Korištenje bojkota sjednica skupština ili parlamenata je uobičajena politička praksa kada druge metode i tehnike u borbi za legitimne ciljeve ne daju rezultate. Bojkot je sredstvo da se određeni politički problem podigne na veći nivo, da se uključe drugi nivoi vlasti, centri moći te mediji. Tako kaže teorija o političkom djelovanju, ali naša stvarnost u Domu naroda Parlamentarne skupštine pokazuje da bojkot može imati i neke druge motive i posljedice, piše Odgovor.
Pokušat ćemo objasniti o kojoj vrsti bojkota se radi u Mostaru. Čitaocima koji nisu iz Mostara može biti teško razumjeti političke izazove ovog grada. On je čak i u Austro-Ugarskoj imao poseban status i nacionalni ključ. Bio je dio i Vašingtonskog i Dejtonskog sporazuma, a priča o njegovom statutu još nije završena. Izbori gradonačelnika, proces ujedinjenja, sporazumi, ovlasti, nadležnosti… teme su oko kojih i dalje traju sporenja.
Nakon višegodišnje blokade, izbori 2020. godine su bila višestruka historijska prekretnica, kada zbog izdaje vijećnica Trojke Mario Kordić postaje gradonačelnik. Gotovo izjednačen odnos u Gradskom vijeću, pritisak javnosti, ogroman zaostatak u radu gradske administracije… bili su neki od razloga zašto je prvi dio ovog mandata bio označen nizom “lijepih priča”, dok u jednom trenutku nisu pale maske.
Početkom 2024. godine došlo je do promjena unutar mostarske SDA te razvodnjavanja probosanskohercegovačkog bloka na tri fronta. U okolnostima kada Trojka definitivno prepušta Mostar HDZ-u traje i podvajanje Trojke i Koalicije Grade moj u GP Jugozapad, dok SDP svoju kampanju fokusira na GP Jugoistok, gdje nikad nije imao uporište. Pored navedenog, negativna kampanja nosioca liste Grade moje generisala je apatiju među Bošnjacima, dok je s druge strane povećala izlaznost kod Hrvata.
U takvim okolnostima rezultat je na kraju bio jako nepovoljan za Bošnjake: HDZ BiH 15, HRS 3, HDZ 1990 1, Koalicija za Mostar 11, Grade moj 3, Trojka 2 vijećnika. Pravi omjer snaga se tek vidi kroz analizu sastava Klubova naroda. Naime, HDZ BiH svoju dominaciju uspio je realizovati kroz “nelegitimno” popunjavanje tri mjesta u Klubu Srba i jednog u Klubu Bošnjaka. Na ovaj način Hrvati su u Mostaru uradili upravo ono što prigovaraju Bošnjacima na državnom nivou.
U tom kontekstu sarkastično zvuči nedavno saopćenje Kluba Hrvata gdje je ključna poruka bila “Tko o čemu – Bošnjaci o diskriminaciji?!”
Klub Bošnjaka je 21. aprila na press konferenciji obznanio zaključke/zahtjeve te ih ponovio uoči sjednice kojom je predsjedavao kadar HDZ BiH.
Iako je između dvije sjednice Kluba Bošnjaka došlo do raspisivanja oglasa za članove nadzornih odbora javnih poduzeća u vlasništvu Grada Mostara, upućen je ponovo poziv gradonačelniku da objavi javni oglas i za popunjavanje upražnjenih rukovodećih pozicija u gradskim službama i upravama javnih poduzeća.
Klub Bošnjaka traži da se privremena ovlaštenja dodijele službenicima iz istog konstitutivnog naroda kojem su pripadali dosadašnji službenici i rukovoditelji, vodeći računa o proporcionalnoj zastupljenosti u skladu s Ustavom FBiH i Statutom Grada Mostara te je ukazano na neprihvatljivo ponovno izdavanje rješenja Službe za katastar na štetu Grada, države i JP EP BiH, a u korist JP EP HZHB, dok staro rješenje nije stavljeno izvan snage.
Iako gradonačelnik Mostara ima ogromne ovlasti Kordić se žali novinarima da u protekle dvije godine Gradsko vijeće nije funkcionisalo, da se nisu usvajale razvojne odluke, regulacioni planovi itd. Međutim, Gradsko vijeće se redovno sastajalo, veći dio odluka je jednoglasno usvajan, a najviše kritika na metode vladanja Kordića su dolazile od najglasnijeg vijećnika “oporbe” Slavka Zovke. Naime, Zovko je u svom stilu često ukazivao da Kordić prekoračuje ovlasti, da se ponaša kao “visoki predstavnik”. Međutim, Zovkine kritike su se odnosile samo na procedure, pravilnike, famoznu šetnicu i druge periferne stvari. Realnost je da Kordić provodi apsolutizam na štetu svih građana Mostara, a posebno Bošnjaka.
