Racino.

Psiholozi identifikuju četiri osnovna stila roditeljstva: zapostavljajuće, autoritarno, permisivno i autoritativno.

Zapostavljajuće roditeljstvo nema ni toplinu ni pravila. Dijete može da razbije igračku, a roditelj će jedva primijetiti, jer uopšte ne obraća pažnju.

Autoritarni roditelji se oslanjaju na strogu poslušnost i kazne – klasični primjer: „Zato što ja tako kažem.“ Dijete koje razbije igračku biće izgrđeno i poslano u ćošak bez daljeg objašnjenja.

Permisivni roditelji su puni topline, ali im nedostaju pravila i granice. Oni će razumjeti da je dijete frustrirano, ali neće uvesti nikakve posljedice za ponašanje.

Autoritativno roditeljstvo pokušava da izbalansira disciplinu i empatiju. Roditelji razumiju dječje emocije, razgovaraju s njima s poštovanjem, priznaju njihova osjećanja – ali i dalje postavljaju jasne granice.

Blago roditeljstvo se ne nalazi među ova četiri zvanična stila, taj pojam je relativno nov i još nije dobro definisan u naučnoj literaturi.
„Roditelji koji sebe smatraju ‘blagima’ stavljaju poseban akcenat na regulisanje emocija – trude se da zadrže smirenost, kako u svom ponašanju, tako i u pristupu djetetu,“ kaže Pezala, profesorica psihologije na koledžu Mekalister u Minesoti.
Oni često liče na autoritativne roditelje – postavljaju granice i uvode posljedice, ali istovremeno pokazuju duboku naklonost, što je karakteristično za permisivan stil.

Termin “blago roditeljstvo” u praksi često znači isto što i autorativno roditeljstvo: povezanost sa djetetom, učenje emocionalne pismenosti i dosljedno postavljanje granica.

Primjeri ponašanja roditelja prema djetetu:

Permisivni roditelj će reći: „Nemoj to da radiš“, ali neće ništa dalje preduzeti.

Autoritarni roditelj će viknuti i poslati dijete u kaznu – ili ga ostaviti bez večere.

Autoritativni (ili blagi) roditelj će reći: „Vidim da ti je zabavno, ali hrana ostaje na tanjiru. Mogu da ti dam nešto drugo da se igraš rukama, ali ako ponovo baciš hranu, uzet ću ti tanjir.“

Ovaj pristup podrazumijeva dva koraka: validaciju osjećanja djeteta (da se prizna kako se osjeća), ali i učenje da nisu svi načini izražavanja tih osjećanja prihvatljivi.

Postoji i loša strana blagog roditeljstva. Održavati smirenost, validirati osjećanja, objašnjavati pravila i dosljedno sprovoditi posljedice – zahtjeva ogroman napor, kaže Pezala.

Njeno istraživanje pokazuje da mnogi roditelji koji se trude da budu „blagi“ – doživljavaju sagorjevanje.

Ona preporučuje da se fokusirate na četiri stvari koje su, po njenom mišljenju, ključne za svako dijete: struktura, toplina, priznavanje djetetove individualnosti, dugoročna perspektiva roditeljstva.

„Djeci ne treba savršena osoba kao uzor. Treba im odrasla osoba koja se trudi da bude dobar autoritet, pokazuje empatiju, uči da reguliše svoje ponašanje i priznaje greške.“

(Mostarski.ba)