Faruk Kajtaz blog: Hrvatska pred izbore: Vladat će onaj koji preživi!

Piše: Faruk Kajtaz

Hrvatska je u potpunom političkom haosu! Tek imenovani i prema mnogima mišljenjima vrlo problematični Glavni državni odvjetnik (tužilac) polaže zakletvu dva mjeseca!? prije zvaničnog stupanja na ovo funkciju?

Baš pred izbore!

Predsjednik (šef) države, pak sa te pozicije želi na parlmentarne izbore i to, ni manje ni više, nego kao lider na izbornoj listi oporbenog SDP-a!

Takozvana superizborna godina u Hrvatskoj nije pošteno niti započela, a već su političke tenzije poskočile do maksimuma. Na kocki je puno toga, pa se već duže vrijeme igra vrlo… vrlo prljavo.

Procedure i pravila se koriste za razne i igre igrice. Počesto na samoj ivici zakona i Ustava.

Kao u slučaju još itekako aktuelne i skandalozne priče o novom Glavnom državnom odvjetniku za koga je jasno dokazano da je javnosti lagao o nekim vrlo važnim stvarima ili pak u najnovijem slučaju predsjednika Milanovića, koji bi da igra na „političku siguru“.

Želi da bude malo predsjednik sa svim ovlaštenjima, pa onda malo i kandidat za premijera na izborima!? I sve to kako bi potencijalno, ako ostvari dobar rezultat, valjda samom sebi dao mandat za sastavljanje nove Vlade!

Ali, kako Zoki baš i nije siguran da će dobro proći na izborima za sebe je ostavio rezervni položaj – poziciju predsjednika Republike.

Za svaku slučaj…jer lažni ljevičar ne voli kada nije na vlasti, za koju bi učinio sve. Bio desniji i od same desnice, ukoliko je to oportuno.

Bez obzira na različita (ustavno-pravna) tumačenja jasno je da se u novom Milanovićevom lupingu radi o zaobilaženju Ustava ili pak dobrih običaja. Međutim, Milanovićev čudni potez nije nikakva neuobičajna pojava u ionako već jako čudnoj demokratkoj praksi Hrvatske.

Zemlji u kojoj i pored brojnih korupcijskih afera, pokradenih miliona ili milijardi, te odlaska čak 30 ministara, od kojih su neki završili i iza rešetaka – jedan te isti premijer godinama suvereno ravna Vladom!?

Može kaže… „šta hoće“, a to – gotovo svakodnevno i pokazuje.

Iako se voli kititi nekakvim europskim identitetom Plenković je tek spretan vlastodržac, čiji politički želudac može provariti puno toga. Lažni europejac i stvarni desni tehnokarata, koji mahom lijevo-centrističkim populističkim metodama – kupuje naklonost zbunjenih masa.

Za njega ne postoji institut političke odgovornosti, jer je shvatio da mu sve pali i prolazi kod vlastite stranke, ali i dobrog dijela javnosti, koji se…u Zagrebu bi kazali, ne bi štel mešat’.

Sve dok “stranačka mašina” brunda i isporučuje ono što se od nje očekuje.

U takvoj armosferi u Hrvatskoj je zavladala situacija u kojoj svaka od strana na svoj maštovit’ način tumači zakone ili Ustav. Ima svoje stručnjake, koji će objasniti svaki potez ili ga opravdati, kao istina pomalo neobičan, ali i moguć.

Sve to je posljedica duboke političke, ali društvene podjele u Hrvatskoj, koja se generira već godinama. Posebno nakon ulaska u EU. Kada se vjerovalo da su se sva pitanja riješila i da je Hrvatska konačno sigurna od neke „nove Jugoslavije“ u sastavu EU i NATO saveza.

U nedostatku pravih vanjskih neprijatelja – pojavili su se oni unutarnji!

Primjer iz susjedne države je nabolji dokaz kako i naizgled „savršeni planovi i ideje“ mogu završiti u slijepoj ulici, ako iz igre ispadne običaj slijeđanja dobrih demokratskih standarda, a društvom zavlada pragmatični duh da su u borbi za vast sva sredstva dozvoljena i korisna.

Osim prema nekoliko važnih izbornih procesa Hrvatska tako ubrzano klizi i prema najmanje jednoj opasnoj ustavno-pravnoj krizi, te natezanju oko pitanja za koje se vjerovalo da su odavno riješena.

Ne traba biti pretjerano naivan pa povjerovati da je to samo zbog dva ogromna ega Milanovića i Plenkovića.

Oni su naime, samo ona personalizirana manifestacija dvije Hrvatske, koja se opasno podijelila i „zratila“ oko vlasti. Tehnologije vladanja, koja se prikiriva iza ideoloških ili identitetskih pitanja.

Politička scena se ukopala u duboke rovove iz kojih pršti na sve strane.

Ko „preživi“ – vladat će!