Faruk Kajtaz blog: Srbija na izborima: Vučićevo vraćanje na “fabričke postavke”

Piše: Faruk Kajtaz

Uvijek kada „zagusti“ predsjednik Srbije, Aleksandar Vučić, izvede jedan te isti stari trik. Raspiše izbore!

Vrati politički sat na početak i slabašnoj opoziciji gurne u ruke još malo „vrelog kestenja“, dok je on već odavno u kampanji, koja u njegovom slučaju – nikada ne prestaje! Izbori su za njega samo tehnička stvar…obavezna gnjavaža, koja se mora proći radi nekakvog demokratskog legitimiteta. Kad’ mu zatreba.

On, naravno, dobro zna da se stepen demokratičnosti neke zemlje ne mjeri brojem izbora po glavi stanovnika, već demokratskim pravilima koja važe za sve, ali ovako je za njega – puno lakše. Kao hajmo demokratski na izbore, pa da se prebrojimo.

Za Vučića je politički najkorisnije organizirati izbore i tako se lažno demokratski predstaviti, nego obezbjediti da izbori zaista budu demokratski.

Kao što je to već radio nekoliko puta, Vučićeva kampanja će biti politički monolog, bez stvarnog sučeljavanja mišljenja. Njegova medijska i javna mašinerija je dovoljno jaka da prepakuje bilo kakav politički narativ i da ga onda sama sažvaće ne brinući se za sitinice, kako što su istina i činjenice. Niti mišljenja ostalih. On i njegovi samo „piče“ svoju priču. O zemlji pod pritiskom u kojoj „nikada nije bilo bolje“.

Za Vuleta i ekipu – njegovu stranku ili bolje reći stranke i strančice, koje kontrolira uvijek je puno važnija javna percepcija od stvarnosti. Slika svijeta, koja se odašilje putem „šarenih televizija“ sa nacionalnim frekvencijama.

Ipak, ovoga puta će biti značajno drugačije.

I to ne zbog toga što je opozicija nešto naglo ojačala ili se snažno ujedinila, već što se Vučićev politički narativ sjedanja na dvije geopolitičke stolice potpuno potrošio, pri čemu je u cijelosti razotkriven njegov model hibridne demokratije.

Krenuo je prije desetak godina sa političkim odricanjem od Radikala i Šešelja (političko ocoubistvo)…nastavio sa navodnom evropskom pričom u koju je povjerovala Angela Merkel!?, a završio je sa ulogom odanog ruskog proxi igrača i igranjem rata sa paravojnim trupama na Kosovu.

Zbog svega toga, Vučić se na ovom izborima vraća na fabričke postavke svoje politike.

Ponovo uvlači u igru Voju Šešelja i Tomu Nikolića – svoje političke očeve i mentore, koje je samo privremeno sklonio…do prve prilike. Ugodno ih je ušuškao na dobro planiranim pozicijama i sada izvukao iz šešira. Oni, pak imaju zadatak da mu vrate nešto od nacionalističkog oreola, koga je u zadnje vrijeme pogubio, jer je morao previše žonglirati.

Igrat će na kartu „stabilokratije“, odnosno potrebe kontinuiteta uz minimalne promjene. Kako to, uostalom, rade svi dugotrajni vladari (Putin, Erdogan). Na značajnije promjene će pristati samo ako bude morao. Odnosno, ukoliko ne dobije kontrolni paket vlasti.

A vlast mu se posebno klima u Beogradu, gdje su ovog ljeta održani ogromni protesti i gdje očito postoji dovoljna supstanca nezadovoljstva da se nakon dosta vremena detronizira SNS. Slično stanje je još u nekim većim gradovima u Srbiji, ali čini se da je Beograd najspremniji za promjenu političkog kursa.

Stvari su postale očite!

Eventualni gubitak Beograda na izborima će za Vučića svakako biti ozbiljan udarac u svakom smislu, ali ukoliko dobije na nacionalnom nivou, a tu su mu šanse daleko veće – dosta toga će ostati isto. Kao u Turskoj, gdje je Erdogan izgubio vlast u najvećem gradu (Istanbulu), ali nije iz ruku izgubio državno kormilo, pa je politika ostala – ista.

Sa druge strane srbijanska opozicija konačno je uhvatila trenutak kada ima izgledne šanse, ali je njen glavni problem lidereskog karaktera, kao i ideološka raspolućenost. Logika nalaže okrupnjavanje, ali to je malo vjerovatna opcija. Opet se broje, četnici, liberali, demokrate i partizani…

Srbija tako krajem godine ulazi u najneizvjesnije izbore zadnjih godina na kojima je puno toga u igri i na stolu. Brzi izbori su Vučićeva trenutno najjača karta, koju on nije propustio odigrati, jer za njega i njegov režim vrijeme nije saveznik.

Vraćanje na radikalske fabričke postavke zato je logični zakoret, srbijanskog nacionaliste, kome su neki na Zapadu bili spremni povjerovati, iako je sve ukazivalo da se radi samo o vješto naštimanoj igri.

Pogledaj dom svoj anđele!