Na današnji dan rođen Hivzija Hasandedić

1915- Hivzija Hasandedić (Jablanica 1.7.1915. – Mostar 19.10.2003.) je najpoznatiji i najplodonosniji istraživač i hroničar Hercegovine.

Životni put i djela koja je Hivzija Hasandedić ostavio iza sebe potvrđuju tezu da postoje osobe za koje se s pravom kaže da predstavljaju institucije, odnosno da nadomještaju nerad ili njihovo nepostojanje u vremenu u kojem su živjeli, ali i poslije njih.

Bio je vrsni intelektualac, enciklopedista, istraživač, samozatajni arhivista, poliglot, teolog, etnolog, historičar, osmanista, historičar književnosti, hroničar, literata, muzeolog, geneolog, prevoditelj, interpretator izvora i profesor koji je svojim studioznim istraživanjima sačuvao sjećanja na cjelokupnu kulturu i baštinu Bošnjaka u Hercegovini i susjednim područjima koje su ranije Bošnjaci naseljavali.

Njegova dominantna osobina bila je skromnost iako je radio mukotrpan posao na obradi starih tekstova i rukopisa. Nažalost, mlađe generacije osmanista iako su tehnička sredstva maksimalno olakšali istraživanja teško se odlučuju na obradu starih rukopisa, čime se gubi živa veza s tradicijom i baštinom bošnjačkog naroda.

Životni put
Hasandedić je u Sarajevu je završio Gazi Husrev-begovu medresu 1935. godine, a potom i Višu islamsku šerijatsko-teološku akademiju, odnosno današnji Fakultet islamskih nauka. Od 1954. godine do odlaska u penziju 1976. godine radio je u Arhivu Hercegovine. Upravo će ova institucija i njen časopis Hercegovina biti primarno područje istraživanja i objavljivanja njegovih radova. U javnosti se prvi put javlja pjesničkim prvijencem “Noćni ibadet” u tuzlanskom Hikjmetu 1934. godine, pod pseudonimom Muhamed Hivzi.

Njegova su istraživanja podrazumijevala kabinetski rad, izlazak na teren, sakupljanje i izučavanje narodnih predanja, razgovor s ljudima vezanim za baštinu i lokalnim poznavaocima ostavštine. Za svog života objavio je 430 bibliografskih jedinica različitog sadržaja. Sakupljao je građu pisanu na papiru, u vakufnamama, sidžilima, tarihima, medžmuama, starim novinama i knjigama, ali i pisane tragove na kamenu, na nišanima.

Za svoj naučni i istraživački rad promoviran je u počasnog doktora nauka na Univerzitetu Džemal Bijedić u Mostaru 2001. godine.

Za Hivziju Hasandedića njegovi savremenici i kolege iz struke, institucija, književnosti, medija, imaju samo riječi hvale.

Hasandedićeva istraživanja izuzetno su važna jer dokazuju i pokazuju vezu srednjovjekovne tradicije Bošnjaka i islamske kulture. Sa druge strane njemu granice nisu bile prepreke nego izazovi da zabilježi ostatke islamske tradicije na mnogo širem području nego što je danas Hercegovina.

Hivzija Hasandedić je priredio toliko izvora u vrijeme kad nije bilo kompjutera, kad se sve radilo “pješke”, a sve to za razliku od nas – “copy-paste” generacije kojima je i za dešifriranje tugre dovoljno pritisnuti svega nekoliko slova na tastaturi.

Brojna djela Hivzije Hasandedića
Knjige koje je objavio Hasandedić su: Katalog arapskih, turskih i perzijskih rukopisa Arhiva Hercegovine, Spomenici kulture turskog doba u Mostaru, Muslimanska baština u Istočnoj Hercegovini, Muslimanska baština Bošnjaka u južnoj i srednjoj Hercegovini, Mostarski vakifi i njihovi vakufi, koautor je knjiga Vodič kroz fondove Arhiva Hercegovine, Regesta franjevačkog samostana u Mostaru.

Za objavljivanje knjige Spomenici kulture turskog doba u Mostaru dobio je prestižnu nagradu nekada uglednog izdavača “Veselin Masleša” iz Sarajeva. To je knjiga koja je najčešće citirano djelo ikada objavljeno o Mostaru. Posthumno su objavljene knjige Geneološka istraživanja, te Sidžili blagajskog, nevesinjskog, mostarskog kadije, a još je u pripremi jedan Mostarski i Ljubuški sidžil.

