Rečenice koje pomažu djeci da razviju empatiju

U današnjem svijetu, u kojem često dominiraju brzina, nestrpljenje i površna komunikacija, sposobnost da suosjećamo s drugima postaje dragocjena vještina.

Empatija – sposobnost da razumijemo i suosjećamo s tuđim emocijama – ne dolazi „automatski“. Kao i mnoge druge vrijednosti, empatija se uči, a to najprije u obitelji. Kao roditelji, učitelji i staratelji, mi imamo moć da riječima koje koristimo svakodnevno potičemo ili, nažalost, sputavamo razvoj empatije kod djece. U ovom tekstu piše portal detinjarije.net  saznat ćete koje fraze pomažu djeci da razumiju tuđe emocije i ponašanja, te koje izjave bismo trebali izbjegavati ako želimo gajiti suosjećajnu djecu.

Umjesto kritike i umanjivanja osjećanja, recite:

1. „Kako misliš da se on/ona osjeća?“
   Ovo jednostavno pitanje potiče dijete da razmišlja o drugima. Umjesto da samo razmatra svoje potrebe i osjećanja, dijete se uči da promatra svijet iz perspektive drugog bića.

2. „Šta možemo napraviti da mu/joj pomognemo?“
   Ova rečenica ne samo da razvija empatiju, već i nudi djetetu priliku da se aktivno uključi u rješavanje problema. Dijete se uči da bude korisno, a ne da samo promatra sa strane.

3. „Zamisli da se to tebi dogodilo – kako bi se ti osjećao/la?“
   Učenje djeteta da „uđe u tuđe cipele“ jedan je od najvažnijih koraka ka razvijanju suosjećanja. Kada dijete počne povezivati tuđe emocije s vlastitim iskustvima, empatija se prirodno razvija.

Fraze koje je bolje izbjegavati:

1. „Prestani plakati.“
   Iako možda dolazi iz najbolje namjere (ili nervoze), ova rečenica šalje poruku da emocije nisu poželjne. Djeca uče da potiskuju svoja osjećanja umjesto da ih razumiju i izražavaju.

2. „Nije to ništa strašno.“
   Ovom frazom umanjujemo djetetov doživljaj. Ono što nama izgleda bezazleno, djetetu može biti jako važno. Ako želimo da nas dijete doživljava kao oslonac, potrebno je da njegove emocije ozbiljno shvatimo.

3. „Ignoriraj ga/je, to nije važno.“
   Time učimo dijete da zatvori oči pred tuđim postupcima i emocijama, umjesto da reagira i prepozna kad je nekome potrebna podrška – ili kada ono samo treba postaviti granice na zdrav način.

Dajte djetetu šansu za „ponovni pokušaj“
Umjesto da odmah ispravljamo dijete nakon greške, možemo mu ponuditi opciju da „proba ponovo“. Na primjer:

„Želiš li to reći na drugačiji način?“

Tako mu pokazujemo da greške nisu kraj svijeta, već prilike za učenje i razvoj.

Riječima gradimo empatiju
Empatija nije nešto s čim se rađamo – ona se gradi svakodnevno, u razgovorima, u načinu na koji tumačimo emocije i u tome kako djecu potičemo da razmišljaju o drugima. Naš zadatak nije da budemo savršeni, već svjesni. Svaka rečenica koju uputimo djetetu može biti sjeme iz kojeg će izrasti brižna, suosjećajna i pažljiva osoba.