Faruk Kajtaz blog: “Prešao je granicu”: Radovan, Ratko i Milorad!

Piše: Faruk Kajtaz

Dodik je prešao granicu. Kaže da je to odlučio sam i da već „osjeća pritisak“. Da ne bude nikakve zabune javnosti o tome kakvu je politiku vodio i još uvijek vodi, sebe je uporedio sa Karadžićem i Mladićem.

Presuđenim zločincima za najteža djela ratnog zločina!

Time se svojevoljno stavio u isti status sa haškim osuđenicima, vjerujući da će mu to donijeti još veći „ugled“ među najtvrđim nacionalistima u entitetu RS, ali i Srbiji. Politički ga osnažiti, pred možda najteže izazove u karijeri…

Poput svih desničara, koje se optuži i Dodik za optužnicu protiv njega tvrdi da se radi o „politički montiranom procesu“, ali je samo dobio ono što je već godinama sam tražio i „zazivao“. Još je i dobro prošao obzirom da je itekao odavno bio itekako „zreo“ za više različitih optužnica.

Imao je predsjednik entiteta RS do prije nekog vremena i dovoljno prostora da malo „stane na loptu“ i preispita kuda bi ga mogla odvesti njegova tvrdoglava i opasna politika, ali – čini se – da jednostvano nije mogao odoliti…a da ne pokuša. Posebno, jer je bio suštinski „tetošen“ od strane Zapada, uprkos nekakvoj „crnoj listi“ na kojoj se odavno nalazi.

Cilj je bio tako prokleto blizu…

Moskva je sve odobravala i usmjeravala, dok su Washington i Bruxelles, pokazaće se, naivno vjerovali da Dodik samo jako blefira i da će na kraju postupiti donekle racionalno. Sada kada je postalo jasno da od dobrih nadanja neće biti ništa, SAD i EU su se konačno probudile i pokrenule. Doduše, to je još uvijek nedovoljno, ali je granica i u slučaju Zapada u odnosu na Dodika…polako pređena. Malo “preko crte”, ali ipak pređena.

Sada slijedi vrijeme uvodnog okršaja od čijeg će ishoda najvećim dijelom zavisiti budući odnosi u BiH, ali i regionu.

Biće to svojevrsni sukob Zapada i Rusije na terenu BiH. Zapad mu očito više ne vjeruje i doživljava ga kao prijetnju svojim interesima, dok Moskva nastoji pod svaku cijenu održati Dodika u sedlu kao svog najpouzdanijeg igrača na koga se uvijek može računati.

Za razliku od Vučića, koji nastoji (još) sjediti na dvije stolice, (što ne znači da mu to i uspjeva) Dodik je izabrao stranu i sada „više nema puta za natrag“. Možda bi ga i bilo, ali bi to značilo određen broj koncesija na koje Dodik jednostavno – nije spreman. Pitanje je i može li se Dodik uopšte opet „zaokrenuti“, nakon što je letvicu očekivanja podigao tako visoko. Ušao u sukob praktički sa svima, osim svojim “lolama”…

Ostaje mu samo da uz podršku iz Moskve (i Beograda naravno) pokuša nekako galvanizirati javnost tvrdnjama kako ovo nije proces samo protiv njega već RS i srpskog naroda. Nešto takvo je već proveo u djelo kada je kazao da „ako je napadnut predsjednik Republike (entitet RS) onda je napadnuto cijelo društvo”.

Poručio je i da će kao politički čovjek „obavijestiti Srbe šta im se sprema i izvršiti homogenizaciju Srba i RS do maksimuma“. Kao da nije već do sada…više puta.

Nakon prve optužnice i „razmjene retoričke vatre“, Dodik je sada najopasniji. I to ne zato što je nešto pretjerano jak, već zato što je stjeran u ugao i bez puno opcija. Osim da se brani taktikom „napada na Srbe“. Da sebe poistovijeti sa cijelim jednim narodom.

Kao što su to već pred Haškim sudom radili Karadžić i Mladić. Imao je od koga učiti. Ne samo o tome što su im, pokazalo se, zajednički politički ciljevi, već im je u dlaku isti i način „odbrane“.

Skrivanje iza cijelog jednog naroda u pokušajima da se odbrani vlastita propala politika. Uz asistenciju Vučića, Orbana, Putina i…Milanovića!