28. septembar 2011. Ugašen KK Sloboda
I dok su jedni govorili kako je klub u mirovanju, drugi da je u kliničkoj smrti ili ugašen, “Sloboda” nije započela takmičenje u elitnom košarkaškom rangu BiH u sezoni 2011/2012.
Opora istina zaledila je krv u žilama iskrenim simpatizerima crveno – crnih boja, jer je klub samo deset godina ranije bio peti u Jadranskoj ligi. Deset godina kasnije, tuzlanski ljubitelji košarke, ne samo da neće gledati utakmice sa Cibonom, Union Olimpijom, Partizanom… nego neće moći uživati ni u okršaju sa ljutim rivalom sarajevskom Bosnom.
Plan o gašenju kluba je javno predočen 6. septembra 2011. g. na sjednici Skupštine, a sproveden u djelo 28. septembra. U razdoblju od 22 dana skupštinska komisija u sastavu: Vedran Lakić, Boris Nikolić, Adnan Hodžić i Emir Imamović, trebala je sastaviti prijedlog mjera s ciljem prevazilaženja teškog stanja u nekada respektabilnom kolektivu.
Sročene mjere javno je izjavio Vedran Lakić, inače direktor preduzeća Saobraćaj i komunikacije:
Posao koji smo uradili nije bio zahvalan, a ni lagan. Utvrdili smo da je dug kluba oko četiri miliona KM, s tim da u ovu sumu nisu uračunate kamate. Ustanovili smo kako je račun kluba, nezvanično, blokiran od 1999. godine. Ovome moramo dodati da su međuljudski odnosi unutar kluba katastrofalni, a po meni i sramotni. Dalje, Upravni odbor kluba radio je na netransparentan način, a klub nije izmirivao svoje obaveze prema dobavljačima. Na koncu KK ‘Sloboda’ pod ugovorom ima samo dva igrača, a pošto ne postoji ni najmanja mogućnost saniranja duga, smatramo kako je najrealnija opcija da klub bude u mirovanju do boljih vremena, pojasnio je Lakić.
Takav prijedlog skupštine komisije usvojen je jednoglasno, kako je konstatirao voditelj Skupštine Damir Ćilimković, iako su suzdržani bili delegati Azur Korlatović i Nedim Avdić.
Sa odlukom o mirovanju KK “Slobode” ne mire se vjerni navijači, a ni bivši košarkaši i simpatizeri kluba, koji su nedavno uputili otvoreno pismo u kojem traže da se spasi klub koji je nekada bio ponos grada.
Klub koji je odgojio Mirzu Delibašića, Dr. Bracu Markovića, Gradu Krajtmajera, Muharema Abdurahmanovića, Bratislava Mitrovića, Damira Mršića, Damira Mulaomerovića, kao i brojne druge kvalitetne košarkaše, privrednike i pozitivne ličnosti našeg grada ne bi trebao da se ugasi, navodi se u njihovom apelu.
Apel nije uvažen, a KK “Sloboda” je htio to neko priznati ili ne – ugašen. Klub koji nema ekipu, upravu i administraciju jednostavno više ne postoji. Poslije 65 godina.
28. septembar 1960. Rođen Mehmed Baždarević – Meša
Mehmed Baždarević rođen je u Višegradu 28. septembra 1960. godine. Nedugo zatim, njegova porodica dolazi u Sarajevo, Meša je počeo trenirati 1969. godine. Kao sedamnaestogodišnjak, postaje prvotimac Željezničara čiji će dres s velikim uspjehom nositi narednih deset godina. Bio je kapiten i vođa jedne od najboljih generacija u historiji kluba. Zajedno sa trenerom Osimom, bio je glavni oslonac u genijalnom timu koji je u nezaboravnom polufinalu tadašnjeg Kupa UEFA, nesretno ispao od mađarskog Videotona.
U toj sezoni, Meša je proglašen najboljim fudbalerom Jugoslavije. Bio je vladar sredine terena, organizator igre i razbijač protivničkih napada – čovjek koji je početkom osamdesetih godina u gradu Sarajevu predstavljao svojevrsnu ikonu svih ljubitelja fudbala. Rekorder je po broju nastupa u svim državnim selekcijama. Za ”A” reprezentaciju je odigrao 54 utakmice i postigao 4 gola. Poslije sticanja nezavisnosti naše zemlje, predvodi fudbalsku reprezentaciju u njenim samim počecima. Ostat će upamćen kao prvi kapiten Bosne i Hercegovine.
Za Željezničar je odigrao više od 300 utakmica postigavši pri tome nešto manje od 100 golova. Iako je nastupao u sjajnoj plavoj generaciji, nikada nije osvojio titulu prvaka države sa Željezničarom.
Nakon odlaska iz domaćeg fudbala, karijeru je gradio u Francuskoj, igrajući za Sochaux i Nimes. Posebno veliki trag ostavio je u Sochauxu, gdje i danas ima status legende.
Od aktivnog igranja oprostio se 1998. godine, nakon čega se posvetio trenerskoj karijeri. Znanje koje je stekao kao fudbaler, izuzetno uspješno prenosi i na nove generacije fudbalera koje pod njegovim vodstvom postižu zapažene rezultate. Skromni francuski drugoligaši, Istres i Grenoble, pod njegovi su vodstvom ostvarili plasman u najjaču francusku ligu, dok je tuniskog ligaša Etoile du Sahel, doveo do finala afričke Lige prvaka.
Mehmed Baždarević bio je i ostao istinska legenda Željezničara. Goropadan i nemilosrdan na terenu, miran i skorman izvan njega, bio je rado viđen gost gdje god bi došao. Danas živi i radi u Francuskoj.
1993- Prvi bošnjački sabor održan je u Sarajevu 27. i 28. septembra 1993. godine i temeljno je važan događaj u historiji Bošnjaka. To je dan kad su Bošnjaci vratili svoje historijsko narodno ime.
Kompletan državni i vojni vrh s predsjednikom Alijom Izetbegovićem na čelu, vodeći ljudi Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini i najznačajnijih kulturnih institucija, i stotine sabornika iz cijele Bosne i Hercegovine prisustvovalo je saboru. Odlučeno je da se, nakon gotovo stoljeća njegove zabrane i marginalizacije, vrati ime Bošnjak. Tokom drugog dijela sabora bošnjački predstavnici su odlučili da se odbije dio Owen-Stoltenbergovog plana ili Ženevskog mirovnog plana, kojim se predviđalo stvaranje triju etničkih republika na prostoru Bosne i Hercegovine s eventualnim pravom na otcjepljenje.
Iako je održan u ratnom, opkoljenom Sarajevu, u uvjetima agresije na Bosnu i Hercegovinu, bio je to trenutak slobode, jedan od najvećih u novijoj historiji Bošnjaka. U teškim prilikama odbijena je podjela Bosne i Hercegovine i udareni temelji za sve važnije političke, kulturne i obrazovne procese koji će uslijediti.
U kategoriji “Na današnji dan” objavljujemo najznačajnije datume iz historije BiH.
(Mostarski.ba/Historija.ba/Preporod.info)
