Upoznajmo BiH/Općina Olovo
Olovo je naseljeno mjesto i sjedište istoimene općine u Bosni i Hercegovini.
Olovo je gradić smješten 40 km sjeveroistočno od Sarajeva, na magistralnoj cesti Sarajevo-Tuzla. U Olovu su još od Srednjeg vijeka poznata nalazišta olovne rude, po čemu je grad i dobio ime. U blizini Olova, je kanjon rijeke Stupčanice. Ova rijeka se u centru grada, pored samog banjsko-rekreativnog centra “Aquaterm”, spaja sa rijekom Biošticom, te zajedno sa njom sačinjava Krivaju koja teče dalje prema Zavidovićima. Općina Olovo se prostire na 407,8 km2 i ima oko 11. 000 stanovnika.
Historija
Olovo, (Olovo, Plumbum, Piombo, Plombo, Olovo), srednjovjekovni rudnik olova i gradsko naselje, grad u južnom području sliva rijeke Krivaje.
Ime je dobio po bogatstvu olovnih rudokopa, gdje se kopalo najkvalitetnije olovo (plumbum dulce, plumbum suptile).
Poznat po svojoj bogatoj prošlosti, između ostalog i kao važno mjesto na karavanskom putu koji je vodio od Jadranske obale do Ugarske, Olovo se i danas nalazi pored samog magistralnog puta M 18 izgrađenog 1958. godine.
U pisanim dokumentima Olovo se prvi put spominje 1382. godine pod imenom Plumbum (lat.-olovo) što potvrđuje navode da je ovaj grad dobio ime po rudi olova.
U XIV i XV vijeku Olovo je bilo poznati rudarski i trgovački centar sa unosnom carinom. Nacionalna struktura stanovništva mijenjala se kroz protekle vijekove zbog krupnih historijskih događaja kao i prestankom eksploatacije olovne rude.
Najveći dio stanovništva Olova krajem srednjeg vijeka činili su Sasi kao rudari, te razni trgovci i obrtnici iz Dubrovnika i Dalmacije. Upravo na njihovu inicijativu u drugoj polovini XIV vijeka, u doba Tvrtka I Kotromanića u Olovu je sagrađen samostan Svete Gospe, koji danas predstavlja najstarije Gospino Svetište na Balkanu.
Ovaj vjerski objekat i danas je stjecište velikog broja vjernika katolika iz svih krajeva BiH i Hrvatske.
Dolaskom Turske u Olovu se povećava broj muslimanskog stanovništva koje početkom XVI vijeka gradi džamiju na lokalitetu današnjag naselja Gornje Olovo, a već u XVII vijeku muslimani čine tri četvrtine stanovništva u Olovu.
Zbog plahovitih planinskih rijeka (Bioštice – što dolazi iz Knežine i Stupčanice iz vrela kod Han Pijeska) koje su u proljeće plavile okolna polja, naselje Donje Olovo nastalo je tek u XX vijeku.
Razvoju Donjeg Olova, odnosno današnjeg gradskog jezgra, nakon okupacije Austro-ugarske, znatno je doprinijela izgradnja pruge Zavidovići – Olovo – Han Pijesak. To ujedno predstavlja početak planske eksploatacije bogatih olovskih šuma, što i danas predstavlja osnovni privredni resurs.
O čuvenoj olovskoj banji i njenim nadaleko poznatim ljekovitim svojstvima pisao je i nobelovac Ivo Andrić u svojoj pripovjetci “Čudo u Olovu”.
Nacionalni spomenici Općine Olovo
Na listi nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine za općinu Olovo se nalaze sljedeći spomenici:
“Crkva Uznesenja Marijina”,
“Drvena džamija u Solunu”,
“Rimski most na Orlji kod sela Klinčići”,
“Nekropola sa stećcima na lokalitetu ‘Mramorje’ u selu Moguš”,
“Nekropola sa stećcima na lokalitetu Navitak u selu Boganovići”,
“Nekropola sa stećcima Salikovac”,
“Nekropola sa stećcima Mramor u Musićima”,
“Nekropola sa stećcima Mramorje i starim nišanima u Lavšićima”,
“Nekropole sa stećcima i nišanima Gurdićima”,
“Nekropole sa stećcima, nišanima, obeliskom i ostacima ckve sv. Roka u Bakićima Donjim”,
“Srednjovjekovne nekropole sa stećcima i stari muslimanski nišani u naselju Drecelj”,
“Stara drvena džamija u Miljevićima”,
“Tora, koja se čuva u Gradskoj biblioteci u Olovu”.
Crkva Uznesenja Marijina
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj 26. oktobra 2010. godine, donijela je odluku da se crkva proglasi za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine. Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Martin Cherry, Amra Hadžimuhamedović (predsjedavajuća), Dubravko Lovrenović i Ljiljana Ševo.
Olovsko svetište Uznesenja Marijina spada među najveća hodočasnička mjesta na Balkanu. Mahom se hodočasti na svetkovinu Velike Gospe, sredinom mjeseca avgusta, ali i u drugim prilikama.
