Na današnji dan 3. 12.

1889. – Isak Samokovlija je rođen u Goraždu, tada dijelu Austro-Ugarskog carstva, 3. septembra 1889 u porodici sefardskih (španskih) Jevreja. Njegova porodica se doselila iz Samokova u Bugarskoj, po čemu su dobili prezime Samokovlija. Nakon djetinjstva provedenog u Goraždu, odlazi u Sarajevo i završava Prvu gimnaziju, te studira medicinu u Beču. Nakon studija, radio je kao ljekar u Goraždu, Fojnici i Sarajevu. Svoju prvu pripovjetku “Rafina avlija” objavljuje 1927. a dvije godine kasnije izlazi i prva zbirka pripovijetki “Od proljeća do proljeća” u izdanju Grupe sarajevskih književnika.

Početak Drugog svjetskog rata dočekuje u bolnici Koševo u Sarajevu gdje je bio šef jednog odjeljenja. Ubrzo dobija otkaz i biva prinuđen nositi žutu traku s Davidovom zvijezdom, kojom su nacisti obilježavali sve Jevreje. Nakon proglašenja NDH zatvoren je od strane ustaša, te kasnije prebačen u izbjeglički logor na Alipašinom mostu u Sarajevu. U proljeće 1945. uspijeva pobjeći od ustaša koji su ga prinudno vodili sa sobom, te se krio sve do oslobođenja zemlje.

Po završetku Drugog svjetskog rata drži razne pozicije u bosanskohercegovačkim i jugoslavenskim književnim krugovima. Uređivao je književni časopis “Brazda” od 1948. do 1951, a poslije toga je sve do smrti bio urednik u Izdavačkom preduzeću “Svjetlost”.

Na njegovo književno djelo mnogo je utjecalo odrastanje uz rijeku Drinu u Goraždu. Ivo Andrić ga je nazvao jednim od najboljih pisaca koje je Bosna i Hercegovina dala, a Meša Selimović je rekao kako je Samokovlija, izuzmemo li Andrića, najbolji bosanski pripovijedač poslije Kočića.

Umro je 15. januara 1955. u Sarajevu. Sahranjen je na starom jevrejskom groblju na strmoj padini Trebevića.

1906. – Muslimanska Narodna Organizacija (MNO) je prva bošnjačka politička stranka formirana 3. decembra 1906. koju je vodio Egzekutivni odbor na čelu sa Ali-begom Firdusom. Stranka je imala i svoje glasilo, Musavat (Jedinstvo).

U svom programu MNO je na prvom mjestu zahtijevala muslimansku vjersku i vakufsko-mearifsku autonomiju i političku, tj. državnopravnu autonomiju. MNO je uživala podršku ogromne većine svih slojeva muslimanskog stanovništva, mada su njezino rukovodstvo činili uglavnom imućni zemljoposjednici. Njihov agrarni program u osnovi sadrži zahtjev da se seljak oslobodi svog kmetskog prava i time pretvori u običnog najamnog radnika ili zakupca na veleposjedu.

1999. – Most “Suada Dilberović” je preimenovan u “Most Suade i Olge”. Podsjećanja radi, most se prvobitno zvao “Most Vrbanja”, pa je preimenovan u “Most Suade Dilberović” (6. april 1996. godine), a 03. decembra 1999. godine je dakle ponovo preimenovan u “Most Suade i Olge”. Danas se na mostu nalazi spomen ploča u sjećanje na ove dvije nevine žrtve na kojoj piše: “Kap moje krvi poteče i Bosna ne presuši.”

Suada Dilberović i Olga Sučić su prve žrtve agresije na Bosnu i Hercegovinu. Suada Dilberović je bila studentica medicine Sarajevskog Univerziteta porijeklom iz Dubrovnika.
Suada je prva žrtva opsade Sarajeva i smatra se prvom žrtvom agresije na Bosnu i Hercegovinu od 1992 – 1995. godine. U martu 1992. godine u Sarajevu je došlo do sukoba između pripadnika Srpske Demokratske Stranke (SDS) i policajaca pod kontrolom vlade Bosne i Hercegovine kad su Srbi na Grbavici i Vracama postavili barikade.

5. aprila 1992. godine održale su se demonstracije za mir, na kojima su građani Sarajeva tražili od agresorskih snaga da uklone barikade i da se povuku. Pripadnici SDS-a (četničke snage) su pucali sa krova hotela Holliday Inn na demonstrante i ubili Suadu Dilberović.

Na istom mjestu kao i Suada, ubijena je i Olga Sučić, pa se zbog toga na mostu, na kojem su ubijene ove dvije mlade djevojke, nalazi spomenik njima dvjema kao prvim žrtvama agresije u Sarajevu.

U kategoriji “Na današnji dan” objavljujemo najznačajnije datume iz historije BiH.

(mostarski.ba/historija.ba)