U mjestu Bivolje Brdo jučer je obilježena 33. godišnjica zločina nad Bošnjacima ovog sela, u organizaciji Medžlisa Islamske zajednice (MIZ) Čapljina i Džematskog odbora Bivolje Brdo.
Kako je saopćeno iz MIZ Čapljina, obilježavanje “Dani sjećanja-da se ne zaboravi”, je spomen na najmasovniji zločin koji se desio južno od Mostara kada je dvanaest ljudi, Bošnjaka civila, nad jamom rudnika boksita ubijeno, njihova tijela spaljena, a kasnije ekshumirana i ukopana u lokalnom haremu.
“Ubijeni su: Rahimić Ibro, Trbonja Ibro, Trbonja Bećir, Mrgan Hilmo, Elezović Džemal, Ćiber Nijaz, Torlo Ahmet, Mrgan Bećir, Torlo Mustafa, Šoše Halil, Đonko Safet i Đonko Mustafa.
O tom zločinu, ali i o činjenici da za isti niko nije odgovarao, govorio je, obraćajući se mnogobrojnim prisutnima, Dženis Veledar, predsjedavajući Gradskog vijeća Grada Čapljina”, navode u saopćenju.
Kako navode, Adem-efendija Šuta, glavni imam MIZ Čapljina se zajedno sa ostalim članovima Organizacionog odbora trudi sjećanje očuvati i iz godine u godinu prirediti, kako su istakli, program dostojan žrtve Bošnjaka Bivoljeg Brda.
“Želim s ovog mjesta poslati poruku koja mora biti kristalno jasna svima. Naše pamćenje nije izraz mržnje. Mi nismo narod koji mrzi. Naše dove koje upućujemo Uzvišenom Allahu za smiraj duša naših šehida, i naš glas koji podižemo protiv nepravde, nisu i nikada neće biti poziv na osvetu.
Gledajući historijski, 16. juli 1993. godine bio je dio sistemskog i planskog užasa koji je zadesio Bošnjake ovog našeg područja. Uporedo s ovim mučkim ubistvima, uslijedio je talas etničkog čišćenja. Bošnjačko stanovništvo Čapljine – nemoćni starci, žene i djeca – brutalno su protjerani sa svojih ognjišta. Vojno sposobni muškarci su u velikom broju zarobljeni i odvedeni u zloglasne logore smrti: Dretelj, Gabela, Heliodrom i druge, gdje su mjesecima prolazili kroz najstrašnije torture, glad, žeđ i poniženja. Dok su ljudi patili u logorima, njihova imovina, njihove kuće, koje su generacijama građene mukotrpnim radom, opljačkane su i popaljene. Naše džamije, vjekovni stubovi našeg identiteta i duhovnosti na ovim prostorima, porušene su do temelja. Cilj tog mračnog poduhvata bio je potpuno jasan: trebalo je zatrti svaki trag postojanja bošnjačkog naroda na ovim prostorima”, ukazao je na glavne odrednice ovog zločina efendija Šuta.
On je kroz svoje izlaganje podsjetio i na stanje Bošnjaka Čapljine, ukazavši na određene pojave, ali i potrebe Bošnjaka na tom dijelu Bosne i Hercegovine.
“Tih devedesetih godina, kada je izgledalo da nam nema spasa, spasili su nas naša iskrena vjera u Allaha, naš prkos, naša odlučnost i iznad svega – naše jedinstvo! To je jedini ispravan put. Saffovi svih Bošnjaka, na svakom mjestu, a posebno na rubnim područjima domovine, moraju biti zbijeni, bez ijednog milimetra međuprostora u koji bi se sumnja i podjela mogle uvući. Svi smo tada, u vremenu agresije, pokazali da je jedinstvo jedini način da fizički i duhovno opstanemo na svojim ognjištima. To svjedočite i svi vi, koji ste se danas u ovolikom broju okupili ovdje, od Čapljine, preko Mostara, pa sve do Sarajeva. Ako je to bio jedini put za opstanak tada, u najtežim vremenima – drugog i drugačijeg puta nema ni danas u miru! Ono što nam je zajedničko, ono što nas spaja, nadrasta i mora nadrasti sve naše prolazne političke i lične podjele. Bez obzira kako se zvali, iz koje porodice dolazili i kojoj političkoj opciji u ovom trenutku pripadali, mi smo svi dio jednog te istog projekta države Bosne i Hercegovine. Pripadamo zajedno ovoj zemlji, dijelimo istu sudbinu i zbog toga moramo djelovati kao jedno tijelo”, poručio je efendija Šuta.
Sjećanje na šehide, izvođenjem ilahija i kasida, upotpunio je Mustafa Isaković, vrsni interpretator i čuvar sjećanja, dok su na šehidsku žrtvu i njihovo stradanje simboličnim bacanjem 12 cvjetova u jamu rudnika boksita to učinili i najmlađi stanovnici Bivolja Brda.
Program je završen obilaskom i mezarjā šehidā u haremu Vakuf, dok je prethodno istog dana poklonjena hatma-dova pred njihove duše u džamiji na Bivolju Brdu.
(Mostarski.ba)