Godine 2010. u Mostaru je organiziran naučni skup “Život i djelo Hivzije Hasandedića”, na kojem je prezentirano 18 naučnih radova. Na Mostarskom ljetu 2017. godine promovirano je novo izdanje njegove trilogije o bošnjačkoj baštini u istočnoj, srednjoj i zapadnoj Hercegovini.

Dr. hfz. Mevludin Dizdarević, profesor na Islamskom pedagoškom fakultetu Univerziteta u Zenici i muftija Zenički, odbranio je u maju mjesecu 2016. godine na Fakultetu islamskih nauka doktorsku disertaciju o temi “Mjesto Hivzije Hasandedića u izučavanju kulturne historije Hercegovine”.

Ovo prvorazredno naučno ostvarenje još čeka da bude objavljeno i dostupno u formi knjige široj publici.

Dr. Marija Sarap je ove godine u saradnji sa Islamskom zajednicom u Crnoj Gori izdala vrijednu knjigu “Islamsko naslijeđe Herceg Novog” čime je otišla mnogo koraka dalje od Hasandedićevih istraživanja i postavila izazov mlađim istraživačima da na sličan način nastave tamo gdje je Hivzija stao.

Iako je Hasandedić sačuvao i dokumentirao ostatke ostataka islamske tradicije u Hercegovini, njegov rad i djela još su na važnosti više dobili uslijed ratnih zbivanja 90-tih godina prošlog stoljeća, kad je urbicidom, kulturocidom i etničkim čišćenjem uništena većina kulturne baštine Bošnjaka Hercegovine.

Prema dokumentima koje je on sakupio i radovima koje je napisao, u Hercegovini se vrši obnova džamija i vakufskih objekata nakon rata. Također, djela Hasandedića najbolja su argumentacija protiv negacije prisustva Bošnjaka i islamske kulture u Hercegovini i šire, što se najbolje vidi u nastojanju negiranja postojanja džamije u Neumu.

Naučnik koji je za života objavio više od 430 manjih i većih knjiga, radova, članaka, koji je sakupio i preveo obilje arhivskog i drugog materijala koji još uvijek nije sav odštampan zaslužuje da ime po njemu dobiju institucije, ulice, manifestacija…

Na njegov život u Mostaru podsjeća tabla u Titovoj ulici koja označava stan u kojem je proveo veći dio života, piše Preporod.info

1. jula 1944. godine, na drugom zasjedanju ZAVNOBIH-a, koje je počelo 30. juna, a završeno 2. jula 1944. godine u Sanskom Mostu, donesena je deklaracija o pravima građana u BiH u kojoj stoji:

“U plamenu pravednog oslobodilačkog rata iskiva se bratstvo Srba, Muslimana i Hrvata, i time se udara siguran temelj slobodne i zbratimljene BiH, ravnopravne federalne jedinice u Demokratskoj federativnoj Jugoslaviji. Prvi put u historiji Srbi, Muslimani i Hrvati Bosne i Hercegovine, ujedinjeni u Narodno-oslobodilačkom pokretu, stupili su na isti put, počeli da izgrađuju svoj zajednički dom, u čije su temelje uzidane kosti njihovih najboljih sinova. Prvi put u historiji oni su postali kovači svoje sudbine, čvrsto riješeni da jednom zauvijek sahrane vijekovnu mračnu i tešku prošlost i da izgrade državnu zajednicu u kojoj će živjeti u ravnopravnosti, slobodi, miru i blagostanju.”

Oličena u narodno-oslobodilačkim odborima i ZAVNOBiH-u garantuje:

-Ravnopravnost Srba, Muslimana i Hrvata BiH koja je njihova zajednička i nedjeljiva domovina;

-Slobodu vjeroispovijesti i savjesti kao i ravnopravnost svih vjeroispovijesti;

-Slobodu zbora i dogovora, udruživanja i štampe;

-Ličnu i imovinsku sigurnost građana, kao i slobodu privatne inicijative u privrednom životu;

-Ravnopravnost žena sa muškarcima, kako u političkom životu zemlje tako i u svim oblastima društvene djelatnosti;

-Izborno pravo u demokratskoj Bosni i Hercegovini birači će vršiti tajnim glasanjem na osnovu opšteg, jednakog i neposrednog prava glasa;

-Aktivno i pasivno izborno pravo ima svaki građanin i građanka koji su navršili 18 godina života, a nisu toga prava lišeni na osnovu zakona;

-Borci narodno-oslobodilačke vojske i partizanskih odreda Jugoslavije imaju to pravo bez obzira na godine starosti;

-Svakom građaninu zajamčeno je pravo žalbe na rješenje organa vlasti, kao i pravo molbe i pritužbe svim organima državne vlasti;

-Niko ne može biti osuđen bez prethodnog sudskog postupka.

