03. 06. 1925. rođen Derviš Sušić
Derviš Sušić rođen je 3.juna 1925. u Vlasenici. Završio je učiteljsku školu u Sarajevu. Za vrijeme Drugog svjetskog rata Sušić odlazi u partizane. Taj njegov odlazak ostavio je utjecaj na njegova književna djela. Nakon rata učiteljovao je u Srebrenici i Tuzli, zatim bio novinar “Oslobođenja”, “Zadrugara”, povremeno saradnik drugih listova, te upravnik Narodne biblioteke u Tuzli i društveno politički radnik u Sarajevu.
Najvažnija djela su mu: “Uhode”, “Tale”, “Ja, Danilo”, “Veliki vezir”…
Bio je redovni član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine. Derviš Sušić je dobitnik Dvadesetsedmojulske nagrade, Nagrade ZAVNOBiH-a i AVNOJ-a. Umro je 1990.
Biblioteka u Tuzli u kojoj je Sušić bio upravnik od 4. aprila 2002. godine je nazvana njegovim imenom: Javna ustanova i narodna biblioteka „Derviš Sušić“.
Neki njegovi citati i mudre riječi:
“Bosna nije ono što čula odmah prime s njenih boja i oblika. Bosna je najdublji kazan pakla. Ona je lošim putem, tvrdom navikom i neizlječivom sumnjom zatvorena za rijeke ljepota koje su drugi ljudi stvorili, a svojim položajem otvorena je najezdama sa sve četiri strane. Svuda opasnost od drugog obično reži sa granicom. U Bosni ona se vidi u znaku suprotne vjere, čuje u pjesmi, sluti u pogledu prolaznika. Svuda se ljudi bore za sličnosti da bi bar oponašali jedinstvo koje je podloga snošljivosti. U Bosni se sve upelo da podvuče razliku. Ja znam da to njeni žitelji nisu donijeli sa sobom na ovaj svijet. Gdje su uzročne tajne opredjeljenja slojeva, žestine, isključivosti i upornosti trajanja tih opredjeljenja, ja ne znam… Svaku zemlju sile rastočnice razvlače najviše na dvije strane, a Bosnu na sve strane. U takvoj zemlji ne može biti sreće i obilja. Nigdje siromah nije jadniji , ni zima teža, ni glad ljuća, ni razlika uočljivija , ni mržnja poganija ni tamnija nego u Bosni.”
“Starost i jeste prokletstvo što umije postavljati pitanja ne nudeći odgovore.”
“(…)pamet da ti stane koliko ova Bosna ima slavnih koje drugi hrane.”
“Molba čovjeka iz vlasti za obična smrtnika je samo lijepo rečeno naređenje.”
“Nisam jadan znao: čim Bošnjaka zovu, mora da je negdje u carkom računu prigustilo. Njih ne mame na svetkovine. Za svoju korist oni moraju ili da otmu ili da nametnu ili će ostati ono što su – budale koje daju da bi izgubili.”
“Seljak je valjda i stvoren da ore zemlju, znojem da je zalijeva, a povremeno da truplom svojim natovi oranice carskih pobjeda.”
TV serija „Tale“
Široj publici Sušić je najpoznatiji po kultnoj TV seriji „Tale“, koja je snimana u Tešnju, u produkciji TV Sarajevo, 1978. godine, a režirao ju je jedan od najboljih bosanskohercegovačkih reditelja Sulejman Kupusović. Serija govori o svakodnevici poštenjačine i šaljivdžije Tala, čovjeka kojeg je pregazio život i koji stalno upada u probleme, a sve se dešava neposredno po završetku Drugog svjetskog rata.
Posljednji Sušićev roman „Čudnovato“ objavljen je dvije godine nakon njegove smrti, 1992., a djelo koje je izazvalo i danas izaziva najviše polemika je „Parergon“, objavljeno 1980. godine. U „Parergonu“, antifašističkoj polemičkoj knjizi, napisanoj kao dodatak, odnosno Bilješka uz roman „Tale“, Sušić je preispitivao ulogu bošnjačkog establišmenta i Islamske zajednice u Drugom svjetskom ratu, govoreći, kako je često isticao, svoju istinu.
Preminuo je u Tuzli nakon dugogodišnje borbe s teškom bolešću, 1. septembra 1990., u 65. godini, a sahranjen je u Aleji velikana u Sarajevu.
U kategoriji Na današnji dan objavljujemo najznačajnije događaje iz historije Bosne i Hercegovine.
(Mostarski.ba)
