Jedan do pozitivnih primjera zajedništva, sloge i ljubavi prema domovini je “Modra rijeka”, hor osnovan 1997. u Australiji, na inicijativu gospođe Slađane Hodžić
Između 50.000 i 100.000 Bosanaca i Hercegovaca živi u Australiji. Može se reći da je bosanskohercegovačka dijaspora u ovoj državi danas veoma dobro uspostavljena migraciona zajednica koja je bila predmet velikog interesovanja mnogih istraživača iz različitih disciplina, uključujući antropologiju, historiju, sociologiju, demografiju i ekonomiju, piše Moja BiH Oslobođenje.
PRAVI PUT
Slađana je rođena u Sarajevu, a po zanimanju je profesorica muzike. Značajan dio njene karijere posvećen je radu sa horovima – kako u Sarajevu, tako i u Australiji. Dobila je mnoga priznanja, a kao najveće izdvaja medalju Saveza amaterskih društava BiH. I nakon početka agresije na Bosnu i Hercegovinu Slađana nastavlja da radi, ovaj put kao profesorica u školama. Pored toga osniva i žensku vokalnu grupu koja je vježbala u podrumima, gdje je, kaže naša sagovornica, na svoj način pokušavala olakšati život omladini.
U Australiju je sa porodicom stigla 1995. godine, a svoj dolazak u novu zemlju poredi sa počecima desetina hiljada bh. izbjeglica.
– Nije riječ samo o borbi za egzistenciju u novoj sredini, kulturi, jeziku, već i borbi da svoje sinove izvedem na pravi put, priča nam Slađana koja je po dolasku u Australiju počela volontirati u bosanskoj školi.
Zahvaljujući uvezivanju sa velikim brojem naših državljana u novoj sredini, 1997. je došla na ideju da osnuje ženski bh. hor u Sydneyu. Tako je Hodžić postala dirigentica i direktorica “Modre rijeke”, hora čije su članice bile izbjeglice – mnoge sa teškim traumatskim iskustvima.
– Razumijemo se jer i ja stigla iz opkoljenog Sarajeva, riječi su kojima priču o ovom horu počinje Slađana.
Od trenutka osnivanja hor je okupljao članove različite životne dobi, iz različitih sredina, različitog obrazovnog nivoa i religijske pripadnosti ali sa jednom zajedničkom odlukom.
– Da nastupamo kao hor iz BiH, da razvijamo uzajamno poštovanje, ljubav i brigu jednih prema drugima, kao i da prezentiramo BiH kroz našu kulturu, ističe dirigentica.
Uloženi trud i sjajnu ideju ubrzo su prepoznale australijske organizacije poput Migrant Center i STTARS (Servis za tretman i rehabilitaciju onih koji su preživjeli traumu), pa su se “Modroj rijeci” ubrzo pridružile i žene iz drugih zemalja našeg regiona. Kroz hor je od 1997. godine prošlo oko 100 članova, s obzirom da su u početku i muškarci bili dijelom postave. Kako za hor nije bila potrebna audicija, svi su našli svoje mjesto u okrilju “Modre rijeke”.
Kompletan tekst je na linku
