Iza scene Faruk Kajtaz: Zašto Zapad i dalje, uporno (i naivno) vjeruje da će Vučić „odmah kazati DA“?

Piše Faruk Kajtaz

Osnovni problem zapadne i prije svega američke geopolitike na Balkanu je u pogrešnom tumačanju „signala“ iz Beograda i Banja Luke. Kao i pomalo naivnom vjerovanju da bi se sa Dodikom i Vučićem na kraju – „moglo dogovoriti“.

Vjeruje se da bi taktika štapa i mrkve još jednom mogla biti uspješna, te da se do željenog cilja može doći kombinacijom doziranih pritisaka, ali i savim jasnih koncesija oličenih u diplomatskim nastojanjima da se legitimizira neki oblik „Otvorenog Balkana“, odnosno – „Srpskog sveta“!

Zapad, izgleda, nikako ne razumije ili ne želi da zna da su neki izbori odavno napravljeni i da Vučić i Dodik (sve i da hoće!) ne mogu tek tako odustati od politike „kojoj su odavno dalu ruku“.

Fino se dogovorili i jasno precizirali šta je čiji zadatak.

Dok su SAD i EU u svojoj blaženoj nezainteresiranosti za Balkan smatrali da je u ovom dijelu svijeta „velika igra“ okončana i to u korist Zapada i da se tu ništa krupno ne može promijeniti – Rusija je – što bi rekao nekadašnji gradonačelnik Zagreba Milan Bandić – „delala“. Zapad se zadnjih desetak godina zadovoljavao tek „finim usaglašavanjima“, pa čak i otvorenom ignorancijom problema od strane nižerangiranih diplomata, a Moskva je, savim konkretno, koristila ovaj ponuđeni prazan prostor za istaliranje raznih oblika svoga prisustva, pa samim time i utjecaja.

I onda se Zapad, kao – našao u čudu!

Posebno, nakon agresije Rusije na Ukrajinu, kao i „zanimljivog“ podatka da tu Putinovu ratnu avanturu suštinski podržavaju samo Lukašenko, Dodik i Vučić!? I to Amerikancima i Zapadu „pod nosom“ na brdovitom Balkanu, gdje se već – kao odavno proslavila, pa i zaboravila zapadna geopolitička „pobjeda“.

I nakon tog gorkog saznanja da u Beogradu i Banja Luci na važnim adresama odlučavanja „stanuju mali Putini“, šta čine Bruxelles i Washington?

Sada već dobrano rasplamsalu vatru „srpskog sveta“ nastoje gasiti benzinom – koncesijama i uslugama. Upravo, onime što Vučić i Dodik, ali i Putin priželjkuju, kako bi se nastavila „igra“, čiji cilj nije da se dođe do rješenja – već da se kupi vrijeme, dok se na terenu – sjeveru Kosova, Crnoj Gori, te BiH „stvaraju nove okolnosti“.

Ne samo i ne nužno – samo srpskog, već i ruskog sveta…“na daljinski“.

U toj taktici hinjenih i suštinski čudnovatih ustupaka Beogradu najveće žrtve bi mogli biti tzv. „mali narodi“ na Balkanu.

Prije svega Bošnjaci, ali i Crnogorci, te Makedonci. Oni su te planirane „monete za potkusurivanja“ u „igranci“ na koju Zapad olako pristaje i „u najavi“ se odriče svojih, koliko do juče – najvećih saveznika u regionu!?!

Dio zapadne diplomatije poput, nekada, „političkog Sarajeva“ u BiH, nastoji vjerovati da se ovakim ustupcima srpska politika na Balkanu može oteti iz čvrstog ruskog zagrljaja, ali to je taktika, koja i pored upornih nastojanja, čini se – ne daje neke posebne rezultate.

Posebno, dok vrijeme neumitno curi, a prilike se usložnjavaju. Na očitu radost Moskve i Beograda!

Vučić je uspio uvući politički Zapad u beskrajnu igru geopolitičkog šaha u kojoj je sama igra u službi dobro poznate i pomno planirane strategije, te važnija od očekivanog, ali teško dohvatljivog rezultata.

Zašto Zapad i dalje, uporno (i naivno) vjeruje da će Vučić „odmah kazati DA“?