Na današnji dan 15. 12.

1878- Husein Husaga Čišić jedan je od najistaknutijih bosanskohercegovačkih političara i intelektualaca koji je dao izuzetno značajan doprinos očuvanju i jačanju državnog identiteta Bosne i Hercegovine.

Husaga Čišić je rođen na današnji dan 15. decembra 1878. godine u Mostaru (15. 12. 1878. ‒ 30. 8. 1956.), gdje je proveo i najveći dio svog života. Izuzetnu pažnju je pridavao ličnom obrazovanju. Bio je predsjedavajući Gradskog vijeća Mostara, pa predsjednik Općine Mostar, predsjednik Vakufsko-meafirskog sabora Muslimana u Sarajevu, senator u Kraljevini Jugoslaviji, te član III zasjedanja AVNOJ-a i ZAVNOBIH-a. U ratu su mu u partizanima poginula dva sina.

Husaga Čišić je jedini poslanik koji je 1946. godine glasao protiv Ustava Federativne Narodne Republike Jugoslavije. Tada veoma moćni Milovan Đilas je muslimane definirao kao “etničku grupu” te ih izostavio s popisa jugoslovenskih naroda.Đilasov plan bio je zasnovan na sovjetskom modelu o pet nacionalnih republika za pet naroda. Bosna je po Đilasu trebala biti posebna jedinica, kao neki corpus separatum, ali ne republika, već samo autonomna pokrajina.

Tada je došlo do natezanja između srpskih delegate koji su sve činili da se cijela BiH pripoji Srbiji i bosanskohercegovačkih delegate koji su tražili ravnopravan status BiH s ostalim republikama. Napokon je napravljen kompromis prema kojem će BiH imati republički status, ali je rečeno da je ta republika nastanjena ”dijelovima srpskog i hrvatskog naroda, kao i bosanskohercegovačkim muslimanima”.

Jedini koji se na Ustavotvornoj skupštini Jugoslavije usprotivio ovakvom stavu bio je Husaga Čišić. On je na Trećem zasjedanju AVNOJ-a održanom od 7. do 10. avgusta 1945. u Beogradu podnio amandman na novi Ustav Jugoslavije i jasno istupio protiv negiranja prava muslimanskog naroda i BiH kao republike.

Naime, iako je Bosna i Hercegovina po tadašnjem Ustavu ušla kao ravnopravna republika u sastav jugoslavenske federacije, Husaga se oštro protivio tome što na grbu nove države pored postojećih pet nije unesena i šesta buktinja koja bi označavala Bošnjake kao šestu jugoslavensku naciju, pored Srba, Hrvata, Slovenaca, Makedonaca i Crnogoraca. Kako na tadašnjoj sjednici njegov prijedlog nije usvojen, Čišić je prigovorio Predsjedništvu Ustavotvorne skupštine i bio jedini poslanik koji je 1946. godine glasao protiv Ustava Federativne Narodne Republike Jugoslavije. U dopisu Predsjedništvu Ustavotvorne skupštine od 18. januara 1946. godine Čišić je sasvim jasno istakao nepravdu koja je nanešena Bošnjacima, jer je po tadašnjem ustavu, Bosna i Hercegovina zasnovana na ravnopravnosti Hrvata i Srba, a bez spominjanja Bošnjaka kao konstitutivnog naroda.

Husaga Čišić je već tada ukazao na srpski nacionalizam te se otvoreno sukobio s Milovanom Đilasom. O kakvoj se ljudskoj veličini radi govori i činjenica da su bili bezuspješni svi pokušaji da se Husein Husaga Čišić vrbuje i prikloni bilo kojoj struji koja bi dovela do toga da se njegovo mišljenje promjeni. Naprimjer, Džaferbeg Kulenović, koji je u Pavelićevoj vladi bio „čovjek za muslimanska pitanja“, pokušao ga je pridobiti ali ga je Husaga strašno izružio, nalijepio i bukvalno istjerao iz svoje kuće, ne prihvativši njegove stavove.

Tako nešto napraviti u doba ustaške strahovlade mogao je samo zaista izuzetno hrabar čovjek koji se nije bojao za svoje principe i glavu zijaniti. Također, general Ambrosi ga je uzalud 1942. godine pokušao prikloniti na stranu italijanskog fašizma. Bez uspjeha! I general je nalijepljen i istjeran! Svim udarima, strujama i pokušajima Husein Husaga Čišić se oštro i hrabro suprotstavljao. Imao je svoj stav koji niko nije mogao slomiti.

