Dr. Hrelja o projektu Gornji horizonti: Prirodni procesi ne poznaju državne granice

Na zadnjoj sjednici Gradskog vijeća Mostara vijećnik Koalicije za Mostar Haris Nazraić je otvorio pitanje uključivanja Grada Mostara u sprečavanje negativnih utjecaja projekta Gornji horizonti na sliv rijeke Neretve.

Nedavo je javnost uznemirena objavim vijesti da je probijen tunel na HE Dabar koji spaja Nevesinjsko i Dabarsko polje, a njegova funkcija je da vrši prevođenje voda iz sliva Bune i Bunice prema slivu Trebišnjice.

Tim povodom razgovarali smo sa prof. dr. Edinom Hreljom, šefom Odsjeka za geografiju na Prirodno–matematičkog fakulteta Univerziteta u Sarajevu.

Dr. Hrelja za Mostarski.ba ističe da meliorativne aktivnosti u cilju iskorištavanja voda u energetske svrhe i/ili za potrebe vodosnabdijevanja i navodnjavanja u krškim područjima istočne Hercegovine seže u daleku prošlost.

“Sve značajnije antropogene aktivnosti unutar prirodnih sistema u značajnoj mjeri narušavaju fukcionisanje prirodnogeografskih procesa i pojava. Kada su krška područja u pitanju, koja zbog geološke građe predstavljaju hidrološke kolektore, sve antropogene aktivnosti koje su usmjerene na podzemne vode trebaju se provoditi sa velikim oprezom. U ranijim fazama, antropogeno djelovanje u pravcu iskorištavanja podzemnih voda u kršim oblastima u značajnoj mjeri se odrazilo na funkcionisanje čitavog geosistema, što je  najčešće u suprotnosti sa nacionalnim i međunarodnim ciljevima, zakonskom regulativom i prostornim planovima i planovima upravljanja uspostavljenim na različitim nivoima vlasti. Meliorativne aktivnosti u cilju iskorištavanja voda u energetske svrhe i/ili za potrebe vodosnabdijevanja i navodnjavanja u krškim područjima istočne Hercegovine seže u daleku prošlost. Prvi meliorativni radovi relaizirani su još u vrijeme austrougarske uprave, kada je formirano prvo vještačko jezero (Klinje jezero) u Bosni i Hercegovini (1891-1896), koje je prvobitno formirano za potrebe navodnjavanja Gatačkog polja. Nakon ovih meliorativnih radova realizirano je niz hidroloških projekata u “donjim” i “gornjim horizontima” od 60-tih godina do danas koji imaju i imat će snažan utjecaj na finkcionisanje krških sistema”, smatra dr. Hrelja.

On pojašnjava da hidrološkim zahvatima u Gornjim horizontima, odnosno krškim poljima narušava se prirodno funkcionisanje podzemnih voda.

“Prirodni procesi se odnose na podzemno oticanje vode u pravcu lokalnih (riječnih/jezerskih) i apsulutnih (morskih) erozionih baza, odnosno u pravcu rijeke Neretve, Hutovog blata (Deranskog i Svitavskg jezera) i Sredozemnog mora. Hidrološkim zahvatima zadržava se voda u Gornjim horizontima i smanjuje se podzemno i površinsko oticanje vode prema navedenim slivovima. Na taj način doprinosi se smanjivanju količine slatke vode u donjim hipsometrijskim nivoima sliva Neretve (prije svega delte Neretve) što doprinosi prodoru slane vode iz Sredozemnog mora kroz podzemne kanale u unutrašnjost riječne doline. Na ovaj način doprinosi se zaslanjivanju vode, ali i zaslanjivanju i gubljenju poljoprivrednog zemljišta”, navodi dr. Hrelja.

On ističe da negativni efekti se odražavaju i kroz gubljenje pitke vode, jer u ljetnom period godine veliki broj izvora i vrela u potpunosti ostanu bez hidrološke funkcije, što će se svakako intenzivirati antropogenim zahvatima.

