Na današnji dan 15. 9.

2005. – Godišnjica smrti Aleksandra Ravlića bosanskohercegovačkog i banjalučkog novinara i fotografa. Do odlaska u penziju 1990. godine bio je profesionalni novinar i dugogodišnji rukovodilac Dopisništva „Vjesnika“ (Zagreb) u Banjaluci. Počeo se baviti publicistikom početkom 1950-ih, od kada predano istražuje u prvom redu banjalučku prošlost. Usporedo s tim je po agilnosti bio zapažen društveni radnik, osobito u sportu, u kojemu je obavljao mnogobrojne odgovorne dužnosti u klubovima i savezima, te organizacionim odborima u Banjoj Luci i Bosanskoj krajini. Bio je član i više izvršnih odbora u Bosni i Hercegovini i Jugoslaviji. Uz svakodnevni posao, istraživanje prošlosti i pisanje, Ravlić se bavio i fotografijom. U publikacijama kojima je autor i brojnim drugim drugih autora, objavljeno je više stotina njegovih crno-bijelih i kolor snimaka, dok je mnogo snimaka objavljeno u dnevnicima Vjesnik i Sportske novosti, odnosno tjednicima nekada velike kuće Vjesnik. Ravlićev kolor snimak – „Karneval na Vrbasu“, načinjen pod zidinama stare utvrde Kastel, na Vrbasu, je odabran za prvi turistički plakat Banjaluke, koji se pojavio u julu 1979. Podaci rječito pokazuju koliko je Ravlić plodan publicist. Broj stranica u knjigama kojima je autor, odavno je prekoračio brojku 5000, a vrijedno je pomena da je većinu svojih publikacija, i nekoliko drugih, likovno i grafički sam uredio. Dobitnik je više vrijednih i značajnih priznanja među kojima se ističu: Nagrada „Veselin Masleša“ za oblast kulture SO Banja Luka (1975), Plaketa SO Cazin – najznačajnije priznanje Cazina (1985), Nagrada za životno djelo Udruženja sportskih novinara Jugoslavije (1983), Dvadesetpetomajske nagrade SR BiH (1981), zatim dviju plaketa Sportskih novosti, Srebrne plakete Vjesnika.

2011. – Godišnjica smrti Nedžada Ibrišimovića, bosanskohercegovačkog književnika. U trećoj godini života, Nedžad Ibrišimović je ostao bez oca i s majkom odlazi u Žepče gdje završava osnovnu školu. Nakon jednogodišnjeg pohađanja tehničke škole u Zenici, 1957. godine prelazi u Sarajevo i pohađa srednju školu za primjenjene umjetnosti, odsjek vajarstvo i završava je 1961. godine. Nakon godinu dana nastavničkog rada u Žepču, upisuje studij filozofije u Sarajevu i diplomira 1977. godine. Bio je urednik u listovima “Naši dani” i “Oslobođenje”, jedno vrijeme bio je nastavnik u Goraždu, ali je uglavnom bio profesionalni književnik. U toku agresije na BiH direktno se uključio u odbranu zemlje. Na Dobrinji je organizovao KZB “Preporod” koja je radila i u doba blokade ovog dijela Sarajeva. Član je Udruženja likovnih umjetnika BiH od 1982. godine. Od 1982. do 2000. imao deset samostalnih izložbi. Bio je predsjednik je Društva pisaca Bosne i Hercegovine, od 1993. do 2001. godine, a od 1995. do 1998. glavni i odgovorni urednik časopisa za književnost “Život”. Prevođen je na češki, turski, albanski, engleski, francuski, španski, njemački i italijanski jezik. Nakon izlaska iz štampe remek djela “Vječnik” (2005.), Društvo pisaca BiH ga je kandidiralo za Nobelovu nagradu. Roman “Vječnik” je oborio sve rekorde u izdavačkoj kući Svjetlost iz Sarajeva, uključujući i Selimovićev “Derviš i smrt”. U januaru 2009. godine u izdanji IKD “Šahinpašić” objavljeno je osmo izdanje “Vječnika”, a ukupan tiraž svih izdanja je 12.000 primjeraka. Umro je 15. septembra 2011. godine u Sarajevu u 71. godini života.

                                 U kategoriji “Na današnji dan” objavljujemo najznačajnije datume iz historije BiH

(Mostarski.ba/Historija.ba)