Sateliti međusobno komuniciraju brzinom do 100 Gbps korištenjem lasera te dijele 30 terabajta prostora za pohranu, navodi Space News. Lansirani sateliti su ponijeli naučni teret, uključujući detektor X-zraka za snimanje kratkih kosmičkih fenomena poput gama zračenja. Sateliti također imaju mogućnost kreiranja 3D digitalnih blizanaca (digital twin podaci), koji se mogu koristiti u svrhe poput reagovanja u hitnim situacijama, gamingu i turizmu.
Prednosti posjedovanja svemirskog superkompjutera idu dalje od uštede vremena u komunikaciji. Tradicionalni satelitski prijenosi su spori te manje od 10 posto satelitskih podataka dospijeva do Zemlje zbog faktora među kojima su ograničeni propusni opseg i dostupnost zemaljskih stanica.
“Orbitalni podatkovni centri mogu koristiti solarnu energiju i zračiti svoju toplotu u svemir, čime se smanjuju energetske potrebe i karbonski otisak”, izjavio je Jonathan McDowell, svemirski historičar i astronom s Univerziteta Harverd.
On je kazao da bi SAD i Evropa mogli provoditi slične projekte u budućnosti.
(Klix)
