FOTO: Enver Imamović
Kraljica Jelena Gruba – jedina izabrana žena na čelu bosanskog kraljevstva
Jelena Gruba (1395-1398) bila je bosanska kraljica, prvo kao supruga kralja Dabiše, a potom kao jedina samostalna žena na čelu bosanskog kraljevstva.
Brak sa Dabišom trajao je od 1391. do njegove smrti 1395. godine. Iz njihovog braka rođena je jedna kćerka, Stana. Poslije Dabišine smrti izabrana je za vladaricu od strane bosanske vlastele. Za vrijeme njene vladavine ojačale su krupne velmože koje su praktično upravljale većim dijelom države. Oni su vodili samostalnu politiku i u sklopu svojih posjeda su ubirali carine čime su direktno uništavali i slabili centralnu vlast.
Jelenina vladavina
– Bosanska vlastela u pobliže nepoznatim okolnostima je ipak na kraljevsku poziciju imenovala je Dabišinu udovicu kraljicu Jelenu već krajem 1395. godine. Jelena nije imala nikakva prava da bude izabrana na ovu poziciju. Ovim izborom su zaobiđeni brojni istaknuti kandidati iz roda Kotromanića, uključujući i Tvrtka sina kralja Tvrtka I. Jelenina vladavina u historiografiji opravdano je okarakterisana kao doba interregnuma, odnosno njen izbor u tadašnjim vanjskopolitičkim okolnostima predstavljao je srednje rješenje. Radilo se o kompromisu. Iako nije ispoštovana odrednica Đakovačkog ugovora, na bosanski tron nije stupio niti novi vladar iz dinastije Kotromanića. Jelenin izbor za vladarku Bosne samo je legalizovao njenu već postojeću ulogu kraljice, a kao kraljica i udovica kralja Dabiše, mogla je da produži vladavinu u njegovo ime. Ostaje nepoznato na koji način je ovaj prijelomni trenutak regulisan sa ugarskim kraljem Sigismundom. Jelena je bila prva i posljednja žena na vladarskoj poziciji u srednjovjekovnoj bosanskoj državi – istaknuto je na stranici muzeja Bosanskog kraljevstva.
Usljed nedostatka izvora Jelenino porijeklo ostalo je narazjašnjeno. Moguće je opravdano pretpostaviti da je bila ličnost iz visokog vlastelinskog staleža, vjerovatno kćerka nekog od uglednijih vlastelina tog doba. Niti vrijeme njenog rođenja nije poznato.
Izvorni materijal o Jeleni se može podijeliti u tri grupe: prvobitno se pojavljuje kao supruga bosanskog kralja Dabiše od početka 1392. godine, zatim se pojavljuje kao vladarka, a sačuvani su i podaci o njoj iz početka vladavine novog kralja Stjepana Ostoje. Sačuvano je sedam dokumenata koje je izdala kao vladarka, pet originalnih akata, te dva dokumenta u prijepisu. Jelena se prvi put u izvorima spominje u odluci dubrovačkog vijeća od 12. januara 1392. godine kada su dubrovački vijećnici raspravljali o slanju poslanstva kralju Dabiši i njegovoj kraljici. O Jeleninom uticaju svjedoče i dubrovačke molbe upućene njoj radi posredovanja oko pojedinih poslova.
Prema odlukama Đakovačkog ugovora sklopljenog jula 1394. godine, nakon Dabišine smrti, ukoliko bi umro bez muških potomaka, bosansko prijestolje trebao je naslijediti ugarski kralj Sigismund Luskemburški koji je ranijih godina vodio aktivnu kampanju za osvajanje bosanskog teritorija te isticao svoje pravo na bosansku krunu. Pred bosanskom vlastelom se postavilo pitanje izbora novog kralja u liku Sigismunda ili istrajavanja na državnoj i crkvenoj koncepciji koje su Ugarskoj služile kao ideološko pokriće za pokretanje vojnih akcija i isticanje pretenzija na bosansku krunu.
