Faruk Kajtaz: “Sirenski zov iz Banja Luke”: Dođi da…

Piše: Faruk Kajtaz

Neki su politički analitičari, ovih dana, požurili da najave mogući početak pucanja jakih političkih veza Dragana Čovića (HDZ BiH) i Milorada Dodika (SNSD). Razlog? Dodik je najavio „prekid osnosa sa NATO savezom“. Čović, pak smatra da se „ne može zaustaviti proces približavanja BiH NATO-u“, te da će „Hrvati biti predvodnici toga procesa“.

Koji dan ranije Dodik je izjavio i kako pokušava nagovoriti političke predstavnike Hrvata u BiH da zajednički napuste državne institucije. To što još pokušava znači da u tome (još uvijek) ne uspijeva, ali da se to itekako „vrti“ kao moguća opcija. Barem u nekom mogućem planu.

I dobro, da li je sve ovo „dovoljan razlog“ da bi se proglasi početak kraja „ugovorenog braka“ Dragana Čovića i Milorada Dodika – HDZ BiH i SNSD-a?

Smatram da smo još uvijek itekako daleko od takve mogućnosti. Naime, razlike u pristupu NATO savezu i mogućem uključenju BiH u taj vojni savez nisu ni ranije skrivane kao „tačka nesuglasja“, ali to nije sputavalo dvije stranke i dva lidera da savim konkretno i usaglašeno djeluju. Vrlo jasno i precizno.

Čović je samo pratio geoplitičku činjenicu da je Hrvatska članica NATO-a, dok je Dodik u istom stilu pratio zvanični narativ Beograda i Srbije kako je članstvo u EU „neupitno“, ali ne i NATO savezu.

Dakle, nema tu nekih „velikih iznenađenja“, a još manje „nesuglasica“.

Radi se o pitanju koje je očigledno samo (o)stavljeno u stranu. Poput, recimo, pitanja stradanja Srba u Jasenovacu ili nestalih Hrvata u zadnjem ratu, kako bi se nastavila protočna saradnja po cijelom nizu drugih pitanja! Ponajprije u BiH.

I Čović i Dodik su dva vrlo pragmatična političara, koji svaki u onom drugom nastoji i želi vidjeti mogućnost za realizaciju nekog zajedničkog interesa i razmjenu „političke snage i utjecaja“, dok se „tačke prijepora“ planski guraju u stranu, te se tek tu i tamo – pomenu. Čisto da dio javnosti u oba nacionalna korpusa zna da je to „još na stolu“ i ne pomisli da su i ta pitanja „legla“ pod teretom pragmatizma.

Dodikovih bliskih veza sa Milanovićem i Čovićevog podilaženja entitetu RS i Aleksandru Vučiću (čuveno „dragi Aco“).

Odnos Čovića i Dodika, osim toga – nije neko lokalno pitanje u BiH, već samo dio dobro zamaskiranih regionalnih odnosa Zagreba i Beograda, čiji se kontinuitet u različitim formama i sadržajima proteže decenijama unazad!

Nesuglasice oko NATO saveza sigurno neće ozbiljnije ugroziti jedan takav politički savez, iako može poslužiti kao razlog za malu svađu, koju će dvojica lidera svakako nastojati izbjeći, a to i čine – sudeći prema javnim izjavama.

Puno važnije pitanje od odnosa prema NATO savezu je ono vezanao uz političku saradnju dvije stranke i usaglašenom djelovanju prema „političkom Sarajevu“.

Naime, nakon što je od Zapada, uz slabija ili jača negodovanja, praktički dobio „sve što je tražio“ (pa i nešto više), Čović sada više nema takav politički luksuz da prati Dodika, baš po svim pitanjima….Posebno, kada Mile prkosi Amerikancima, a nakon što je odlikovao Putina!

Dodik je bjelodano dodatno pojačao svoju, ionako retrogardnu politiku u koju pokušava uvući i HDZ. S druge strane se ne odgovara na prvu, (kao nekada) nego se šalju šifrirane poruke, koje suštinski ne znače ni DA ni NE, već ostavlju prostora za moguću brzu izmjenu politike, „ako dođe trenutak“.

Moglo bi se reći i da Dodikovi pozivi na bojkot državnih institucija samo jačaju poziciju HDZ-a u odnosu na Sarajevo. Dižu mu cijenu. Za Dodika i SNSD se zna šta bi najradije učinili i da imaju „planove u kasi“, ali kako će ih i hoće li ih (i ovaj put) u tome slijediti HDZ BiH?

Čovića zbog toga pažljivo prate diplomata, koje stalno osluškuju „stanje na terenu“ i razmjenu mišljenja Banja Luke i Mostara.

SAD su, jednostavno, previše uložile moralnog i diplomatskog kapitala, pa i ugleda kod Bošnjaka u „nagovaranje“ Christiana Schmidta da djeluje kako je djelovao (u korist HDZ BiH)…da bi sada Čoviću dopustile da „solira“. Neki deal sigurno postoji, jer kod Amerikanaca nikada…ali baš nikada nema „besplatnog ručka“.

Zato lider HDZ-a i svega ostalog Dragan Čović (za sada) na svaki sirenski zov Dodika iz Banja Luke odgovara „pitijevski“ i uopšteno, što se može tumačiti na razne načine. Zavisno od ugla gledanja, ali „naputaka“ iz Zagreba. Možda i iz Sarajeva… iz „jedne ambasade“.

„Ključeve vlasti“ u FBiH Čović će morati itekako opravdati i Dodik to zna, pa ga baš, zbog toga „proziva i nagovara“.

Dođi…da ostarimo zajedno!