Crtice o Hadži-Kurban Bajramu
Sav ovaj prostor između dva Bajrama – ramazanskog i hadžijskog bio je popunjen pričama o hadžu, organizacijom i pripremama hadžija za putovanje mubarek mjestima Meke i Medine.
Piše: Razija Maksumić
Ove godine osim za Saudijsku Arabiju nema hadža i nema ni priče o hadžu – kao da smo ostali bez riječi, bez teksta!?
Umjesto priče, bilježim ove nekolike crtice tek toliko da se prisjetim nekih proteklih Hadži-Kurban bajrama i da pojačam pamćenje ovogodišnjeg koji će, svakako, ostati zabilježen krupnim slovima u historiji islamskog svijeta!
Još od djetinjstva imam naviku ovaj Bajram nazivati “Hadžinskim!”, jer u mom mjestu, tokom mog djetinjstva, svi su ga nazivali “Hadžinskim” iako se tada rjeđe išlo na hadž – kurbane su svi klali, a nisu govorili Kurban-bajram!
Otuda taj izraz “hadžinski” za mene ima neku neopisivu ljepotu!
To “hadžinski” mi djeluje nekako svečanije, bogatije…sadržajnije od svakog jezičkog značenja! Ono je pojam koji u sebi nosi svu ljepotu i radost koju sam doživljavala , a i koju želim, ako Bog da, doživjeti za jedan Bajram.
Bez obzira na okolnositi pandemije i to šo smo ove godine ostali uskraćeni za obavljanje hadža, Hadžijski ostaje kao izvor i trajna inspiracija iskonske ljepote i radosti!
Koliko je samo vjerničkih duša i ove godine htjelo naći svoj mir pored Bejtullaha!?
Koliko je srca željelo naći svoju utjehu na brežuljcima Milosti i Svjetlosti!
Koliko njih bi i ove godine iscrtalo srce negdje u pijesku i poslalo dragom insanu, napisalo kratku poruku svom prijatelju, da misli na njega i dovi za njega!?
Koliko je članova i naših bosanskih porodica baš ove godine imalo nijjet ostvariti svoj najveći san, postići životno djelo!
I sve je eto ostalo u željama i snovima! Ostalo je da se čeka, a i u čekanju je radost.
Čovjek je tu da snuje, a Allah – određuje. Ove godine je Odredio da bude tako i samo On, subhanehu we te’ala, zna pravi razlog! Ključevi svih tajni su u njegovoj vlasti!
Imali smo običaj u našim međusobnim komunikacijama govoriti kako je neko pozvan hodočastiti Kabu i biti Allahovim gostom, a neko nije! Radovali su se oni koji bi bili pozvani, a oni nepozvani bili tužni!
Na ovogodišnj hadž pozvano je samo oko hiljadu hodočasnika. Hoće li svi drugi vjernici, kao i oni koji su imali nijjet ove godine obaviti petu islamsku dužnost imati ikakvih duhovnih posljedice – ne možemo izmjeriti!?
Zasad se “potkrade” samo pokoji momenat panike u raskoraku misli
– šta bi bio čovjek bez vjere i šta bi bio vjernik bez manifestacije vjere, konkretnih vjerskih obreda!? Da li bi uopće bili to što jest, humano biće!
Jer naša kultura, civilizacija… naša slava – potječu od naše vjera i tamo su gdje je naša vjera!
Vjerske plodove i blagodati svi koristimo i oni koji vjeruje i oni koji ne vjeruju…
I na posljetku, tužna je i sama pomisao da je oko Kabe tolika praznina u odnosno na prethodne godine kada su je posjećivali milioni ljudi, sa svih strana svijeta!
Ali ta praznina može biti samo u našim očima, a da Kabu u ovim mubarek danima posjećuju milioni meleka čineći sedžde u Časnim haremima i tavafeći sveta mjesta!
Jer Allah je i Skriveni i Jasni!
Do ponovnog susreta sa našim mubarek gradovima preostaje nam da ovaj Hadži-Kurban bajram dočekamo i provedemo onako kako nam je to dostupno i da, svakako, razmišljamo o blagodatima neograničenog i slobodnog kretanja!
Da dobro očistimo svoj nijjet i da dovimo Allah, tebareke we te’ala, da što prije budemo u mogućnosti normalno obavljati dužnosti hadža i komotno putovati u Meku i Medinu, centru našeg svijeta!
(Mostarski.ba)