1859- Josip Vancaš je rođen 22. marta 1859. godine u Sopronu. Studirao je do 1881. na Tehnološkom Institutu, a zatim radio u atelieru F. Fellnera i H. Helmera u svojstvu crtača na projektima za neka pozorišta, pa i za Hrvatsko narodno pozorište u Zagrebu. U tom ateljeu Vancaš je bio orijentiran na renesansni stil, što će mu kasnije dobro doći u Sarajevu. Čekajući na pravo zaposlenje Vancaš se u oktobru 1882. upisuje na Arhitektonski odjel Akademije likov­nih umjetnosti gdje se kod Friedricha Schmidta posvetio studiju gotike.

Na poziv bosanske vlade, a preporuku svog profesora, dolazi 1883. godine u Sarajevo gdje je proveo najveći dio života i bio vodeća ličnost u arhitekturi. Proučavao je bosansko narodno graditeljstvo i nastojao primjenom njegovih karakterističnih elemenata ostvariti “bosanski stil”.

U njegovim djelima prevladavaju historicizam i eklekticizam, a kasnije se javljaju i elementi bečke secesije. U svojim projektima ide od pseudoromaničkih do pseudoorijentalnih oblika.

Za vrijeme djelatnosti u Bosni 1883.-1921., Vancaš je bio neobično produktivan arhitekta, sagradio je 102 stambene kuće, 70 crkava, 12 škola, 10 banaka, 10 palača, 10 vladinih i općinskih zgrada, 6 hotela i kafana…

Prvo Vancaševo djelo u Sarajevu koje treba spomenuti je katedrala (1884-89), rađena u kombinaciji elemenata gotike i romanike.

U neorenesansnom stilu rađena je palača Zemaljske vlade, današnja zgrada Predsjedništva, dok se secesijom bavio pri projektovanju Vojne pošte, još jedne građevine bez koje bi Sarajevo bilo siromašnije.

Zajedno sa Karlom Paržikom projektuje zgradu Grand hotela, kasnije zgrada Zemaljske banke, a još kasnije Zavod za platni promet, odnosno građevinu pred kojom je smještena Vječna vatra. Godine 1989. projektuje zgradu današnje Muzičke akademije, tadašnji zavod sv. Augustina.

Vancaš je projektovao i Katoličko groblje na Koševu, paviljon Bosne i Hercegovine na Milenijskoj izložbi u Budimpešti 1896., Hotel Union u Ljubljani.

1932- Umro je u Zagrebu 15.12.1932. godine, a danas jedna od ulica u centru Sarajeva nosi Vancaševo ime.

2000- Haris Brkić rođen je u Sarajevu 24. Jula 1974. godine. Prve košarkaške korake započinje već sa 10 godina u sarajevskoj KK Bosna. Njegov talent je ubrzo prepoznat te svoju karijeru 1992. godine nastavlja u KK Partizan u Beogradu. Iz Partizana, odlazi u Borac iz Čačka te potom u Budućnost iz Podgorice. 2000. godine ponovo se vraća u Partizan.

Bio je poznat po svom dvokoraku koji je nazvan “Harisov ulaz”. Radi se o produženom koraku koji se teško branio.

12. decembra, nepoznati napadač, nakon treninga, ispred hale “Pionir” pucao je u Brkića, a igrač je preminuo tri dana kasnije 15.decembra 2000.

Do danas nisu razjašnjeni motivi niti pronađen počinilac ubistva 26-godišnjeg košarkaša.

Nagađalo se o raznim motivima, ali nakon svih provjera, brojnih razgovora, 300.000 eura koje je ponudio tadašnji ministar policije Dušan Mihajlović za informacije o ubici, do danas nije otkriveno ko stoji iza ovog ubistva.

Svakog ljeta njegovi bivši klubovi Bosna, Partizan i Budućnost organizuju Memorijalni turnir “Haris Brkić” u njegovu čast.

U kategoriji “na današnji dan” objavljujemo najznačajnije datume iz historije BiH.

(Mostarski.ba/Historija.ba/Nap)