1882-Prvi reisul-ulema u Bosni i Hercegovini Mustafa Hilmi-ef. Hadžiomerović imenovan je na današnji dan prije 141 godinu, 17. oktobra 1882. godine.
S povlačenjem Osmanske Carevine s ovih prostora i dolaskom Austro-Ugarske Monarhije nametnula se potreba za osnivanjem zasebnog tijela koje bi bilo nadležno i vodilo brigu o vjerskim poslovima muslimana. Godine 1882. osnovan je Ulema-medžlis, kao vrhovno tijelo za vjerska pitanja, što se uzima kao nukleus i godina osnivanja Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, a u jesen te godine imenovan je i prvi reisul-ulema.
1917. – Rođen Mehmedalija Mak Dizdar. Mehmedalija Mak Dizdar rođen je 17. oktobra 1917. godine u hercegovačkom gradiću Stocu, izraslom na čarobnim vodama rijeke Bregave i ovdašnjim, neprekidanim, višemilenijumskim tragovima ljudskog i čovječnog života. Kao dječak odlazi na školovanje u Sarajevo. Prije svoga punoljetstva pripada naprednom socijalnom pokretu i ulazi u profesionalno novinarstvo. Sa 19 godina objavljuje svoju prvu poetsku zbirku, “Vidovopoljska noć”, u štampariji prepolovljenu od državne cenzure. Odmah početkom II svjetskog rata njemačko-ustaška okupatorska vlast uskraćuje mu mogućnost javnog djelovanja, a on se priključuje ilegalnom oslobodilačkom pokretu. Pred sami kraj rata, neuspješna policijska potjera za Makom i njegovim starijim bratom Hamidom, takođe pripadnikom pokreta otpora, završava zvjerskim premlaćivanjem trećeg brata i odvođenjem u logor Jasenovac, smrt majke i najmlađe sestre. Mak se nikada nije oporavio od ovog zločina, noseći stradanje svoje porodice kao vlastiti grijeh, kao bolest i tešku ranu do kraja svoga života. Nakon rata, u socijalističkoj Jugoslaviji, najprije se, veoma uspješno, vratio novinarstvu. Potom, po odluci vlasti, osniva “Seljačku knjigu”, izdavačku kuću za prosvjećivanje širokih narodnih masa. Ta mala Makova kuća ubrzo prerasta u “Narodnu prosvjetu”, jednog od najvećih i najznačajnijih izdavača na Balkanu. Nesklon socijalističkoj dogmatici i socrealističkoj estetici, pisanju panegirika novim vladarima, kao pjesnik ponovo progovara tek 1954. godine. Iako glavni urednik moćnog izdavača, u vlastitom izdanju štampa malu plaketu, poemu “Plivačica” koja je, uz još nekoliko paralelnih pjesničkih pojava u zemlji, hametice ove prostore uvela u umjetnost Evrope i Svijeta. Kako se i “Narodna prosvjeta” “otela”, učinila opasne i neoprostive pomake u odnosu na kontroliranu i doziranu izdavačku praksu, vlast je ukida. Mak posljednje dvije decenije života nikada nije dobio stalno i adekvatno zaposlenje. Sa porodicom živi uglavnom na granici siromaštva. No, njegovo je stvaralaštvo sve bogatije i plodonosnije. Objavljuje niz novih poetskih zbirki i naučnih radova iz oblasti početaka bosanske pismenosti i književnosti. Zbirka “Kameni spavač”, objavljena 1966. godine, vrhunac je Makova stvaralaštva i jedan od najznačajnijih događaja u cjelokupnoj bosanskohercegovačkoj umjetničkoj i duhovnoj historiji. No, da se radi i o djelu sa dubokim političkim korjenima, porukama i mogućim posljedicama, prvi su prepoznali baš neprijetelji onoga što je Mak otkrivao, argumentirao i zagovarao. “Kameni spavač” namah je od njih, ispravno, protumačen kao silan podstrek i temelj u elaboriranju i dokazivanju bosanskohercegovačkog historijskog i duhovnog identiteta, autohtone bosanske historije, državnosti, prava na prošlost i budućnost. Pojava epohalnog Makova djela, “Starih bosanskih tekstova”, antologije srednjovjekovne bosanske pismenosti, sa još bjelodanijim i istaknutijim probosanskim kontekstom dolilo je ulje na lomaču koja je odvajkada žarila i još gori za paljevinu zemlje Bosne. Ostavši bez ikakve zaštite i pomoći u odbrani svoga djela i života, Mak Dizdar postaje žrtvom specijalnog rata što ga protiv njega vodi politička i intelektualna velikosrpska mafija u Beogradu i Sarajevu, sve do njegovog doslovnog, precizno programiranog i znalački izdizajniranog fizičkog nestanka. Mak je, u godini svoje smrti, objavio poetsku zbirku “Modra rijeka”, sa istoimenom pjesmom koja ga je istinski proslavila, a evropska je kritika imenovala “evropskom pjesmom”. U Sarajevu je ostao sve do svoje smrti, 14, jula 1971. godine. Trebao se, dvije decenije nakon Makove smrti, desiti i posljednji zločinački atak na Državu Bosnu i Hercegovinu pa da stanovnici i prijatelji Zemlje Bosne, tog hiljadu godina trajnog svjedoka i sudionika evropske povijesti, postanu svjesni kako je Mak još onomad sve znao i sve (pro)rekao. I ktomu – kako ni ovi novi vladari Bosne nisu zaslužili niti ičim odužili one stare, i vječne – bosanske sanjare.
1960. – Rođen Mladen Vojičić Tifa. bosanskohercegovački rock-pjevač i bivši član nekoliko muzičkih grupa. Najpoznatiji je po kratkotrajnom angažmanu u nekadašnjoj, vrlo popularnoj grupi Bijelo dugme. Osim što je bio član Bijelog dugmeta, pjevao je u brojnim bendovima, sa različitim uspjehom (najpoznatiji su Teška industrija, Vatreni poljubac i Divlje Jagode). Pjevač je sa nespornim vokalnim sposobnostima, impulsivna ličnost iracionalnog karaktera koja plijeni pažnjom i kontroverzama u cijeloj regiji. Trenuto Tifa održava relativno uspješnu solo karijeru.
2002. – Godišnjica smrti Zekerijaha Đezića, radiospikera, voditelja i jednog od najistaknutijih bh. interpretatora sevdalinke. Bio je prvi Tuzlak čiji je glas snimljen na gramofonskoj ploči, a izvođač je i prve novokomponovane tuzlanske sevdalinke “Tuzlanka se Sarajkama hvali” iz 1964. godine. Nakon teške bolesti preminuo je 17. oktobra 2002. godine u Općoj bolnici u Sarajevu. Sahranjen je 19. oktobra 2002. na sarajevskom groblju Alifakovac. Zekerijahu Đeziću je posthumno 2003. godine dodijeljena muzička nagrada “Davorin” za afirmaciju originalne bosanskohercegovačke muzike. Najpoznatije interpretacije: Amanet šehida, Razbolje se šimšir list, Bosno moja lijepih planina, Djevojka sokolu zulum učinila, Pokidane strune, Kad ja pođoh na Bembašu.
U kategoriji “Na današnji dan” objavljujemo najznačajnije datume iz historije BiH.
(Mostarski.ba)