Među bosanskom vlastelom bila su dva tabora, jedan koji se zalagao za izvršenje obaveza prema ugarskom kralju i drugi koji je smatrao da na kraljevsku poziciju trebaju imenovati nekog od članova dinastije Kotromanića. Bosanska vlastela u pobliže nepoznatim okolnostima je ipak na kraljevsku poziciju imenovala je Dabišinu udovicu kraljicu Jelenu već krajem 1395. godine. Jelena nije imala nikakva prava da bude izabrana na ovu poziciju. Ovim izborom su zaobiđeni brojni istaknuti kandidati iz roda Kotromanića, uključujući i Tvrtka sina kralja Tvrtka I. Jelenina vladavina u historiografiji opravdano je okarakterisana kao doba interregnuma, odnosno njen izbor u tadašnjim vanjskopolitičkim okolnostima predstavljao je srednje rješenje. Radilo se o kompromisu.
Jelena je po svemu sudeći zvanično proglašena za bosansku vladarku prije 22. decembra 1395. godine. Vladala je uz pomoć sabora i glavnih predstavnika vlastele (vojvoda Hrvoje Vukčić Hrvatinić, Vojvoda Sandalj Hranić Kosača i knez Pavle Radinović).
Jelenin izbor na bosansko prijestolje nastojali su iskoristiti krupniji i moćniji bosanski vlastelini kako bi ostvarili dodatne pogodnosti i veću samostalnosti nad svojim posjedima koje su uživali kao baštinske posjede dodijeljene od bosanskih banova i kraljeva. Taj proces je započeo upravo devesetih godina 14. stoljeća, tekao je jako sporo i sve do kraja egzistiranja bosanske države nije doživio terminalnu fazu.
Tokom svoje vladavine Jelene je nastavila, kao i njen muž kralj Dabiša, da održava dobre odnose sa Dubrovnikom. Dolaskom na prijestolje Jelena nije izdala novu povelju Dubrovčanima o slobodi trgovine i ostalim privilegijama, kako je to bio običaj kod stupanja na vlast novog bana ili kralja, ona se pozivala na povelju svog prethodnika i muža kralja Dabiše koju je i sama potpisala. Dubrovčani su je priznali kao legitimnu vladarku i isplaćivali joj dohotke koji su pripadali bosanskoj kruni u ranijem periodu. Radilo se o mogorišu, svetodmitarskom i stonskom dohotku. Tokom Jelenine vladavine sačuvano je više diplomatskih intervencija dubrovačkih vlasti.
U proljeće 1398. godine u Bosni je došlo do promjene političkih odnosa između kraljice Jelene te vlastelina. Sredinom marta u Dubrovniku su raspolagali sa informacijama o neslozi i razdoru u Bosni. Očigledno je ponovo došlo do polarizacije između vlastele od koji su jedni bili za kraljicu Jelenu, a drugi protiv njene vladavine.
Svakako da je i vanjski faktor, u kojem je ugarski kralj Sigismund imao ključnu ulogu, uticao na promjene u odnosima. Poput Jeleninog izbora za bosansku vladarku, kada nisu sačuvani dokumenti koji bi ponudili pojedinosti i detalje, takav je slučaj i sa krajem Jelenine vladavine. Zadnji datirani dokument u kojem se Jelena pojavljuje kao kraljica jeste pismo od 9. marta 1398. godine na osnovu kojeg je njen predstavnik Tvrtko Vučetić podigao 3. aprila stonski dohodak u Dubrovnika.
Samo dvije sedmice kasnije, 10. juna u jednom dokumentu Dubrovčani navode kao vladara kralja Stjepana Ostoju. Između ova dva datuma je svakako održan sabor bosanske vlastele na kojem je donesena odluka o smjeni na bosanskom prijestolju. Jelena je nakon vladavine ostala živjeti u Bosni sa titulom i časti kraljice.
Legenda o Jeleni Gruboj
“Izgradnja dvorca u srcu Zvijezde, na prijevoju Pribija, među žitelje okolnih naselja unese nemir i ogorčenje. Na zahtjev kraljice Jelene trebalo je sačiniti veliko kameno zdanje u nevjerojatno kratkom vremenu. Kraljičina zapovijed bila je jasna, pa je graditelje čekao iznimno težak posao. Nisu smjeli ni pomisliti šta bi se dogodilo ako u njemu ne uspiju. Mnogi su moć kraljičinog vladarskog žezla osjetili još za kraljeva života. A sada, poslije njegove smrti, Jelena bijaše od velikaša izabrana na kraljevsko prijestolje, te čvrstom rukom zavlada iz stolnoga grada Bobovca. Od njene moći i okrutnosti žacnuše se i oni koji je izabraše nadajući se da će dovođenjem žene na tron lakše nametnuti svoj utjecaj. No, poučena iskustvom iz prošlih vremena, Jelena je savršeno znala kako treba voditi kraljevstvo koje bi rado za sebe imali i najmoćniji vladari tog doba.