Izgleda da slabe rezultate rada gradske administracije ili nemogućnost zadovoljenja krupnih apetita Kordić uredno adresira Bošnjacima.
Upravo je sjednica koju je bojkotovao Klub Bošnjaka, ali i dva vijećnika iz Ostalih te jedan vijećnik iz Kluba Srba ogolila dvostruke aršine politike HDZ-a BiH kroz učešće u radu Vijeća njihove “nelegitimne” Bošnjakinje (Tea Primorac).
Na redovnoj press konferenciji nakon sjednice Vijeća. Kordić je u svom stilu (polu)gradonačelnika iznio niz (polu)istina te više puta kritikovao bojkot Kluba Bošnjaka zaboravljajući očito šta u isto vrijeme radi njegov stranački šef na državnom nivou.
Da bi smo shvatili šta se dešava u Mostaru, moramo ogoliti dva dominantna koncepta politike HDZ-a. Naime, kad su Hrvati na određenoj teritoriji većina (Stolac, Čapljina, Kiseljak…) provodi se apsolutna diskriminacija Drugih. U sredinama gdje su Hrvati manjina. vlast se dijeli po zakonu, a često su u odnosu na broj i privilegovani. Pa tako u općinama gdje živi značajan broj Hrvata (Travnik, Jajce, Fojnica, Bugojno, Kakanj…) predsjedavajući vijeća je Hrvat u profesionaliziranom statusu, a broj zaposlenih u javnoj upravi je zadovoljavajući. Za razliku od Stoca, Kiseljaka i Žepča, Bošnjaci nisu mijenjali statute općina i provodili pravno nasilje tamo gdje su većina.
Na spomenutoj konferenciji Kordić je podsjetio na zatečeno stanje i dogovor da na čelu osam gradskih preduzeća su četiri Hrvata i četiri Bošnjaka i da će on to poštovati. Međutim, u istom obraćanju otkriva da upravo on određuje ko će od Bošnjaka biti direktor, a prijedlog bošnjačke strane naziva “ucjenjivanjem” i negativnim miješanjem politike u rad gradske administracije.
Zbog takvog odnosa posljednja tri direktora JP Komunalno su bili vršioci dužnosti što je nezakonito.
Političku atmosferu u Mostaru dodatno je podiglo finale Kupa Bosne i Hercegovine koje je bilo obilježeno skandaloznim odnosom navijača Zrinjskog prema himni BiH te hrvatskih političara koji nisu jasno osudili ovakvo antidržavno djelovanje.
I ovaj put Kordić je pokazao svoje dvostruke aršine kroz objavu na svojoj Facebook stranici.
Kao što HDZ ima svoje “nelegitimne” Srbe u Vijeću, tako isto ima u Zrinjskom kapitena Nemanju Bilbiju, koji da bi dokazao odanost mora biti najveći provokator na terenu i izvan njega. Upravo je takav koncept demonstrirao na finalu Kupa. Da se ne radi o izolovanom incidentu pokazalo je ponašanje drugog Srbina u Zrinjskom tokom ceremonije dodjele medalja igračima Veleža kada su igrači i stručni štab Zrinjskog organizovanim aplaudiranjem “pokušali” iskazati poštovanje druguj strani. Na kraju te ceremonije došlo je do rasističkog napada na igrača Veleža koji je burno reagovao. Takva “režija” na najbolji način oslikava i ukupne političke odnose u BiH, odnosno grupisanje dva naroda protiv trećeg i svih onih koji ne misle kao oni.
Da pojednostavimo, ono što Ultrasi poručuju na tribinama to HDZ provodi kroz gradsku administraciju Mostara, Stoca i drugih općina gdje je i dalje dominantna presuđena politika HZ-HB.
S obzirom da sa viših nivoa vlasti još uvijek nemamo jače uključivanje u procese u Mostaru očito se očekuje da će HDZ BiH popustiti, odnosno da će spoznati da ili nemaju adekvatnih kadrova ili nije još sazrelo vrijeme da se u (istočnom) Mostaru implementira “treći entitet”.
(Mostarski.ba)
