Mostarska glumica

Ornela Vištica je rođena u Mostaru 1989.
Pohađala je Osnovnu školu Petra Bakule, popularnu Desetu osnovnu, nakon koje je upisala Gimnaziju fra Grge Martića.
Za sebe voli reći da je djevojka s Avenije.
Naučila je čitati kad je imala nepune dvije godine.
„Od malih nogu vezana sam za slova, pisanu riječ i vrlo brzo ta pisana riječ je poželjela postati monolog, pa dijalog, razgovor i govor. Još kao mala počela sam sumanuto učiti što više pjesmica napamet i onda sam ih izvodila. Jednostavno, taj sam tip. S druge strane, jako sam slaba s brojevima. U školi sam se jako brzo uključila u sekcije koje su bile vezane za govor, dramske predstave, recitacije…, ubrzo sam počela voditi sve školske priredbe i na taj način razbijala tremu od javnog nastupa naučivši od malih nogu komunicirati s publikom“, kaže Ornela.

Ističe da je osim majčine imala i veliku podršku učitelja.
Prije svih, od moga učitelja u 10. osnovnoj Joze Pehara. Njega smo jako voljeli jer je bio predivan čovjek i učitelj koji se puno trudio i posvećivao nama, možda i izvan tih nekakvih pravila i normi koje učitelj sam po sebi mora obaviti. Jednom prilikom smo u našoj učionici, u 4. razredu, organizirali priredbu na kojoj sam izrazila želju recitirati pjesmu Vjekoslava Majera Moj učitelj . I, točno se sjećam, nakon što sam izrecitirala, vidjela sam suze u očima mog i našeg učitelja. U tom trenutku mi je postalo jasno da ja ne govorim tek tako tu poeziju, nego se trebam okrenuti prema tome i razvijati u tom smjeru. Nakon toga me moj učitelj preporučio nastavnici Juliji Kuzman koja me je dalje vodila. Onda su krenula lagano županijska natjecanja, Dani hrvatskog jezika… Uslijedile su nagrade za najboljeg recitatora, angažmani na književnim susretima s pjesnicima, od kojih najviše izdvajam susret s Dragutinom Tadijanovićem. Bila mi je iznimna čast sudjelovati u tom programu pri njegovu posjetu Mostaru. U gimnaziji me preuzela profesorica Dragica Kolobarić s kojom sam počela pisati predstave, voditi uspješnu dramsku sekciju. Vrlo brzo je nas nekoliko koji smo bili skloni glumi i režiranju postalo prava mala putujuća družina koja je zarađivala džeparac nastupajući sa svojim predstavama u Mostaru i šire. Usporedno s gimnazijom sam se uključila u Školu govorništva u Zagrebu pod vodstvom pokojnog profesora emeritusa Ive Škarića. Tu sam svladala nove vještine i ta škola je možda bila presudna u mome daljnjem životnom putu. U razgovoru s profesorom Škarićem, koji je nekada predavao na zagrebačkoj Akademiji dramskih umjetnosti (ADU), zaključila sam da će baš Akademija biti moj daljnji put. Moram priznati da su me u toj odluci ohrabrile nagrade za scenski nastup koje sam dobila u Školi govorništva. ADU je nakon toga bio logičan izbor“.

2008. godine upisuje Akademiju dramskih umjetnosti u Zagrebu. Za prijemni ispit ju je , kaže, pripremila Tatjana Feher.
„Iako je tada bila u jako lošem zdravstvenom stanju, to je nije omelo da me pripremi za Akademiju. To joj nikada neću zaboraviti. Mislim da je Tatjana Feher, inače rođena Zagrepčanka, jako zaslužna za kulturu Mostara, te da je Mostar i građani ovoga grada ne smiju nikada zaboraviti. Ovdje moram spomenuti i našega Mostarca Dragana Despota koji mi je dao nekoliko savjeta vezanih uz izvođenje mog tadašnjeg monologa. Imala sam Krležin monolog iz Vučjaka – Marijanu Margetić. Sjećam se, prijamni ispit bio je u rujnu i trajao je sedam dana. Rezultati ispita trebali su biti objavljeni na moj rođendan. I u ponoć bio je izvješen popis na vratima Akademije s imenima studenata koji su položili prijamni ispit. Bila sam izvan sebe kada sam ugledala svoje ime na njemu. Potekle su suze radosnice. Odmah sam nazvala Tatjanu koja je tada bila u Mostaru i koja je bila sva ushićena jer je to doživjela kao svoj uspjeh. Njezina smrt mi je teško pala, tim više što je dugo nisam vidjela zbog brojnih snimanja i nedostatka slobodnog vremena. Nakon posljednjeg ispraćaja na groblju Mirogoj, morala sam se vratiti na snimanje i snimiti iznimno vesele i radosne scene s osmijehom na licu. Bilo je to jedno od najtežih snimanja za mene“.

Omiljeni pisci su joj A. G. Matoš, pa A. B. Šimić, te Miroslava Krleža, Meša Selimović, Ivo Andrić.

Televizijske uloge
2018. Dragi susjedi
Ornela glavna uloga
2016.–2017. Prava žena
Silva Supe glavna uloga
2015. Žene s Dedinja
Ivona Babić gostujuća uloga
2014.–2015. Vatre ivanjske
Klara Župan glavna uloga
2011.–2013. Larin izbor
Karmen Sita glavna uloga

Filmske uloge
2012. Špica Fani Gonzales
2015. Refleksije Ivana
2017. Mrtve ribe

(Mostarski.ba)