Na današnji dan 4. 10.
1913. – Zemaljski muzej otvoren za javnost. Budući da je prostor u kome je Muzej prvobitno bio smješten postao suviše skučen i nepogodan, 1908. godine pristupilo se izgradnji novih zgrada. Gradnja je završena 1913., a Muzej je otvoren za javnost 4. oktobra iste godine. Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine osnovan je 1888. godine i najstarija je moderna kulturna i naučna ustanova u Bosni i Hercegovini zapadnog tipa. Samom osnivanju prethodio je dug period u kojem su brojni pojedinci ili grupe intelektualaca ukazivali na potrebe za jednom takvom ustanovom. Bosna i Hercegovina, kao jedna od još uvijek neistraženih zemalja Balkana, privlačila je radoznalost mnogih naučnika, naročito onih iz Austro-Ugarske, ali i kvazi naučnika, što je već prvih godina okupacije rezultiralo raznošenjem spomenika kulture iz naših krajeva. To je doprinijelo poduzimanju konkretnijih mjera u cilju ostvarivanja dugo prisutne ideje o osnivanju muzeja, što se ogledalo u osnivanju Muzejskog društva nakon čega je 1. februara 1888. godine Zemaljska vlada osnovala Zemaljski muzej za Bosnu i Hercegovinu.
1965- Izet Nanić je rođen 4. 10. 1965. godine u Bužimu. Srednju Vojnu školu završio je u Zagrebu 1984.godine, Vojnu akademiju 1987., dobitnik je najvišeg ratnog peiznanja značke “Zlatni ljiljan”.
Po dolasku u rodni Bužim iz bivše JNA, odmah se uključuje u jedinstveni stroj patriotski opredijeljenih Bužimljana i daje ogroman doprinos u organizovanju odbrane i formiranju prvih vojnih jedinica. Posebno radi na jačanji svijesti i podstiče na borbu kao jedini način opstanka muslimansko-bošnjačkog naroda na ovim prostorima. Svojim iskustvom, izuzetnih vojničkih, ali nadasve ljudskih kvaliteta stvara jedinstveni front sa hiljadama istomišljenika. Brzo stiče povjerenje među borcima i narodom Bužima. Ubrzo postaje oslonac i uzdanica bošnjacima Bihaćkog okruga. Brigadu vodi iz pobjede u pobjedu, a u svakoj njenoj pori ostavio je upečatljiv trag. Sa izuzetnim organizatorskim sposobnostima stvara jedinstven kolektiv i postavlja sve na svoje mjesto. Poseban pečat daje načinu izvođena borbenih dejstava Brigade jednim specifičnim nastupanjem.
Pokazalo se da u uslovima totalnog okruženja i nije bilo drugog načina ratovanja. Filigranskim pripremljenim operacijama oslobodjani su kilometri okupirane teritorije R BiH, zapljenivane ogromne količine prijeko potrebnog naoružanja i tehnike. Pod njegovom komandom krenulo se i u prvo privremeno zauzimanje teritorije R BiH na Ćorkovači. I od tog dana Brigada nije znala za poraz. Brigadir Izet Nanić je bio čovjek koji je predodređen da pobjeđuje. Čovjek ogromne energije i neuništivog duha. Njegove starješinske kvalitete najbolje su zapamtili malobrojni preživjeli četnici u operaciji „Munja ‘93” i ratni zločinac Ratko Mladić koji je septembra ‘94 jedva izvukao živu glavu sa Radoča. Bježali su četnici ispred Izinih zlatnih vitezova od Banjana, Bos. Krupe, Otoke, Grabeža, Lohovskih brda do Velike Kladuše. U historiji osobodilačke borbe koju vodimo zasigurno će ući istina o 505. viteškoj brigadi i njenom komandantu, jer historija poznaje samo činjenice. Činjenica je i to da je Brigada na čelu sa brigadnim Nanićem od početka rata pa do danas uspjela sačuvati sve dostignute položaje. Nikad nije izgubila ni milimetra teritorije u svojoj zoni odgovornosti, a činjenica je i to da su bužimski vitezovi oslobodili preko 300 kilometara kvadratnih okupirane teritorije.
Posebno treba istaknuti momenat začetka ideje tzv. autonomije kada je zasigurno komandant Nanić odigrao odlučujuću ulogu i sačuvao narod Bihaćkog okruga od izdaje. Tih dana sve oči stanovnika Okruga bile su usmjerene prema Bužimu, prema komandantu Naniću. Svima je bilo jasno da bužimska riječ neće izdati narod i državu BiH.
Komandant Nanić je dobro znao šta radi. Čvrsto opredijeljen i sa jasnim ciljem probudio je otpor i ponos krajiški prema izdajnicima. Kasnijim tokom dešavanja došlo je do žestokih oružanih sukoba u kojima 505. viteška brigada na čelu sa njenim komandantom bilježi klasične vojničke pobjede.
Da je sudbina bila drugačija danas bi general Izet Nanić imao 56. godina.
