Politički odnosi u Bosni i Hercegovini decenijama su oivičeni pričom o legitimnom predstavljanju, odnosno pokušaju da taj narativ postane dominantan u podjeli vlasti.
Drugim riječima, ne može bilo koji Bošnjak, Srbin ili Hrvat, Ostali su svakako nisko na listi, biti izabran, već samo oni legitimni. A pojam legitimiteta je iz političko-stranačke vizure definisanja nešto što je određeno ne samo nacionalnom pripadnošću ili izjašnjavanjem, već pomalo i geografijom, vjerom i nizom drugih elemenata, piše klix.
Suštinski legitimitet određuju političke stranke, odnosno one koje žive od takve politike. Tako je zadnjih 20 godina bolna tačka politike HDZ-a pozicija člana Predsjedništva iz reda Hrvata i negiranje legitimiteta Željka Komšića. Kompletna borba kroz izborni zakon svela se na to pitanje kroz poziciju Doma naroda Parlamenta FBiH i Predsjedništva BiH.
No, ako je legitimitet suštinsko pitanje politike HDZ-a, onda bi to trebala biti osnova principijelnosti te stranke. U praksi je malo drugačije.
Tako naprimjer nećete čuti povike iz HDZ-a da su Hrvati u entitetu Republika Srpska ugroženi, a kamoli da Hrvate predstavljaju nelegitimni kadrovi. Milorad Dodik je prethodne dvije decenije od RS-a načinio ličnu despotovinu u kojoj se samo ispoštuje forma, no suštinski ne postoji nikakva niti ravnopravnost niti zastupljenost kakva se očekuje. Po pitanju omjera zaposlenih po nacionalnoj strukturi u javnim ustanovama vlast RS-a se ne pridržava čak bi forme.
Niz vlada u spomenutom entitetu je promijenjeno i u svakoj su imenovani i Srbi i Bošnjaci i Hrvati po Dodikovom uzusu. Politički predstavnici Bošnjaka, svjesni svoje nemoći više i ne propituju tu temu. Odavno su pristali na poraz. S druge strane, oni koji su izuzetno glasni u drugom entitetu, HDZ, u RS-u šuti i ne prigovara ni za nelegitimne predstavnike, niti za položaj hrvatskog stanovništva.
Šta to govori?
U trenutnim okolnostima i iznimno bliskog višegodišnjeg odnosa Milorada Dodika i Dragana Čovića privatni i politički interes nadilazi floskule na kojima počiva generalna pozicija stranaka. HDZ-u nikada nije smetalo što u Vladi RS-a ne sjede, prema HDZ-u legitimni predstavnici već Dodikovi stranački poslušnici.
A o razmjerama političkog licemjerja najbolje govori posljednji primjer kada je Milorad Dodik navodno prenio ovlaštenje na Davora Pranjića, potpredsjednika RS-a iz reda Hrvata i kadra HDZ-a. Iako Dodik nije mogao prenijeti nikakvo ovlaštenje jer mu je davno oduzet mandat i njegovo predstavljanje kao predsjednika nije utemeljeno u pravu, Pranjić je to prihvatio.
Pranjić je za Dodika dobar i korektan momak, a to se dešava paralelno dok Čović za federalnu javnost priča kako Dodik mora poštovati presudu Suda BiH i prihvatiti činjenicu da mu ne oduzet mandat.
Legitimno predstavljanje je suštinski priča za entitet Federaciju i lomljenje političkih protivnika na toj temi. U entitetu Republika Srpska cvjetaju ljubav i poštovanje dok se gazi priča o legitimnom predstavljanju, a sve uz osmijeh HDZ-a. Jer Čovića u političkom, finansijskom i svakom drugom smislu interesuje samo Federacija, a RS mu dođe kao teret kojeg se sjeti godišnje jednom ili nijednom.
(Mostarski.ba)