“Navedeni antropogeni zahvati pored komponentnog utjecaja imaju značajan utjecaj na funkcionisanje kompletnog geosistema. Očuvanje bioloških i ekoloških fenomena močvarnog staništa Parka prirode Hutovo blato od međunarodne je važnosti. Kvaliteta ovog ekosistema u direktnoj je vezi sa održavanjem vodnog  režima krških polja ovog dijela Bosne i Hercegovine. Zbog intenzivnih procesa antropogenizacije (projektom prevođenja voda u gornjim horizontima 60-tih godina, hidromelioracijskim zahvatima, izgradnjom hidroenergetskih potencijala, betoniranjem korita Trebišnjice, podizanjem kompenzacionog bazena Svitavskog jezera za potrebe HE Čapljina (1972. godine)), utjecalo se na smanjenje voda u podzemlju, a samim tim i u Hutovu blatu, čime je slika prirodnog pejzaža u potpunosti izmijenjena. Na ovaj način su nepovratno izgubljene mnoge ambijentalne i biološke vrijednosti. Svjetski fond za zaštitu prirode i Park prirode Hutovo blato iznijeli su podatke da je posljednjih decenija, zbog zahvata na rijekama u Hercegovini, ovaj park prirode ostao bez 45 % nekadašnjih močvara. Ovo je samo jedan od egzaktnih primjera a istih ili sličnih direktnih i indirektnih negativnih posljedica koje su rezultat iskorištavanja podzemnih voda je mnogo”, naglašava dr. Hrelja.

Naš sagovornik ukazuje i na negativni utjecaj nadiranja morske vode i zaslanjivanje plodnog zemljišta delte Neretve.

“Smanjenjem količine slatke vode na površini i krškom podzemlju doprinosi se nadiranju morske vode u unutrašnjost kopna čime se doprinosi procesu zaslanjivanja. Zaslanjivanjem vode svakako da se doprinosi zaslanjivanju zemljišta pa i poljoprivrednog zemljišta. Na ovaj način način mjenjaju se hemijske karakteristike (sastav) zemljišta čime se mjenjaju uslovi pogodnosti zemljišta za uzgajanje različitih poljoprivrednih kultura. Tako u dolini Neretve, najnižim hipsometrijskim nivoima, već se osjete posljedice navedenih antropogenih aktivnosti, pa se zaslanjivanjem zemljišta suše pojedine sorte voća i smanjuju se poljoprivredne površine namjenjene povrtlarstvu. Također, osjećaju se negativni efekti u akvakulturi. Smanjivanjem doticaja slatke vode sa kopna  narušavaju se odnosi saliniteta u priobalnom pojasu što se prije svega negativno odnosi na uzgajanje školjki. Na ovaj način sve se više smanjuje broj vrsti koje se mogu uzgajati u zaslanjenoj vodi it lima, te će u narednom periodu ona praktično biti neupotrebljiva”, pojašnjava dr. Hrelja.

Dr. Hrelja podsjeća da hidrološki zahvati u Gornjim horizontima nemaju samo negativne efekte na području Bosne i Hercegovine nego imaju širi regionalni uticaj, odnosno prirodni procesi ne poznaju državne granice.

“Procjeđivanje podzemnih voda odvija se prema donjoj erozionoj bazi, što u ovome području na apsulutnom nivou čini Jadransko more. Tako, navedenim aktivnostima pored Bosne i Hercegovine u najvećoj mjeri će biti pogođena Republika Hrvatska. Prije svega su/će biti izraženi negativni utjecaji u donjem dijelu sliva Neretve (delti Neretve), kroz zaslanjivanje vode, zaslanjivanje i gubljenje poljoprivrednih površina, gubljenje pitke vode, uništavanje akvakultura i sl. Pored rijeke Neretve ugroženo je i izvorište rijeke Omble, koje se vodom napaja iz krških polja Bosne i Hercegovine i predstavlja dio je sistema krških izvora”, smatra dr. Hrelja.

Dr. Hrelja poziva na obustavljanje hidroloških zahvata, ali ako se radovi nastave naglašava potrebu uključenja struke.

“Jedino ispravno rješenje navedenog prirodnog problema bila bi obustava hidroloških zahvata u Gornjim horizontima i dozvoljavanje prirodnim procesima da funkcionišu na sebi svojstven način. Međutim, ukoliko se ipak posegne za dodatnim hidromeliorizacijskim radovima, zbog preovladavajućeg utjecaja privrednih i političkih lobija, potrebno je cirkulaciju podzemnih i površinskih voda ostaviti na zadovoljavajućem nivou kako bi se očuvalo funkcionisanje geosistema. U tom smislu, neophodno je konsultirati struku (geografe, biologe, geoekologe, geologe, poljoprivrednike, prostorne planere i dr.) te na bazi provedenih istraživanja i preporuka donositi konačne odluke i iznaći najpogodnija rješenja”, zaključuje na kraju razgovora dr. Hrelja.

(Mostarski.ba)