Čvrste bobovačke zidine štitile su Jelenu od ratnika sa sjevera i istoka. Još je samo trebalo naći načina kako da sebe i svoga nedoraslog sina u čije je ime vladala zaštiti od unutarnje opasnosti. Sumnja u vjernost najvažnijih velikaša i njihova prevrtljiva narav tjerali su kraljicu od bobovačkih kula i zidina. Stoga se sve snažnije nametala potreba za izgradnjom dvorca u kojem bi boravila sa rođacima i najodanijim podanicima, pod budnim okom naoružanih stražara, čime bi opasnost po krunu koju je nosila i sinovljevu glavu bila umnogome otklonjena. U slučaju pak vanjske opasnosti imala bi dovoljno vremena da se skloni u sigurnost tvrdih bobovačkih zidina.
Izbor Pribije za izgradnju dvorca nije bio slučajan. Više je razloga vodilo kraljicu da se opredijeli za tu blagu uzvisinu na zvjezdanskom platou. Još za muževljeva života bila je opčinjena prekrasnim krajolikom u Zvijezdinom podnožju. Znala je satima sjediti na zvjezdanskom kršu i promatrati prostrana pšenična polja kako se ljeskaju na blagom povjetarcu. Otad joj ta uzvisina priraste srcu, te joj ju kralj ubrzo dade u vlasništvo. Kraljica tu podiže naselje u kojem nastani rodbinu i najvjernije velmože. Okolne su oranice davale obilje žita, a bujni pašnjaci bili su dostatni za brojna stada. Kraljica je često boravila u tom naselju. Odluči stoga dvorac graditi u njegovoj neposrednoj blizini.
Kameno zdanje na vrhu Zvijezde bilo je izvrsno rješenje za njene brige. Svoju sigurnost stavit će u vlastite ruke. Skloniti se dakle izvan bobovačkih zidina, a opet im biti blizu da može obavljati državničke poslove i po potrebi se u njih skloniti, te istovremeno uživati u ljepoti područja za koje se vezala svim svojim bićem, bili su dovoljni razlozi da se dvorac gradi baš na prijevoju Pribija.
Izgradnja krenu silovito. Podigoše se najodlučniji klesari i zidari, pod teškim teretom zategoše se brojne podaničke mišice, začu se mukli topot stotina konja i volova koji su od kamenoloma do mjesta izgradnje prenosili i vukli goleme kamene blokove. Radilo se do iznemoglosti, od rane zore do kasnih večernjih sati. Kraljica je preko nadglednika budno pratila izgradnju. Kad joj se učini da i pored svih napora radovi sporo napreduju, zapovjedi da se u gradnju uključe i žene koje su dotad obrađivale okolna polja.
Oko gradilišta te putem do kamenoloma dade postaviti mnogobrojne baklje u kojima je noću gorjela smola što su je po vijačkim i dubostičkim šumama skupljala odraslija djeca. Radovi se sada nisu prekidali ni noću. Vrijedni graditelji počeše padati od umora, a trudne su žene od silnih napora gubile začetu djecu. Ali, kraljica ne poštedi ni trudnice. Svako malo ugibaše iscrpljeni konji i volovi.
Shrvani teškom nevoljom i ogorčeni zbog kraljičine prevelike revnosti, njeni je podanici prozvaše Jelena Gruba. To se ime brzo proširi po kraljevstvu i zauvijek obilježi ženu koja pokuša vladati željeznom rukom.
Kad dvorac uz velike muke i žrtve napokon bi gotov, kraljica se sa sinom smjesti u njega. Okružena moćnom stražom i ljudima u koje je imala povjerenja, konačno je mogla odahnuti. Uživala je u prelijepom okolišu, posjećujući često i svoje naselje koje narod po njenom nadimku prozva Grubanovići.
Tri su godine trajale muke naroda podno Zvijezde, a tada u kraljevstvo upadoše ratnici s istoka. Kraljica bi primorana napustiti dvorac. Bosanski velikaši iskoristiše odsutnost Jelenine čvrste ruke te na prijestolje dovedoše novog vladara. Ogorčeni narod s padina Zvijezde razori dvorac do temelja, a kraljičino naselje, lišeno moćne zaštite, poče polako propadati da bi s vremenom palo u zaborav.”
Related Posts
