Faruk Kajtaz blog/ Srbija na izborima: Opozicija protiv Vučićeve “mašinerije”

Piše Faruk Kajtaz

Ukoliko pobijedi na izborima na kojima nije jedan od kandidata!?, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić će do pobjede doći – isključivo „na mišiće“.

Na osnovu angažmana ogromne medijsko-političke mašinerije, koju je godinama pažljivo gradio i još izdašnije finansirao. Biće to (ako je bude) pobjeda jednog sistema, koji je čvrsto prihvatio gotovo sve uzde vlasti u državi i nema ih namjeru pustiti.

Vučić, naime, jako dobro zna da može politički, ali i na svaki drugi način opstati i preživjeti jedino ukoliko je na vlasti. I to ne bilo kakvoj, već onoj zasnovanoj na apsolutnoj kontroli procesa preko široko razapete mreže agitatora, poltrona, PR agencija, odanih kadrova iz najužeg kruga i svih oni koji su nadovezani na njegovu interesno-finansijsku „sisu“.

Radi se o klasičnom – školskom primjeru „zarobljene i otete države“ u kojoj se iza privida navodne normalnosti krije Vučićev državni aparat čistog hibridnog režima, koji ništa ne prepušta slučaju. Pokreće i gasi krize, a kada treba organizuje i izbore. Naravno, onda kada procjeni da mu to najviše odgovara.

Izbori ovog vikenda u Srbiji su po mnogim elementima – sudbinski.

Ostane li Vučić i dalje suštinski neokrznut sa svojim aparatom za vladanje (mašinerijom) pokazaće se da Srbija na duge staze nije spremna za bilo kakvu promjenu, te da sigurno klizi prema Putinovom modelu vječne vladavine, koji može prekinuti samo – biologija. Sa druge strane, ukoliko Vučić, barem za početak, izgubi Beograd – kao glavno finansijsko i svako drugo središte Srbije, biće to znak da nekakve nade za povratak istinske demokratije u Srbiju – ipak ima.

Vučić to itekako dobro zna, te ništa ne prepušta slučaju. On je stalno u kampanji! Njegov je slogan da “Srbija ne sme da stane”. Pod Srbijom Vučić podrazumjeva svoju mašineriju, koja mora da „vrti“, pa otuda i ova kinetička igra riječima u izbornom sloganu SNS-a.

Vodi Vučić kampanju i iskače iz paštete, i to uopšte ne krije. A i zašto bi kada mu jedan dobar komad biračkog tijela slijepo vjeruje bez obzira šta on kaže ili uradi?!

Ne…nije to samo ta mašinerija, koju je godinama gradio, već i jedan dobar dio građana – mahom starije ili srednje dobi koji je u Srbiji tradicionalno okrenut takozvanim jakim vođama. Sistemu stabilokratije u kome ne važe pravila o nagrađivanju ili kažnjavanju na izborima, već je poenta na konzerviranju postojećeg stanja u vjerovanju da će sve ostati kako je bilo i da je tako – „najbolje“.

Takvi se birači panično boje bilo kakvih ozbiljnih promjena i sve će učiniti da do istih ne dođe. Čak i ako su im razlozi za takav njihov stav potpuno iracionalni. To je Srbija, koja se „napaja“ programima realnosti i zabavnim programima na ivici dobrog ukusa, ali i smisla. Od Pinka, preko Informera do Tik-toka.

A što masa traži – to joj Vučić i dadne! Malo više igara, nego hljeba, ali se barem zna ko kosi, a ko vodu nosi. Vule je uvijek tu da im putem njihovih omiljenih kanala ili tabloida pokaže da čvrsto drži volan.

Na drugoj strani srbijanskog političkog spektra je tzv. „druga Srbija“, koja je sve ono što Vučićeva – nije. Nije zadovoljna stanjem i traži brze i suštinske promjene. Naglašeno je proevropska, a što u Srbiji baš i nije neka velika politička prednost.

Ta „druga Srbija“ na ovim izborima konačno ima izvjesnu šansu da postane vidljivija i utjecajnija. Galvanizirana je nakon ogromne tragedije u jednoj beogradskoj školi i pokazala je da može ustati, ako se konačno objedini i izađe sa minimumom zajedništva. Najbolje šanse imaju u Beogradu, gdje je postoji najviše potencijala za uspjeh.

Ukoliko dobiju glavni grad biće to dobra karta za pogađanje sa Vučićem, jer je Beograd puno više od „najvećeg sela u Srbiji“.

Sa treće strane je (lažna) lijeva i (istinska) desna opcija.

Varljivi Dačićevi Socijalisti i kamarila ekstremno desnih stranaka, prema kojima čak i Vučić zvuči kao politička kamilica. U slučaju da prva dva bloka budu relativno blizu prema broju glasova, baš ta – nazovimo je „treća Srbija“ – mogla bi odrediti pobjednika!

U svakom slučaju, opozicija u Srbiji, kao nikada do sada za vrijeme vladavine „Naprednjaka“ ima šansu da barem otkine značajan dio vlasti, od Vučića, ali to neće biti lako.

Igra protiv sistema (mašinerije) i na kraju će, po svemu sudeći, morati sklapati vrlo neugodne saveze sa političkim opcijama, koje su čak rigidnije i od SNS-a…samo nemaju njegovu „prtljagu“.

Ajjjmooo, još jednom na izbore…bre!

Tekst preuzet sa autorovog bloga

(Mostarski.ba)