Na današnji dan preminuo Mevlana Dželaludin Rumi

Na današnji dan 1273. godine preselio/preminuo je Mevlana Dželaludin Rumi, čuveni perzijski islamski filozof, teolog, pravnik, pjesnik i derviš 13. stoljeća.

Sedamnaesti decembar, dan preseljenja Rumija, tradicionalno se obilježava širom svijeta manifestacijom pod nazivom “Šeb-i Arus”, Noć susreta sa Bogom.

Šeb-i Arus na turskom znači “noć vjenčanja”. Rumi smrt tumači kao povratak svom porijeklu, “povratak Allahu”, po njemu smrt nije nestajanje, već putovanje ka Bogu.

Njegov ‘Šebi-arus’ veoma je jasno opisao prelaz s ovog prolaznog svijeta u vječni, ahiret. Devet distihona Gazela o smrti ‘Šebi-arus’ povećalo je slavu velikog Mevlane u cijelom kulturnom svijetu.

“Na dan moje smrti, kad bude nošen moj tabut,
ne misli da ću osjećati bol za ovim svijetom.
Ne plači i ne govori: šteta, šteta.
Kada se mlijeko pokvari, veća je šteta.
Kad vidiš da me polože u grob, ja neću nestati.
Zar mjesec i sunce nestanu kad zađu?
Tebi se čini smrt, a to je rađanje.
Grob ti se čini tamnica, a duša je slobodna postala.
Koje to zrno ne nikne kad se stavi u zemlju?
Pa zašto da sumnjaš u zrno čovjekovo?”

Iako ljubav za svakog pojedinca ima posebnu definiciju i značenje, ona je ujedno univerzalni jezik svih ljudi. Čuven je i stih iz Mesnevije, najpoznatijeg i najznačajneg djela Muhameda Dželaludina Belhija Rumija Bekrija koji kaže: “Bolje isto srce imati nego isti jezik govoriti”.

Upravo ovakvo shvatanje koncepta ljubavi jedan je od razloga zbog kojih je Dželaluddin Rumi, više od sedam stoljeća nakon svoje smrti, prisutan u književnosti, umjetnosti, vjeri i drugim oblastima na Istoku i Zapadu.

Ovaj sufijski učenjak i perzijski pjesnik rođen 1207. godine u blizini Belha, na Zapadu je poznat pod imenom Rumi, u Turskoj kao Mevlana, a u Iranu i zemljama Centralne Azije kao Mevlevi (Moulavi). Njegova najpoznatija djela napisana su u stihu, “Mesnevija” i “Divan Šemsa Tabrizija”, a u prozi je napisao “Fihi ma fihi” (na bosanskom jeziku poznato pod nazivom “Tajne uzvišenosti”), “Sedam besjeda” i “Pisma”.

Rumijeva Mesnevija bila je predmetom brojnih imitacija, komentara, potom naučnih istraživanja, stručnih radova, umjetničkih djela.

Mevlana je umro 17. decembra 1273. godine, a taj dan se i danas na različite načine obilježava širom svijeta. Posebno velika pažnja ovom učenjaku pridaje se u turskom gradu Konyi, gdje je Rumi proveo veliki dio života.

Konya je u 13. stoljeću bila prijestolnica Anadolskih Seldžuka i jedan od najznačajnijih gradova islamskog svijeta općenito, tako da je Rumi u ovom gradu proveo najveći dio svog života i napisao sva svoja djela.

Grad Konya, u kojem se nalazi Mevlanino turbe, naročito u prvoj polovini decembra, “živi” punim plućima Rumija i u tom periodu sve je u znaku njega i njegovih djela, a prilika je i za okupljanje ljudi iz svih dijelova svijeta da bi obilježili 17. decembar, Dan sjedinjenja.

Smrt jeste nešto tragično za mnoge ljude, ali Mevlana je tražio od ljudi koji su ga voljeli i slijedili da ne tuguju kada on umre, već da se raduju što se on sjedinio sa Gospodarom.

“Zašto da tugujem kad odlazim? Smrt je za mene svadbeni dan”

(Mostarski.ba)