Životni put Sanele Zekić iz Sjenice, vodio ju je na sve četiri strane svijeta. Radi se o jednoj izuzetno uspješnoj ženi, koja je svu svoju životnu energiju uložila u to, da uspije i bude uspješna. A, to joj je na kraju i uspjelo. Njena zadnja adresa je u Njemačkoj, Am Forsthaus Gravenbruch 5, Neu – Isenburg kod Frankfurta. Tu i na toj adresi Sanela je otvorila butik, ali ne onaj standarndi sa modernom uvezenom robom iz ko zna koje države, piše express.ba.
“Ja se ovim poslom bavim od svoje osamnaeste godine, a sa 23 godine sam otvorila svoju prvu krojačku radnju. Bilo je to u Kosovskoj Mitrovici. Moja sudbina je koliko interesantna i zanimljiva, isto tako je i tužna. Ja sam se selila iz grada u grad. Svojevremeno sam živjela na Kosovu, pa sam zbog rata otišla u Novi Pazar, a onda dolazi svjetska pandemija i zbog nje se selim u Frankfurt.”
Zašto baš Frankfurt?
Prije svega jer u tom gradu imam dosta svojih klijenata, poslovnih saradnika, općenito iz svih krajeva Njemačke. Frankfurt je bio opcija i zbog velike povezanosti sa ostalima, a iz tog grada sam se htjela nakon pandemije opet vratiti u Novi Pazar, jer i tu imam svoje radnje. Na samom početku korone imala sam ih čak pet. Ali sam zbog pomenute situacija morala sve staviti pod ključ. Najviše klijenta imala sam iz Njemačke, kojima moje ime i moj zanat mnogo znači, pa sam zbog toga i došla u Frankfurt. U tom gradu sam završila vizu, papire i evo ostvarila još jedan svoj san, a to je otvaranje ovog salona „Sanela“.
Ja sam tradicionalna žena, volim sve ono što u svom imenu ima prefiks tradicionalno, a narodne nošnje su naša tradicija, na jedan način naša identifikacija, posebno u dijaspori. Nikada nisam razmišljala da otvorim butik i krojačke radnje sa nekom drugom vrste garderobe, ja nekako vidim sebe samo u ovom svijetu, da se održi naša cjelina i tradicija. I moj kćerka Selma se također bavi ovim poslom, na nju sam prenijela ovu ljubav, ali ona je ostala u Novom Pazaru.
Ko se bavi kreacijama?
Mi to sami radimo, dimije su tradicionalne, ali smo na jedan decentan način kompletnu nošnju i malo modernizovali. Stavljamo različite vrste materijala, nekad čipku, nekad saten. Ne možemo nešto posebno da promijenimo, jedino vez ili te neke sitnice. U ovim prostorijama imat ćemo i pogon za kreaciju, šivanje, jednostavno za proizvodnju. Materijal za proizvodnju najviše dobivam iz Dubaija.
Da li ste strahovali da se upustite u ovaj projekat u Frankfurtu?
Ne znam zaista šta da odgovorim. Prije pandemije, kako sam rekla, imala sam pet radnji, sedam osiguranih radnika, plaćala pet kirija. U Frankfurt sam došla bez ičega, a sada sam tu gdje jesam. Strah je bio tu, ali sam svjesno riskirala.
Kompletan tekst je na linku
