Na današnji dan 25. 5.

1792. – Počela obnova “Careve ćuprije”. Nizvodno, najstariji po nastanku je most koji je Isa-beg Ishaković, prvi bosanski sandžak-beg, sagradio preko Miljacke u osovini Careve džamije oko 1450. godine. Bašeskija bilježi da je 25. maja 1792. godine počela gradnja novog mosta. Jedan hronogram izvjesnog Bašeskije kaže: “Carevu ćupriju porušila je voda, koju odmah hadži Bešlija vrlo čvrstu sagradi, a Ševkija joj izreče hronogram: od nesreća neka je sačuva Pouzdani i Milostivi.” Gradnju mosta platio je bogati sarajevski trgovac Mustafa hadži Bešlija i u svojoj vakufnami ga naziva Džisri-atik tj. Stara ćuprija. Ipak je u narodu ostala poznata kao Careva ćuprija. Godine 1897. tadašnja Gradska općina je porušila staru kamenu ćupriju i umjesto nje sagradili prvi betonski most, današnju Carevu ćupriju, uzvodno pomaknutu od prvobitne 20-ak metara.

1944. – Desant na Drvar – Desant je trajao od 25. maja do 6. jula 1944. godine. Trajao je od 25. maja do 6. jula 1944. godine. Cilj operacije bio je da se uništenjem središnjih štabova i ustanova nanese težak udarac NOVJ. Napad je počeo u zoru 25. maja teškim bombardovanjem Drvara koje je trebalo da rastroji odbranu, a nakon toga padobransko-jedriličarskim desantom na grad. Vrhovni štab NOV i POJ je u to vrijeme bio sakriven u pećini iznad Drvara. Unatoč relativno velikom broju angažiranih postrojbi, operacija nije uspjela, Tito je s pratnjom, pripadnicima ruske i britanske misije pri Vrhovnom štabu evakuisan avionom 3. juna sa Glamočkog polja. Njemačka operacija okončana je 6. juna – neupješno.

1963. – Ukinuta željeznička pruga Semizovac – Ivančići. Šumska i rudnička pruga Semizovac – Ivančići i izgrađena je isključivo zaeksploataciju rude mangana iz rudnika u Čevljanovićima i šumskog bogatstva. Pruga je puštena u saobraćaj 26. januara 1885. godine, a ukinuta je 25. maja 1963. godine. Uvođenjem pruge normalnog kolosijeka dolazi do ukidanja pruga sa uskotračnim kolosijekom.Ovo je samo jedna u nizu trasa koje su ukinute. Uskotračnim prugama su se koristileo parne lokomotive koje su kao pogonsko goriv koristile ugalj.Te lokomotive su u narodu poznate pod imenom “ćiro”.Pojavom modernih lokomotiva “ćiro” se koristi samo kao turistička atrakcija.

1974. – Godišnjica smrti Gabrijela Jurkića. Gabrijel Jurkić jedan od najvećih likovnih umjetnika sa prostora Balkana. Rođen je u Livnu, 24. marta 1886, a umro 25. maja. 1974. također u Livnu. Bio je najznačajniji impresionista u BiH. Potomak je ugledne livanjske obitelji, koja se, prema tradiciji, doselila iz Hrvatskog primorja, a zvala se i Kostović. Gabrijel se rodio u obiteljskoj kući kao četvrto dijete i stariji blizanac s Mirkom. Osnovnu školu je završio u Livnu, te se upisuje u Trgovačku školu, a zatim 1902. u Srednju tehničku školu u Sarajevu. Uskoro napušta školu kako bi se posvetio slikanju. Sam uči slikati (dvije kopije po Böcklinu: Otok smrti i Otok s hramom, 1905) i smišlja način kako doći do stipendije. Život se s njim grubo poigrao 1956. Gabrijel Jurkić naglo je u Sarajevu postao persona non grata, izbačen je iz stana i ateljea, prokazan kao politički grešnik i munjevito uklonjen sa umjetničke scene. Nakon skoro 50 godina u Sarajevu vratio se u Livno, u atelje franjevačkog samostana na Gorici, gdje je živio sa suprugom Štefom. Utočište i mir je našao u ateljeu franjevačkog samostana na Gorici. Tu je umro 25. maja 1974. i pokopan je na goričkom groblju. Svoje slike je oporučno ostavio samostanu, i samom gradu Livnu.

