Na današnji dan 24. 3.

1886. – Gabrijel Jurkić jedan od najvećih likovnih umjetnika sa prostora Balkana. Rođen je u Livnu, 24. marta 1886, a umro 25. maja. 1974. također u Livnu. Bio je najznačajniji impresionista u BiH. Potomak je ugledne livanjske obitelji, koja se, prema tradiciji, doselila iz Hrvatskog primorja, a zvala se i Kostović. Gabrijel se rodio u obiteljskoj kući kao četvrto dijete i stariji blizanac s Mirkom. Osnovnu školu je završio u Livnu, te se upisuje u Trgovačku školu, a zatim 1902. u Srednju tehničku školu u Sarajevu. Uskoro napušta školu kako bi se posvetio slikanju. Sam uči slikati (dvije kopije po Böcklinu: Otok smrti i Otok s hramom, 1905) i smišlja način kako doći do stipendije.

Učio je slikarstvo u privatnoj školi Čikoša i Crnčića (1906/07) i Privremenoj višoj školi za umjetnosti umjetni obrt (1907-08) u Zagrebu, a zatim na Akademiji likovnih umjetnosti u Beču kod Aloisa Deluga (1908-09). Akademiju likovnih umjetnosti završava u Sarajevu, gdje ima niz velikih i uspješnih izložbi. Uz njegovu veliku izložbu u Sarajevu (1911.), koja je nešto kasnije bila prenesena i u Zagreb, veže se i svojevrstan rekord domaće likovne kritike – 50 napisa objavljenih u sarajevskoj i zagrebačkoj štampi.

Njegovo stvaralaštvo se dijeli u 3 faze.

– Prva faza njegovog slikarstva odlikuje se romantičnošću, inspiriranošću krajolicima (Kod ovaca, Marina I). Crta portrete dragih ljudi (Moja majka i druge…).

– Druga faza njegovog stvarlačkog života počinje zaokretom ka imresionizmu. Slika efekte svjetla i bijele boje (Impresija, Snježna idila), otvarajući širok spektar boja (Dvije sestre u suncu).

– U trećoj fazi, Gabrijel slika bosanske krajolike, dočarava i iskazuje ljepotu svoje rodne grude. Religioznost u njegovom djelu se odražava upravo kroz slikanje prirode. Tražio je ljepotu, istinu i u tome je uspio.

Život se s njim grubo poigrao 1956. Gabrijel Jurkić naglo je u Sarajevu postao persona non grata, izbačen je iz stana i ateljea, prokazan kao politički grešnik i munjevito uklonjen sa umjetničke scene.

Nakon skoro 50 godina u Sarajevu vratio se u Livno, u atelje franjevačkog samostana na Gorici, gdje je živio sa suprugom Štefom. Utočište i mir je našao u ateljeu franjevačkog samostana na Gorici. Tu je umro 25. maja 1974. i pokopan je na goričkom groblju. Svoje slike je oporučno ostavio samostanu, i samom gradu Livnu.

1945- Prof. dr. Munib Maglajlić, književni historičar, univerzitetski profesor i nekadašnji predsjednik BZK „Preporod“, rođen je na današnji dan – 24. marta 1945. godine u Banjoj Luci.

Završio je studij maternjeg jezika i književnosti najprije na Višoj pedagoškoj školi u Banjoj Luci (1966), a potom i na Filozofskom fakultetu u Sarajevu (1970). Magistarski rad Književnohistorijsko i književnoteorijsko određenje jednog kratkog usmenog oblika sa bosanskohercegovačkog prostora odbranio je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (1974), gdje je potom odbranio i doktorsku disertaciju Književnohistorijsko i književnoteorijsko određenje muslimanske narodne balade (1980). Radio je u Institutu za književnost u Sarajevu, gdje je jedno vrijeme bio i direktor, a od 1992. godine pa do odlaska u penziju bio je redovni profesor usmene književnosti na Odsjeku za književnosti naroda Bosne i Hercegovine Filozofskog fakulteta u Sarajevu.

Posebno se bavio usmenom književnošću te vezama usmene i pisane književnosti, ali i drugim pitanjima historije bošnjačke i bosanskohercegovačke književnosti. Pored niza pojedinačnih naučnih i stručnih radova te većeg broja priređenih knjiga i drugih izdanja, objavio je sljedeće autorske knjige: Od zbilje do pjesme: Ogledi o usmenom pjesništvu (Glas, Banja Luka, 1983), Muslimanska usmena balada (Veselin Masleša, Sarajevo, 1985), Usmeno pjesništvo od stvaralaca do sakupljača(Univerzal, Tuzla, 1989), Lirska pjesma, balada i romansa u Bosni i Hercegovini (Institut za književnost – Svjetlost, Sarajevo, 1992) te Usmena balada Bošnjaka (BZK „Preporod“, Sarajevo, 1995), a posthumno mu je objavljena i knjiga Bošnjačka usmena balada (Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 2018).

Ostavio je izuzetan trag djelujući u BZK „Preporod“, gdje je najprije bio predsjednik od 1996. do 2001. godine, a potom i direktor Instituta za bošnjačke studije, sve do smrti 19. oktobra 2015. godine.

2002. – Na 74. dodjeli Oskara za najbolji film u 2001. godini, 24. marta 2002. u Kodak teatru (Hollywood, Kalifornia). Bosanskohercegovački film “Ničija zemlja” režisera Danisa Tanovića dobio je Oskar za najbolji strani film.

Ničija zemlja (No Man's Land) je bila u konkurenciji sa filmovima Amélie (Francuska), Elling (Norveška), Lagaan (India) Son of the Bride (Argentina). Nagradu su uručili Sharon Stone i Johna Travoltu.

U rubrici Na današnji dan objavljujemo najznačajnije događaje iz historije Bosne i Hercegovine.

(Mostarski.ba/Historija.ba)