Drvena džamija u Solunu
Nalazi se na udaljenosti od oko 760 metara zračne udaljenosti od sela Solun, oko 8 km sjeverozapadno od Olova, u dolini rijeke Krivaje, uz cestu Olovo-Zavidovići.
Nema pouzdanih podataka o vremenu gradnje, pa se predpostavlja da je to bilo 1546. godine, što je pisalo na tarihu džamije, ali tarih džamije nije sačuvan. Džamija obnovljena je 1935. odine. Pripada tipu drvenih džamija sa prednjim mahfilom, ima otvoreni vanjski trijem sa galerijom i pokrivena je četverovodnim, ne strmim krovom, kroz koji prolazi drvena munara. Od prvobitne stare džamije sačuvana su samo originalna ulazna vrata, koja se, na sadašnjoj džamiji nalaze na ulazu na mahfil, i drveni objekat pored džamije, koji je od 1960. – 1983. godine bio pretvoren u mekteb. Kameno korito česme i kameni prag na ulazu u džamiju, donešeni su sa lokaliteta Očevija iz općine Vareš.
U džamijskom haremu se nalazi drveno turbe u koje su po narodnom predanju ukopana dva brata blizanca, šehida iz sultan Fatihove vojske. Zbog njih se i danas jednom godišnje na ovom mjestu okupi svijet na tradicionalnu dovu. Dekoracija unutrašnjosti džamije je iz perioda nakon II. svjetskog rata.
Proglašena je za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine koji čine: drvena džamija, drveno turbe, drveni mekteb, staro kameno korito česme i harem sa mezarjem.
Nekropola sa stećcima Mramor
Nekropola Mramor se nalazi na području sela Musići, u općini Olovo. Do nekropole vodi put koji se nalazi lijevo od džamije u selu, te se nakon nekoliko minuta pješačenja stiže do uzvišenja gdje su locirani stećci. Nekropola je udaljena od naseljenih kuća, a okružuju je brežuljci i livade.
Stećke ovog kraja karakteriziraju geometrijski ukrasni motivi, pri čemu centralnu poziciju zauzimaju simetrični parovi spirala u različitim varijacijama. Većina stećaka su sljemenjaci s postoljem, dok su na nekoliko primjera bočne strane zaobljene u blago eliptičan oblik. Ostali motivi su rozeta, križ s kružnim završecima, tordirana vrpca.
Nekropola je u veoma lošem stanju, stećci su potonuli u zemlju i prekriveni rastinjem. Dio nekropole koristi se za odlaganje otpada i materijala. Oko nekropole je postavljena drvena ograda.
Nekropola je 2010. godine proglašena Nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine, a 2016. godine je uvrštena na listu Svjetske baštine UNESCO-a.
Prirodna bogatstva općine Olovo
Najznačajnije prirodno bogatstvo općine su šume na kojima počiva privreda Olova, očuvana područja prirodnih vrijednosti, kombinovana sa izvorom mineralne vode, kao i hidrološki resursi koji imaju širi značaj za stanovišto u smislu vodosnadbijevanja, a djelimično i kao hidroenergetski potencijal.
Prirodni resursi kojima raspolaže općina Olovo predstavljaju solidnu osnovu ukupnog društveno-ekonomskog razvoja, a njihovo efikasnije i racionalnije korištenje doprinosi bržem privrednom razvoju.
Ljekovite mineralne vode, područja prirodnih vrijednosti i uopće visok kvalitet prirodne životne sredine predstavljaju značajne komparativne prednosti ovog kraja.
Uz veoma povoljan geoprometni položaj koji će dobiti na kvalitetu modernizacijom postojeće putne mreže, turizam i rekreacija lokalnog i regionalnog značaja postati će bitan faktor razvoja. Na planiranim akumulacijama čija je namjena prvenstveno za vodoopskrbu može se organizirati sport, rekreacija i ribolov.
Okosnicu potencijala i turističke ponude općine Olovo čine izvori mineralne vode na kojima općina leži. Na području općine Olovo nalazi se ukupno devet izvorišta termo- mineralne vode. Jedno od tih se nalazi u centru samog grada Olova, gdje su već instalirane tri bušotine za crpljenje.
Još 1887. godine vršene su analize sastava vode i njene temperature koja je prema zapisu iz tog perioda iznosila 31, 5 stepeni C. „Termalno vrelo u Olovu je vrlo izdašno, vrelo je razbijeno pa voda izbija na više mjesta. Temperatura vode iznosi 36 stepeni C“.
Zapisi Ministarstva narodnog zdravlja Kraljevine SHS govore o vodi jedinstvenoj po hemijskom sastavu (blago mineralizirana voda) i temperaturi u rasponu od 34- 36 stepeni C.
Osnovne karakteristike vode nisu se promijenile posljednih 100 godina, odlikuje se izvanrednim karakteristikama za liječenje reumatskih, ženskih i kožnih oboljenja, bolesti organa za varenje, očnih bolesti, neuroloških bolesti, povrede i postoperativna stanja.
(Mostarski.ba, Općina Olovo, Katolički tjednik, stecak.map, tuzlanski.ba)