1992. – Otvoren logor “Omarska” u Prijedoru. 25. maja 1992. godine otvoren je koncentracioni logor “Omarska”. Koncentracioni logor “Omarska” ili Rudnik Omarska je bio koncentracioni logor za zatvaranje i mučenje bošnjačkog i hrvatskog stanovništva, sa područja općine Prijedor tokom 1992. godine za vrijeme agresije na BiH. Logor su organizirale lokalne vlasti, nakon nasilnog preuzimanja vlasti, od strane Srpske demokratske stranke, u općini tokom mjeseca maja 1992. godine. Organizirana je sistematska kampanja zatvaranja i protjerivanja nesrpskog stanovništva prijedorske regije, a njihova imovina je pljačkana i uništavana. Tačna lokacija logora je rudnik željezne rude “Omarska”, udaljen nekoliko kilometara od istoimenog dijela u općini Prijedor. U logoru je bilo zatvoreno, u krajnje nečovječnim uvjetima, više hiljada ljudi. Logoraši su bili izloženi torturi različitog tipa: fizičkom mučenju, psihičkom maltretiranju, silovanjima i raznim oblicima seksualnog mučenja, te ubistvima.

1992- Na današnji dan 25.maja 1992.godine, u borbama za kasarnu Žunovnica kod Hadžića poginuo je Mostarac Salko Ćurić.

Salko Ćurić (rođen kao Salih Ćurić; Mostar, 22. Januar 1946. – Hadžići, 25. maj 1992.), bosanskohercegovački majstor borilačkih vještina, osnivač karatea u Bosni i Hercegovini. Postumno mu je dodijeljen 10. Dan u karateu.

Salko Ćurić je rođen u Mostaru 1946. godine. U rodnom gradu je završio osnovnu i srednju školu, a potom došao na studije u Sarajevo i stekao zvanje diplomiranog inženjera elektrotehnike. Kao jedan od najboljih učenika isticao se i u vannastavnim aktivnostima – bio je glumac amater i fotograf. Još kao student ostvario je određene inovacije, a kao već diplomirani inženjer posebno se interesovao za izradu sigurnosnih alarmnih sistema i brava. Kao rezultat napornog rada i stručnog znanja patentirao je sigurnosnu bravu AS koja se i danas smatra vrhunskim dometom u oblasti sigurnosti.

1995. – Zločin na Kapiji. Masakr na Kapij poznat i kao “Zločin nad tuzlanskom mladošću” desio se 25. maja 1995. u Tuzli. U 20:55h sa Ozrena četničko-srpske horde su ispalile granatu, na šetalište Kapija u centru Tuzle, i usmrtile 71 osobu i ranile preko 200 osoba. Najmlađa žrtva je imala svega 3 godine. Ovaj događaj je jedan od najtežih zločina nad civilima u Tuzli, za koji je pravosnažno na 20 godina zatvora osuđen general bivše Vojske Republike Srpske Novak Đukić.

Toga dana su poginuli: Dedović Razija, Brguljak Alma, Hasanović Senada, Ramić Fahrudin, Marinovic Pera, Mustačević Saban, Sarajlić Edhem, Beganović Adnan, Bakalović Asmir, Dušić Suzana, Ćerimovic Almasa, Dapa Amir, Duzel Amir, Kurtalić Vesna, Memić Edisa, Ćajić Sanja, Rekić Nedim, Vuković Mustafa, Hujdurović Adnan, Ahmetašević Edina, Mehinović Amira, Kantor Franc, Slijepčević Asim, Kalesić Sandro, Hodžić Edin, Borić Indira, Mehanović Sulejman, Kurbašić Damir, Tadić Ilinka, Nuhanović Selma, Mehmedović Edin, Šišić Nihad, Čekić Amir, Okanović Indira, Bošnjaković Ilvana, Alispahić Admir, Rosić Jasenko, Bojkić Damir, Mujić Samir, Rahmani Rajif, Jahić Almir, Bucuk Lejla, Mujabašić Azur, Vantić Azur, Abuismail Suzana, Hasičić Šemsa, Salamović Senahid, Marković Nenad, Hakić Hamdija, Stjepanović Petar, Alagić Elvis, Atiković Lejla, Šišić Armin, Ponjavić Rusmir, Hidanović Alem, Dedić Zada, Kurbegović Vanja, Stojčić Jelena, Hrustanović Hasa, Hadžić Ago, Čaušević Selma, Mujanović Nešet, Milić Adrijana, Cirak Samir, Fatušić Muri, Murselović Elvir, Saimović Adnan, Sarajlić Jasminka, te još četiri osobe koje nisu identificirane.

U kategoriji “Na današnji dan” objavljujemo najznačajnije datume iz historije BiH.

(Mostarski.ba/Historija.ba)