Treba napomenuti da su održana ukupno tri zasjedanja ZAVNOBIH-a, i to: prvo u Mrkonjić Gradu 25. novembra 1943. (sada Dan državnosti Bosne i Hercegovine), drugo u Sanskom Mostu 30. juna 1944., treće i posljednje u Sarajevu 26. aprila 1945. godine.

1952- Plivački klub (PK) “Velež” osnovan je 1. jula 1952 godine.

Velež je uvijek bio generator dobre raje i plivače, zabavne atmosfere i nezaboravnih druženja, velikih uspjeha i mnogih rekorda…

Od osnivanja pa do danas kroz klub je prošlo na desetine hiljada djece, od kojih je dosta njih izašlo kao vrhunski sportaši i kao takvi ovaj grad predstavili u najboljem svjetlu svuda po svijetu. Svima nama je jasno šta znači baviti se sportom, a to podrazumijeva voditi zdrav i uredan život, stvarati radne navike, razvijati takmičarski duh i jačati samopouzdanje.

Članstvom u PK Velež djeci se daje mogućnost da se druže, putuju i upoznaju plivače i kulturu drugih gradova van naše države. Svaka generacija je podarila našem gradu bar po jednog ili dva državna prvaka u ovom sportu. Naši plivači i plivačice čak i na međunarodnim mitinzima postižu vrhunske rezultate, čemu svjedoče brojne medalje i priznanja. Na ideju o osnivanju i uz podršku gradskih otaca i drugih ljubitelja sporta je došao Žarko Govedarica.

Nakon dozvole za korištenje vojnih bazena u Sjevernom logoru, 1. jula 1952. godine je održan prvi trening plivača. Taj dan se od tada slavi kao dan početka plivačkog sporta u Mostaru i dan osnivanja Plivačkog kluba „Velež“. Ulazilo se u Logor sa posebnim dozvolama dva puta dnevno. Brzo se pročuo glas i plivača je svakim danom bivalo sve više, a marljivim radom i sve boljih rezultata.

Na prvo takmičenje, Republičko prvenstvo u Brčkom, se krenulo već sljedeće godine. Već su se pokazivali rezultati marljivog rada, osvojio se prvi pehar za ekipno treće mjesto. Nastavlja se sa radom sa još više žara i samopouzdanja. Na prvenstvu u Sarajevu, tadašnji delegat Plivačkog saveza Jugoslavije Božo Grkinić, daje svoje stručno mišljenje i ocjenu, da po sistemu rada, aktivnosti i već nakon tako kratkog vremena, zapaženim rezultatima, „Velež“ i Mostar imaju sve predispozicije, da postanu glavni plivački centar u Bosni i Hercegovini. I od tada „Velež“ počinje svojim rezultatima rapidno da se penje prema vrhu i tako dvadesetak godina nosi primat najboljeg plivačkog kluba u Bosni i Hercegovini.

Kroz klub je prošlo na desetine stotina, zajedno sa Školom plivanja, hiljada plivača. Iz te mase se vinulo više dobrih plivača, prvaka Republike Jugoslavije, članova reprezentacije, koji su dostojno predstavljali svoj klub, grad i Republiku širom Jugoslavije, Evrope i svijeta. U 1964. godini je počela da radi Škola plivanja, tada jedinstvena na području Jugoslavije.

Plivanje je postalo obavezan predmet za sve gradske i prigradske osnovne škole. Obučeno je na hiljade djece. Zasluženo je nagrađena prvom Majskom nagradom republike BiH. Plivački klub “Velež” je imao pauzu u radu za vrijeme i poslije rata u BiH.

Plivački klub je reaktiviran 2001. godine od strane Marine Balić. Kao i mnogi sportski klubovi, veoma teško egzistiramo. Uglavnom se finansiramo od pomoći roditelja i donacijama ljubitelja sporta.

Uprkos teškoj finansijskoj situaciji, djecu i njihovo zdravlje stavljamo na prvo mjesto. Veliki je broj prijatelja i sponzora kluba koji su pomogli nakon rata da se ovaj klub ne ugasi i pored činjenice da u gradu na Neretvi postoji u zadnje vrijeme više klubova, ali i dalje Plivački klub „Velež“ je i dalje u samom vrhu plivanja u Bosni i Hercegovini.

U kategoriji “Na današnji dan” objavljujemo najznačajnije datume iz historije BiH.

(Historija.ba)