Ovih dana mostarska javnost je zatečena inicijativom postavljanja betonskih križeva na lokalitetu harema Kantarevac, bez ikakvih oznaka i natpisa, piše Preporod.info.
U ovom haremu, smještenom u Liska ulici, tokom srpsko-crnogorske agresije na Mostar, odlukom gradskih vlasti, ukopavani su poginuli pripadnici Armije RBiH i HVO-a te ubijeni civili svih nacionalnosti.
S obzirom na sakralnost prostora i dogmatska načela islama, muslimanske porodice su, uz pomoć udruženja proisteklih iz odbrambeno-oslobodilačkog rata, na dosljedan i dostojanstven način, primjerenim nadgrobnim spomenicima, obilježile mezarove svojih najmilijih, dok su hrvatske porodice, u većini, tijela svojih srodnika ekshumirale i premjestile u druga gradska groblja.
Inicijativa za ograđivanje i konačno uređenje ovog harema, uz poštivanje svih historijskih činjenica, koju su pokretale Islamska zajednica i nevladina udruženja, više od dvije decenije odbijana je od strane gradskih vlasti, najčešće na grub način. Gradska uprava, odnosno gradonačelnik Mostara Mario Kordić, cijeli ovaj lokalitet posljednjih godina percipira na drugačijim osnovama, prema kojima bi na tom mjestu trebalo biti podignuto spomen-obilježje žrtvama rata ili slično rješenje. Tu njegovu ideju bošnjačka udruženja nisu prihvatila, niti su se s njom usaglasili bošnjački politički predstavnici.
Stoga najnovije postavljanje betonskih križeva, bez ikakve najave, javne objave ili obrazloženja, kod većine Bošnjaka, najblaže rečeno, izaziva podozrenje, sumnju i nepovjerenje.
Predsjednik Jedinstvene organizacije boraca (JOB) Grada Mostara Esad Kosić naglašava da u JOB-u nisu imali nikakve zvanične niti nezvanične informacije o postavljanju betonskih križeva, te da je riječ o pojavi koja traje već nekoliko mjeseci.
– U početku smo primijetili nekoliko bezimenih križeva, koji su izgledali kao obilježja mjesta gdje su ranije bili ukopani i kasnije ekshumirani. Međutim, sada vidimo da se njihov broj znatno povećava i da se postavljaju nasumično, bez jasnih oznaka i bez ikakvog reda – kazao je Kosić.
Kada je riječ o značaju ovog prostora, Kosić podsjeća da je harem u Liska ulici jedno od ključnih mjesta ukopa iz ratnog perioda, gdje su sahranjivani pripadnici različitih vjera i nacionalnosti.
– To je mjesto gdje su ukopavani ljudi koji su branili Mostar, bez obzira na vjeru i naciju. Upravo zbog toga ono ima posebnu vrijednost kao simbol zajedničke borbe i suživota. Ono što sada vidimo jeste da Liska harem polako gubi smisao harema i pretvara se u nešto drugo, bez jasnog identiteta i bez poštovanja prema stvarnim činjenicama i stvarnim mjestima ukopa poginulih – rekao je.
Naglašava da bi situacija bila drugačija kada bi obilježja bila postavljena uz jasne podatke o ukopanima i u dogovoru sa svim relevantnim akterima.
– Ukoliko bi se postavljali križevi sa imenima stvarno ukopanih ljudi, naših saboraca, bez obzira na vjeru, to bi bilo sasvim prihvatljivo i imalo bi smisla. Ovako, bezimenim obilježjima se ne odaje počast, nego se šalje neka druga poruka – smatra on.
On je izrazio bojazan da ova pojava ne znači i jednu vrstu tihe promjene karaktera prostora, gdje se bez dogovora i bez jasnog razloga postavljaju obilježja koja ne označavaju konkretna grobna mjesta.
– Time se, po mom mišljenju, pokušava stvoriti drugačija slika o samom lokalitetu i njegovoj namjeni. Ovaj harem je historijsko mjesto gdje su zajedno ukopavani ljudi različitih identiteta koji su branili grad i to treba ostati njegova osnovna vrijednost. Bezimenim križevima koji se nasumično postavljaju ta vrijednost se ne čuva, nego dovodi u pitanje. Smatram da se o ovakvim pitanjima mora razgovarati otvoreno i uz učešće svih relevantnih strana – dodao je.
Na pitanje ko stoji iza ove inicijative, Kosić kaže da JOB nema konkretne informacije, ali da je jasno da se radi o procesu koji traje duže vrijeme.
– Možemo samo pretpostavljati, ali je očigledno da se ovakve stvari rade bez javnosti i bez odgovornosti. U našem gradu se rijetko dobiju jasni odgovori na ovakva pitanja, što dodatno stvara nepovjerenje i prostor za različita tumačenja – istakao je Kosić, dodavši da će JOB nastaviti pratiti situaciju i da očekuju više transparentnosti i dijaloga kada je riječ o uređenju i očuvanju ovog lokaliteta.
U traženju odgovora ko bi mogao stajati iza te i tako koncipirane inicijave postavljanja bezimenih nadgobnih krstova Kosić kaže da o tome može smao nagađati, ali da su poruke ipak vidljive.
– Počeli su od onih krstova na Bijelom Brijegu, pa krst na Humu, pa krst u Podveležju. Gdje god ima, oni pokušavaju postaviti svoje oznake i svoja obilježja. Tako da mi je jasno: to je politika Herceg-Bosne koja je uporna, evo već 30 i koliko godina, od 1990. godine, kada je došlo do raspada Jugoslavije. Oni uporno guraju svoju politiku i svoj način razmišljanja i rada. I nikad se ne libe da povuku i mučke i loše poteze, bez ikakvog dogovora i priče o tome, da bi ostvarili svoj cilj – naglasio je Kosić.