1972. – Otvoren stadion “Bilino Polje”. Stadion Bilino Polje sagrađen je krajem 1972. godine. Izgradnja stadiona trajala je preko 8 mjeseci i u njoj su dobrovoljno bili uključeni mnogi navijači Čelika. Hram zeničkog fudbala završen je neposredno pred finalnu utakmicu Srednjoevropskog kupa (Mitropa Kupa) u kojoj je Čelik pobjedio slavnu Fiorentinu i tako po drugi put uzastopno osvojio ovo takmičenje. Bilino Polje predstavlja pravi “engleski” tip stadiona koji nema atletsku stazu. Tribine stadiona udaljene su od igrališta manje od 2 metra što omogućava pravo uživanje tokom gledanja utakmice. U prvi mah stadion je bio napravljen za 30.000 gledalaca, da bi nekoliko godina kasnije postavljanjem stolica na zapadnu tribinu njegov kapacitet bio smanjen na 25.000 mjesta. U međuvremenu stadion je značajno rekonstruisan i zadovoljava sve UEFA i FIFA kriterije za odigravanje susreta svih nivoa takmičenja. Trenutni kapacitet stadiona iznosi 15.292 sjedećih mjesta. Mjesto na kojem se nalazi stadion ima veliku historijsku vrijednost. Na ovom mjestu Ban Kulin potpisao je svoju čuvenu povelju. Vrijedi spomenuti da je sredinom 70-tih godina proglašen najljepšim stadionom u Jugoslaviji i taj primat zadržao je sve do kasnih 80-tih kada je rekonstruisan stadion Poljud.
1993. – Okončana operacija “Neretva ’93”. Naređeno je zauzimanje sela Vrdi (koje je bilo ključno hrvatskoj odbrani Mostara), deblokada Donje i Gornje Drežnice, deblokada puta Jablanica – Mostar, kao i „rješavanje“ Prozora. Ukratko, BiH vojni vrh je zaključio da je došlo vrijeme za izvođenje veće ofanzive koja bi obuhvaćala područje od Bugojna do Mostara, a u koju bi bile uključene snage 3., 4. i 6. Korpusa. Krajem augusta, vrh armije je dijelovima snaga spomenutih korpusa uputio pripremne naredbe za nadolazeću ofanzivu, u kojima su isticani ciljevi i pravci djelovanja. U samim pripremama za Neretvu 93 dovučena su i pojačanja iz okruženog Sarajeva (1. Korpus), kako bi se ostvarila dodatna nadmoć prema HVO-u. Iako Sefer Halilović navodi 12. septembar kao početak operacije, manji napadi ARBiH-a zabilježeni su već 6. septembra, posebno na položaje HVO-a u selu Vrdi. U istom periodu, u mostarskoj opštini snage ARBiH-a su počinile zločin u Grabovici. Masakr u Grabovici je bio ratni zločin počinjen protiv najmanje 13 hrvatskih stanovnika sela Grabovica od strane pripadnika 9. brigade Prvog korpusa Armije RBiH i neidentifikovanih pripadnika Armije RBiH na dane 8. ili 9. septembra 1993. godine. MKSJ ( Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju) je zaključio da Tužilaštvo nije uspjelo dokazati izvan razumne sumnje da je preostalih 14 osoba navedenih u optužnici ubijeno od strane pripadnika Armije RBiH u Grabovici u vrijeme relevantno za slučaj. Pretresno vijeće je također konstatovalo da je tokom slučaja, šest navodnih žrtava navedenih u optužnici povučeno.
2009. – Ubijen Vedran Puljić, navijač fudbalskog kluba Sarajevo ubijen je iz vatrenog oružja, u neredima prije utakmice Široki Brijeg – Sarajevo. U masovnim neredima navijača Širokog Brijega i Sarajeva koji su u popodnevnim satima izbili u neposrednoj blizini stadiona Pecara, smrtno je stradao navijač Sarajeva Vedran Puljić (24). Prvobitno se smatralo da je Puljić ubijen oštrim predmetom, te da je podlegao na putu prema Domu zdravlja Široki Brijeg, ali je ipak dan poslije, obdukcijom tijela utvrđeno da je Puljić upucan od strane široko-briježanske policije. Obdukcijom je ustanovljeno kako je Vedran Puljić smrtno stradao od hica iz vatrenog oružja. Prema kasnijim saznanjima, utvrdilo se da je za ubistvo Vedrana Puljića osumnjičen Oliver Knezović, iz Širokog Brijega. Knezović je prvenstveno zadržan u pritvoru, a sam se predao i priznao pucanje na navijače, ali je nakon nekoliko dana navodno pobjegao iz pritvora. Nekoliko dana nakon utakmice, predstavnici zapadnohercegovačkog i sarajevskog kantona na sastanku u Širokom Brijegu izrazili su saučešće porodici nastradalog navijača Sarajeva, Vedrana Puljića i istakli da se mora utvrditi istina o okolnostima nereda i ubistva navijača Sarajeva. Županijsko državno odvjetništvo u Splitu, 2017. godine, izmijenilo je optužnicu te se Oliver Knezović više ne tereti za Puljićevo ubistvo te ranjavanje još šestorice navijača. Knezovića sada terete za pokušaj ubistva, još se ne zna koga tačno određeno te za opće opasnu radnju, odnosno da je zapucao ne ciljajući nikoga pojedinačno. Smrt Vedrana Puljića, navijača FK Sarajevo, nikada neće biti razjašnjena, niti će iko odgovarati za njegovo ubistvo.
U kategoriji “Na današnji dan” objavljujemo najznačajnije datume iz historije BiH.
(Mostarski.ba)