Prisjetio se da su se, u to odsudno vrijeme 1991. i 1992. Mostarci svih vjera i svih nacija borili da odbrane državu u grad. Jedini slobodni prostor u tom periodu koji je bio zaštićen od svega bio je harem u Liska ulici. I zato smo ga iskoristili. I tu su ukopani i muslimani, i pravoslavci, i katolici, svi.
– I zato svaki put kad bi na tom mjestu osvanuo križ sa imenom poginulog pripadnika Armije, odnosno MUP-a, odnosno HVO-a, koji je poginuo 1992. u borbama sa četnicima za oslobođenje grada, to bi meni bilo sasvim normalno. Jer je to moj suborac, moj prijatelj, moj drug. U tom momentu imali smo iste ideje, imali smo isti cilj da oslobodimo Mostar. Međutim, donošenjem bezimenih krstova, pravljenje neke prevage križa nad ostalim nadgrobnim obilježjima ne bi bilo pošteno – pocrtao je Kosić.
Očuvanje autetičnog izgleda, broja mezarova i grobova prema njegovom mišljenju bilo bi najidealnije rješenje.
– Svi mi smo samo stanovnici Mostara koji su se borili za svoj grad, i koji su ga željeli sačuvati. I zato ne treba dirati u ona mjesta koja su nama sveta. Jer meni je ono sveto, ne samo zato što je tu ukopan Srećko ili Jovan ili Mustafa, već zato što su nosili zdravu ideju patriotizma, da odbrane ovaj grad i ovaj prostor i da ga sačuvaju za sve nas sviju, ne za sebe, ne za svoju porodicu – kazao je Kosić.
Ni predstavnici Udruženja porodica šehida i poginulih boraca Hercegovačko-neretvanskog kantona o inicijativi postavljanja betonskih križeva nemaju nikakvu zvaničnu informaciju.
Na pitanje kako su razumjeli ovu pojavu, navode da prisustvo križeva na tom lokalitetu nije novost, ali da način njihove ponovne instalacije otvara brojna pitanja.
– I ranije su postavljani drveni križevi, bez imena i prezimena, s natpisom “Počivao u miru Božijem”. Međutim, oni su vremenom propali, a sada se postavljaju betonski, opet bez ikakvih obilježja – naglašavaju iz Udruženja.
Prema njihovoj evidenciji, na ovom lokalitetu ukupno je bilo ukopano 118 osoba, uključujući civile. Od toga su 53 bili šehidi i poginuli borci. Jedan broj posmrtnih ostataka je, na zahtjev porodica, kasnije ekshumiran.
Kada je riječ o samom postavljanju betonskih križeva, kažu da ne žele donositi ishitrene zaključke, ali ističu da je ključno očuvati dostojanstvo svih ukopanih.
– Nama je najvažnije da integritet naših mezara ne bude narušen. Da je došlo do oštećenja, reagovali bismo odmah i oštro – poručuju.
Za njih lokalitet Kantarevac ima posebnu simboliku kao mjesto zajedničkog ukopa različitih kategorija stanovništva.
– To je dokaz suživota – tu su bili i križevi i nišani. Nemamo ništa protiv toga, ali sve mora biti urađeno transparentno i uz koordinaciju – naglašavaju.
Na pitanje očekuju li objašnjenje od nadležnih institucija, odgovaraju da bi to bilo poželjno, ali izražavaju i određenu skepsu.
– Možemo samo nagađati koji su ciljevi. Možda se čeka reakcija. Mi bismo svakako voljeli znati šta je povod za ovakve poteze – zaključuju iz Udruženja.
U Medžlisu Islamske zajednice Mostar izražavaju nadu da se u ovom slučaju ne radi o alternativnom rješenju političkih inicijativa o pretvaranju harema Kantarevac u park što su javno zagovarale političke patije sa hrvatskim predznakom.
Napominju da ovaj lokalitet ima snažnu historijsku i simboličku poruku o vremenu i okolnostima kada je opstanak grada Mostara bio doveden u pitanje, kada su ljudski životi, bez obzira na vjersku i nacionalnu pripadnost silnicima zaslijepljenim ideološkim porivima bili potpuno bezvrijedni.
– Imena i godine ukopanih na tom lokalitetu snažan su podsjetnik na razmjere mržnje koja su zločinci prosipali nad ovim gradom. Takva slika u haremu Kantarevac treba biti podsjetnik da se zlo i nasilje nikada i nikome više ne ponovi, i snažan poticaj da gradimo međusobno povjerenje, da se zalažemo za opće humanističke vrijednosti i da prava na život i rad svakog pojedinca smatramo najvećim stepenom slobode i ljudskog dostojanstva – naglašavaju iz Medžlisa Mostar.
Zvanično nisu željeli iznositi paušalne procjene o čemu se konkretno radi, ko i zbog čega postavlja betonske križeve na haremu Kantarevac, ističući da će i dalje nastaviti voditi brigu i snažno se zalagati za konačno uređenje ovog lokaliteta, njegovo ograđivanje na čemu već decenijama insistiraju kod gradskih valasti.
S tim u vezi, pozvali su sve one koji postavljaju križeve da zajednički iznađu rješenje i da im se pridruže u inicijativama dobijanja adekvatne podrške gradske administracije.
MIZ Mostar će i zvanično zatražiti pojašnjenja od nadležnog odjela za urbanizam da javnosti pojasne o čemu se u ovom slučaju radi, ko s kakvim odobrenjim, kakvim ciljevima i namjerama postavlja križeve u haremu Kantarevac.
(Mostarski.ba)
